(NE)RAVNOPRAVNOST U SARAJEVU
MONOPOL NAD PATRIOTIZMOM
AIM SARAJEVO, 4.09.94. Svoju ocjenu i sud o zivotu u Sarajevu, boraveci u njemu prije tridesetak godina, lucidni, cinicni i uvijek aktuelni Miroslav Krleza sazeo je u recenici da jedino sto portoji hrvatsko u ovom gradu jeste Hrvatsko pogrebno drustvo. Od tada do danas proslo je, rekosmo, tridesetak godina, a situacija se nije promjenila nista ili, jos tacnije, ona se promijenila na gore - od rukovodecih ljudi u drzavnim firmama iz redova hrvatskog naroda zadrzao se jos Vlado Raguz. Da ironija bude potpuna on je, zapravo, direktor pogrebnog drustva "Pokop". Ostali su morali da odu. Nije ih doduse ni bilo previse, ali u kadrovskim cistkama koje su provedene posljednjih mjeseci po sarajevskim preduzecima, u preko 150 firmi izvrsena je zamjena i svuda su, po pravilu, dosli ljudi iz redova bosnjacko muslimanskog naroda sa najkrupnijim argumentom - esdeaovskom partijskom knjizicom. Strucnost, sposobnost i dosadasnji rezultati baceni su u drugi ili treci plan sa jasnom naznakom u koga se ima najvise povjerenja i na kojim temeljima treba da se zasniva bosnjacko- hrvatska federacija. U poredjenju sa sadasnjim stanjem nekadasnja komunisticka podobnost djeluje gotovo bezazleno. I dok mnogi iz utonule apaticnosti ili licnog straha pred ovim zbivanjima cute, nadbiskup vrhbosanski, monsinjor Vinko Puljic sasvim odredjeno kaze: "Najgore je dozivjeti upravo tu sudbinu kakvu dozivljavaju Hrvati u Sarajevu, pa i sire, da nas zive zakopavaju".
Podjela na ravnopravne i ravnopravnije
Sjecate li se one Orvelove misli iz "Zivotinjske farme" o tome da su sve zivotinje ravnopravne. S tim da su neke ravnopravnije. Poredjenje mozda nije ukusno, ali je adekvatno. U usvojenom Ustavu Federacije BiH pise da svi gradjani "uzivaju politicka prava da ucestvuju u javnim poslovima, da imaju jednak pristup javnim sluzbama, da biraju i da budu birani." No, kako nazalost papiri na ovim prostorima nemaju neko veliko znacenje, pa cak i kad se radi o temeljnom dokumentu kakav je Ustav, treba pogledati sta je s tim pravom gradjana da "biraju i budu birani" u preduzecima, naucnim, obrazovnim i vaspitnim institucijama, u zdravstvu i javnim sluzbama, u drzavnim medijima pa i najmanjim sportskim drustvima gdje su na celim mjestima pripadnici samo jednog, bosnjacko-muslimanskog naroda. Za gradjane drugih nacionalnosti odredjene su samo epizodne uloge, pa ko voli neka izvoli, nadju se uvijek i takvi. Ziveci pod hipotekom Karadzicevih zlocina i nametnutog osjecanja kolektivne krivice preostali Srbi u Sarajevu (oni koji su se svjesno opredjelili za zajednicku, cjelovitu i medjunarodnopriznatu Bosnu i Herecgovinu) poodavno su vec na sporednom kolosjeku, kadrovski otpisani ali iz straha ne progovaraju. Ona nekolicina koja je formalno u vrhovima drzavne ili armijske vlasti - Mirko Pejanovic, Tanja Ljujic-Mijatovic, general Jovo Divjak - samo su ukrasni dekor lazne fasade ravnopravnosti, sustinski bez pravog i veceg utjecaja. Gotovo da se isto moze reci i za funkcionere Hrvate pa i samog predsjednika Federacije Kresimira Zubka. Prava moc je u rukama drugih, kod Izetbegovica, Ganica pa i Silajdzica, mada po Ustavu to tako ne bi trebalo biti. No, svi su ravnopravni, samo sto su neki ravnopravniji.
Samoorganiziranje Hrvata
Uvidjajuci o cemu se radi i da je djavo odnio salu, a nemocni da u privrednom i politickom zivotu grada nesto bitinije izmjene, sarajevski Hrvati - ima ih, kazu, jos oko 30 hiljada - poceli su prije nekoliko mjeseci radi svoje egzistencije i buducnosti zivota na ovim prostorima ofanzivnije da se samoorganiziraju. Stvoreni su, i jos se stvaraju, odbrambeni mehanizmi. Najprije u privredi formirana je Hrvatska gospodarstvena zbornica koja okuplja oko 750 strucnjaka i poduzetnika sa ambicijom otvaranja i rada odredjenih privrednih pogona, zatim Napretkova gospodarska banka pod okriljem HKD "Napredak" zainteresovana za razvoj poslovnih odnosa sa inostranstvom, te cetrnaest uglavnom privatnih preduzeca. Osnovano je, potom, i Hrvatsko osiguravajuce drustvo, a postoje razlozne ambicije za osnivanje svojih listova, radio i televizijskih programa. Prepreke su u novcanim sredstvima i neposjedovanju odgovarajucih prostora. Najvise paznje, ipak, pobudilo je nedavno osnivanje svoje, dakle hrvatske osnovne skole, gimnazije i medicinske skole, koje ce biti dostupne pripadnicima svih nacionalnosti, ali ciji se nastavni programi kada su u pitanju maternji i strani jezik kao i istorija, razlikuju od zakonom utvrdjenih programa. Cilj svega je, zapravo, ocuvanje nacionalnog identiteta, ublazavanje uveliko postojece neravnopravnosti u svim segmentima drustva.
- Imati ista gradjanska prava mora biti cilj svake civilizovane drzave - kaze nam profesor dr Franjo Topic, predsjednik hrvatskog kulturnog drustva "Napredak". - Pa, bez obzira da li se radi o Bosnjacima, Hrvatima, Srbima, Jevrejima, Romima. Drukciji zivot ovdje je nezamisliv, zato su sulude ideje o stvaranju vjerske drzave koje su prisutne u glavama ekstremista. One ce se najprije razbiti o glavu autorima takvih ideja. U zemlji gdje neko ima vise a neko manje prava, ja jednostavno ne bih zelio da zivim.
Tako govori dr Franjo Topic dodajuci da, kada su u pitanju licne slobode i ravnopravan polozaj sa drugima, ovdasnji Hrvati mnogo ocekuju od predstojece posjete Sarajevu pape Ivana Pavla II.
Ali, cak i eventualni buduci papin doprinos za mnoge ce stici prekasno. Jer, izlozeni svakodnevnim i bezrazloznim podozrenjem, sikaniranjem i zapostavljanjem, mnogi Hrvati, ali i predstavnici drugih naroda, napustili su Sarajevo. Ovo se posebno odnosi na mladje, u bioloskom smislu, drzavi najpotrebnije ljude. Otuda kao gorko upozorenje, ali i sve prisutnija realnost, zvuce rijeci fra Ljube Lucica o opasnosti da sami "sebe etnicki cistimo".
Bez Srba, Hrvata i drugih naroda koji ovdje vijekovima zive niti ce Sarajevo biti Sarajevo, a time ni Bosna - Bosna. Jer, upravo zbog tih svojih specificnosti, multinacionalnosti i kulture ona je dobila svoje siroko medjunarodno priznanje. Bude li izgubila te osobine, bude li se o njima govorilo samo u perfektu, dio tog ugleda bice zauvjek izgubljen, perspektive drzave neizvjesne i mutne.
Stvarna, a ne formalna i fiktivna ravnopravnost, zato je u interesu sih naroda. Jos kad bi se to uvidjelo i procesi tekli tim tokom...
Mladen Paunovic