PROTIV ODGADjANJA DEMOKRACIJE

AIM, SPLIT, 5.9.1994. U Supetru na Bracu zavrsen je medjunarodni seminar "Demokracija i socijalna pravda: politicka kultura demokracije" ciji je pokrovitelj hrvatski ogranak Sorosijeve fondacije "Otvoreno drustvo", a koji je izazvao vecu pozornost javnosti nego sto ovakvi skupovi inace obicavaju. Razlog tome bilo je protivljenje mjestana i lokalnih vlasti odrzavanju ovog skupa jer su na njemu trebali sudjelovati i neki gosti iz Srbije. Iako se znalo da se radi o odreda poznatim antimilitaristima, napeta atmosfera ispunjena prijetnjama i pritiscima rezultirala je time da su na kraju gosti iz Srbije odustali od dolaska, ali organizatori nisu odustali od skupa. Koliko je seminar opravdao ocekivanja, koja su mu znacenja i dosezi, pitali smo jednog od organizatora i voditelja, inace profesora njujorskog sveucilista dr. Bogdana Denica.

Denic: Mislim da je ovaj skup o Demokraciji i socijalnoj pravdi - o politickoj kulturi demokracije - izuzetno znacajan bar iz tri razloga. Prvo, to je zacetak necega za sto se mi nadamo da ce postati jedna redovna institucija koja ce svake godine okupljati ljude iz citave regije, iz drzava bivse Jugoslavije, ali i ljude iz istocne i zapadne Evrope koji se bave slozenim problemima demokratskih tranzicija posttotalitarnih drustava pri cemu bi naravno nastojali da nasi sadrzaji rada budu sto vise okrenuti prakticnim problemima demokracije koji su za razliku od teorijskih pristupa dosta zanemareni. Drugo, mislim da je vazno da smo dokazali, usprkos vrlo gadnim pritiscima i prijetnjama kojima smo bili izlozeni od strane lokalnih mocnika, kako ljudi koji su cvrsto rijeseni da prakticiraju i demonstriraju svoja demokratska prava to mogu i uciniti. I trece, mislim da u slucaju ovog naseg skupa uspjeh predstavlja sto to nije bilo samo uobicajeno okupljanje i povezivanje ljudi iz razlicitih regija koji se suocavaju sa slicnim problemima i voljni su da o njima diskutiraju i traze optimalna iskustva za svoje politicko djelovanje, vec i to da su se na skupu okupili i trazili nacina suradnje vrlo razliciti politicki i demokratski subjekti, poput razlicitih mirovnjackih organizacija i organizacija za zastitu ljudskih prava, predstavnika politickih partija koje pokrivaju ili se krecu unutar sirokog socijalno demokratskog polja te sindikalni aktivisti. A jedna od znacajnih manjkavosti razvijanja demokratskih aktivnosti i brzeg otvaranja procesa demokratizacije u tzv. mladim demokracijama jeste i taj da mnogi subjekti koji tome mogu doprinjeti djeluju medjusobno izolirano, pa rekao bih i sa izvjesnom dozom nepotrebne iskljucivosti i odredjenog podozrenja. Naravno, nadamo se da cemo krug tih subjekata i organizacija dalje siriti od lijevog do desnog politickog spektra.

AIM: U organizaciji skupa imali ste znacajnih problema na lokalnom nivou. Kako se, medjutim, u svemu tome ponijela hrvatska vlast?

Denic: Najprije, ne mislim da je ovo sto se dogodilo nekakav hrvatski specifikum i da nam se isto mozda ne bi dogodilo i drugdje. No, mislim da je ohrabrujuce upravo to sto hrvatske vlasti nisu podlegle tim pritiscima i ja bih mogao kazati da su se one ponijele korektno. Pritom mislim da smo imali vrlo korektno ponasanje i nuzno osiguranje od strane lokalne policije, da su vlasti u Zagrebu izdale sve vize koje smo trazili za goste iz Srbije itd. Dobro, mogli bi kazati da su se prema pritiscima koje smo imali postavili na izvjestan nacin neutralno, da se nisu odredili i izjasnili, ali sve u svemu i to je korak naprijed. Bili su neutralni, ali nisu bili protiv i nisu iskoristili od strane lokalnih sank-patriota improvizirano dogadjanje naroda kao alibi za mogucu zabranu skupa.

AIM: Da li ste nakon svega sto se dogodilo imali kontakata sa pozvanim sudionicima iz Srbije. Kako oni gledaju na incident oko njihova dolaska na skup i zasto su na kraju od njega odustali?

Denic: Mi smo bili u stalnom kontaktu sa nasim kolegama iz Srbije i oni su manje-vise mogli pratiti sto se ovdje desava. Na kraju su ipak ocjenili da bi njihov dolazak pojacao ionako vec vrlo napetu i incidentnu atmosferu sto bi moglo stvoriti zaista potpuno nenormalne uvjete za rad i citav skup dovesti u pitanje. Zbog toga su odlucili odustati. Ja kao jedan od organizatora shvacam to njihovo vrlo odgovorno postavljanje u odnosu na citavu situaciju, ali osobno se s tim ne slazem. No, oni takodjer shvacaju jednu ambivalentnu situaciju, na koju smo mi mozda manje osjetljivi, a to je da dolaze iz zemlje koja je Hrvatskoj nanijela zaista mnogo zla i da u tom kontekstu prevladavaju iracionalni momenti koji se okrecu protiv njih, iako se radi naravno o ljudima koji su se svim svojim demokratskim snagama od pocetka suprotstavljali ratu i rezimu Slobodana Milosevica koji ga je prvi pokrenuo. Nazalost, tu iracionalnu atmosferu cesto pokrecu ljudi koji su u hrvatskom obrambenom ratu najmanje ucestvovali, oni koji bi na tom ratu htjeli profitirati i koji svoje "zasluge" pokusavaju dokazati sijuci i dalje iracionalnu mrznju, tim vise sto kod mnogih vec pocinje proces otreznjenja. Ali tome se i ovakvim skupovima zelimo suprotstaviti.

AIM: Radni naziv skupa bio je "Demokracija i socijalna pravda - politicka kultura demokracije". Zasto su te teme po Vama kljucne upravo za procese koji se zbivaju ne prostoru bivse Jugoslavije?

Denic: Pitanje socijalne pravde uopce je jedno od kljucnih pitanja demokracije, a to je pitanje zbog niza okolnosti potpuno potisnuto iz politickog vidokruga na ovim prostorima. Dapace, moglo bi se kazati da je potiskivanje tog pitanja iz politicke svijesti i politicke prakse jedan od razloga stvaranja vrlo retrogradnih drustvenih procesa i okruzenja u kojem su onda moguce redukcije i blokade demokracije, u kojem je moguce krcmiti i traziti raznorazne nacionalne populizme kao demokratske surogate. Naravno, proces politicke kulture demokracije je proces koji je otvoren u citavom svijetu. U suvremenim pristupima ne postoji jednostavna podjela na demokratska i nedemokratska drustva, postoje drustva koja su vise ili manje demokratska jer proces demokratizacije traje i u najrazvijenijim drustvima. Problem je sto se ovdje zeli odgoditi demokratizaciju. Ovdje se zeli kazati da su pitanja rata i mira, pitanja granica, nacionalna pitanja itd., jedina prava pitanja, a kada se to rijesi onda cemo eventualno razgovarati i o demokraciji. To je jedan potpuno pogresan, izokrenut, ako hocete i opasan pristup. Ako se sa demokratizacijom ne pocne odmah nista od tih kljucnih pitanja i ne moze biti rijeseno.

AIM: Mislite da je stvarno moguce izaci iz tih pseudodemokratskih okvira koje diktiraju objektivni procesi koji su zahvatili podrucje bivse Jugoslavije?

Denic: Nacionalpopulizmi, koji stoje u osnovi onoga sto se zbiva na podrucju bivse Jugoslavije, vec su sruseni i politicki do nogu potuceni u nekim drugim ex-komunistickim zemljama, poput Poljske ili Madjarske, gdje su se jednostavno pokazali teskom preprekom demokratskom, pa i ubrzanom ekonomskom razvoju. Naravno, tamo nije bilo rata, teskih nacionalnih sukoba i da ne nabrajam druge strahote koje obiljezavaju prostor bivse Jugoslavije. Medjutim, ja vas uvjeravam da ce se neminovno poceti i u pojedinim drzavama ovog prostora zaostravati unutrasnji politicki sukobi koji cak ne moraju imati klasicna socijalna i politicka obiljezja. Sukob koji je, primjerice, sada vec u Hrvatskoj vrlo evidentan i koji ce se dalje intenzivirati jeste sukob izmedju ekstremne naciokracije i naciopopulizma i jedne nove industrijske, bankarske, kapitalisticke elite bez obzira sto je ona i nastala uz pomoc ovih prvih. Ali je jasno da ona nece moci opstati i razvijati se ako ritam politike budu dalje odredjivali ekstremna nacionalisticka i populisticka struja koja odlaze demokratizaciju. Za ove druge je ulazak u suvremene evropske integracijske politicke i ekonomske tokove biti ili ne biti i to moze otvarati pa i ubrzavati procese demokratizacije.

AIM: Kakva je onda u svemu tome uloga raznih mirovnjackih grupa, grupa za zastitu ljudskih prava, manjih politickih organizacija pa i politickih partija koje se intenzivno bave promicanjem demokratskih vrijednosti i ciji se predstavnici najcesce okupljaju na ovakvim skupovima? Da li se zapravo radi o marginalnim demokratskim ukrasima postotalitarnih drustava ili pak njihov utjecaj nije zanemariv?

Denic: Oni na izvjestan nacin, mjereno klasicnim kategorijama politicke ili drustvene moci, jesu marginalni cemu donekle i sami doprinose, ali oni su vrlo znacajan cinilac stalnog stvaranja neophodne atmosfere i nametanja potrebe da se krene u demokratizaciju. Oni svjedoce o mnogim problemima koje bi aktualne vlasti gurnule pod tepih, a svjedoce i gradjansku hrabrost na kojoj je izrasla svaka demokracija pa ce morati i ova u posttotalitarnim drustvima. A kada kazem da ponekad i sami doprinose svojoj marginalizaciji onda moram reci da ponekad vrlo znacajne probleme kojima se bave ne uspijevaju staviti u siri drustveni i politicki kontekst, da se ponekad i zanemaruju problemi koji bi mogli imati i siru drustvenu rezonancu (npr. socijalni problemi) i da ne nalaze odgovarajuce forme sireg politickog i uopce jasnog organiziranja. Naravno, cinjenica je da ih prije svega vlast, posebno putem kontroliranih medija nastoji posto poto neutralizirati i marginalizirati. No, kako je proces demokratizacije dugorocna i vrlo zahtjevna "disciplina" njihov uticaj i snaga ce rasti i dapace, mozemo reci, pozivajuci se na iskustvo zapadnih drustava, tek kada ove organizacije dobiju odgovarajucu politicku i drustvenu tezinu moci cemo kazati da su i procesi demokratizacije mnogo izvjesniji, efikasniji i stabilniji.

STOJAN OBRADOVIC