MAKEDONSKA EKONOMSKA STVARNOST

AIM, Skopje, 05.09.1994

U situaciji kada se ime Makedonije sve cesce pominje u kontekstu moguceg novog balkanskog zarista u ovoj republici mnoze se unutrasnje tenzije i u prenapregnutom ekonomskom sistemu. Bilo je za ocekivati da ce proces osamostaljivanja Makedonije biti mnogo tezi nego sto je to slucaj sa drugim republikama bivse Jugoslavije. Poznato je, naime, da je i u bivsoj zajednickoj drzavi ova republika imala status nerazvijenog podrucja te da je u preraspodjelama zajednickog kolaca dobivala pod patronat niskoakumulativnu i gotovo po pravilu neatraktivnu privrednu strukturu. Zbog toga, ali i zbog niza promasaja koji idu na dusu lokalnim politicarima iz vremena komunizma, makedonska privreda danas jedva da uspjeva opstati. Potresi koji s vremena na vrijeme rezultiraju strajkovima u fabrikama tekstila, koze i obuce, ali i u vecim sistemima, u stvari potvrdjuju da proces prilagodjavanja, odnosno strukturne promjene idu vrlo sporo. Strogi svjetski finansijski krugovi to precizno prate i otuda nema jos uvijek znacajnijih najava da bi moglo doci do ubrizgavanja svjezeg inostranog kapitala. Makedonska vlada svjesna nasledja nerentabilne privrede, prije pola godine je zapocela realizaciju Stabilizacionog programa koji tesko nailazi na plodno tle. U osnovi opet je rijec o nedostatku svjezeg novca i njegovog ubrizgavanja u one pogone koji imaju perspektivu. Najnovija misija Medjunarodnog monetarnog fonda nije rezultirala potpisima na Stand by aranzman sa ovom republikom. Posljedice ce se osjetiti vec od jeseni i to naravno daljim komplikovanjem ekonomskih prilika. Misija MMF konstatuje da je javna potrosnja u zemlji iznad realnih mogucnosti i da treba da bude svedena u realne okvire a budzetski deficit od preko 3 milijarde denara (1 DM-27 Den) mora biti CpokrivenC. Drugim rijecima Medjunarodni monetarni fond procenjuje da je administrativni aparat, odnosno drzava, isuvise skupa za ovako slabasnu privredu i da medjunarodne finansijske institucije ne mogu da Codrjese kesuC da bi pokrile tako ocit nesklad potrosnje i proizvodnje.

Ekonomski analiticari cijene da je najnoviji potez vlade kojim povecavaju carine za uvoz roba siroke potrosnje i automobila za 5% sracunat na to da se u narednih sest mjeseci pokrije budzetski deficit i tako pred strane kreditore izdaje sa boljim sansama. Globalno to bi bila osnovna obiljezja privrednog stanja u Makedoniji mada ima i te kako mnogo drugih protivrjesnih cinjenica o ovdasnoj ekonomiji. Vec na prvi pogled ovdje cete vidjeti na stotine privatnih izvozno'uvoznih preduzeca kojima se i pripisuje relativno dobra snabdjevenost trzista robom siroke potrosnje. Druga je stvar sto su brojna mala preduzeca tek posrednici u sumnivim poslovima sa trgovcima iz susjednih zemaljaC Bugarske, Srbije, Albanije...Reklo bi se da zatvaranje juznih granica kao i sjeverni embargo protiv Srbije raspiruje mastu ovdasnjim trgovcima i pododjuje brzom sticanju zarade. Niko precizno nije u poziciji da procjeni koliko novca CprolaziC i koliko ostaje u Makedoniji. Ali svi se slazu u jednomC zbog slabe kontrole, gomile novca po raznim osnovama nikada se ne registruju a kamoli da se za pojedine poslove plate porezi. Opozicione stranke u parlamentu cesto optuzuju vladu i njene ministre da su oni licno nosioci necistih poslova i da su najzasluzniji za opste siromastvo stanovnistva. I dok su prodavnice pune robom, u fabrikama je tesko obezbijediti sirovine za kakvu takvu proizvodnju a gotovo cetvrtina zaposlenih nije primila plate za jedan, dva ili cak tri mjeseca unazad. To je i osnovni razlog sve veceg nezadovoljstva gradjana postojecim stanjem. Opsta politizacija i rat na prostorima bivse Jugoslavije unekoliko "denfuje" to nezadovoljstvo pa ljudi obicno kazu "samo neka je mirno a za ostalo lako".

Ima mislenja da ce jesenji parlamentarni izbori dobrim dijelom biti izbori izmedju politike i ekonomije. Izborni stabovi ovdasnjih partija uz ocekivani okvir nacionalnog, ovaj put ozbilnije rade i na svojim ekonomskim projektima. Sta ce se zaista desiti na tim izborima? Hoce li nacionalni projekti biti jedini mamac za birace ili ce taj isti birac iza nacionalnih simbola i zidova nepoverenja poceti da trazi i nekakav projekat koji nudi bolji ekonomski polozaj njega i njegove porodice. Nedavno je nezavisni nedeljnik SVET prvi napravio istrazivanje javnog mnenja o predizbornom raspolozenju biraca. Istrazivanje je pokazalo da je cak 52% gradjana Makedonije neopredeljeno i da ne znaju za koga bi glasali. Slicno istrazivanje Nove Makedonije pokazuje isto tako vrlo visok stepen neopredeljenih biraca - ocito razapetih izmedju stomaka i obecanja o boljem zivotu. Hoce li sadasnja vladajuca koalicija ali i druge politicke partije pravilno shvatiti ovo cutanje gradjana? RAJKA STEFANOVSKA