LJUDSKA PRAVA U MAKEDONIJI

(U tekstu se govori o nedavnoj poseti Tadeusa Mazovjeckog u Makedoniji i sta kazu pojedine nevladine organizacije kad je rec o ljudskim pravima.)

AIM, Skopje, 02.09.1994 *SIZE *Mnogo poraznije od toka razgovora koji je bio odraz makedonske ,prije svega politicke stvarnosti, i to na dva tasa - albanska i makedonska istina - deluje sama cinjenica da u Makedoniji ne djeluje nijedna znacajna nevladina organizacija koja okuplja istomislenike svih nacionalnosti.*Predstavnici Demokratskog foruma navode da je cak 50.000 Albanaca , Turaka i drugih pripadnika nemakedonaca u posljednje tri godine proslo kroz zatvore, ubijeno je 20 ljudi (13 vojnika i 7 zatvorenika). S druge strane iz Nacionalne konvencije za Makedoniju culo se da se clanovi ove organizacije ne slazu sa brojnim kompromisima na koje pristaje vlada kad je rec o Albancima)

Nedavni boravak specijalnog izaslanika generalnog sekretara UN za pitanja ljudskih prava na prostorima bivse Jugoslavije Tadeusa Mazovjeckog i njegovi susreti sa pretstavnicima nevladinih organizacija u Skoplju bili su odraz makedonske, prije svega politicke stvarnosti. I ovaj put na dva tasa, potpuno odvojene, nasle su se albanska i makedonska istina. Dok su pretstavnici Demokratskog foruma za ljudska prava, koji okuplja Albance, isticali da se na ovom podrucju krse ljudska prava iskljucivo nemakedonskog stanovnistva, dotle su se organizacije koje okupljaju Makedonce zalagale za potvrdu makedonskog nacionalnog bica.

Mnogo poraznije od ovakvog toka razgovora djeluje sama cinjenica da u ovoj republici bivse Jugoslavije ne djeluje nijedna znacajna nevladina organizacija koja okuplja istomislenike svih nacionalnosti. Kao da zajednicki problem na ovom, ne velikom prostoru, nije ni trgovinsko embargo kojeg je nametnula Grcka, ni veliki broj nezaposlenih, ni nizak standard onih koji jos rade. Interesantno je da se tek poneko setio da kaze kako ovdje nisu ugrozena toliko kolektivna koliko individualna gradjanska prava, mada je tome u prilog govorilo vise ucesnika razgovora.

Istina za volju i Makedonija, kao i druga postkomunistcka drustva, prolazi kroz proces preobrazaja i suocava se sa svim teskocama perioda u kojem se raskrstilo sa prsloscu a da istovremeno nije stvorena ni osnovna vizija buducnosti. U tom medjuprostoru mnogi love u mutnom, specijalno brojne politicke partije koje su spremne da od svih obecanja najcesce potpuno nerealnih, ispune samo jedno: da dodju na vlast.

U takvim uslovima nepostovanje ljudskih prava nije neobicna pojava. Po onome sto se culo na ovom razgovoru u Makedoniji sesve ovo desava u uslovima, na prvi pogled vidljive, nacionalne podijeljenosti. Dvije najbrojnije nacionalne zajednice makedonska i albanska, zive jedna pored druge doticuci se tek u parlamentu, nejcesce kroz zestoke svadje oko "makedonskih" i "albanskih" interesa. Ovo bure baruta na kojem sjedi oko dva miljuna stanovnika prijeti da zapali celi Balkan. Po svemu sudeci, ovaj put, zadatak specijalnog izaslanika Butrosa Galija bio je mnogo manje da utvrdi stanje ljudskih prava u Makedoniji a mnogo vise da naglasi ove cinjenice i pred predstavnicima vlasti i pred nevladinim organizacijama. Stoga je Mazovjecki skrenuo paznju da je nepotrebno raspravljati o tome ko je vise a ko manje kriv za evidentno lose stanje u republici a da je daleko vaznije naciniti prvi korak ka prevazilazenju takve situacije.

Da situacija nije za potcenivanje jasno je niz primjera iznesenih na skopskom skupu. Evo nekoliko najdrasticnijihC Albanska strana govorila je prije svega o politickim procesima. Predstavnici Demokratskog foruma navode da je cak 50.000 Albanaca, Turaka i drugih pripadnika nemakedonskog naroda u posljednje tri godine proslo kroz zatvore. U istom periodu, tvrde, ubijeno je 20 ljudi (13 vojnika i 7 zatvorenika). Osim toga na zahtjev od marta prosle godine da se povede sudski postupak protiv rukovodecih strukture u Ministarstvo unutrasnjih poslova zbog pucanja u nevine gradjane ni do danas nije odgovoreno. Sa druge strane iz Nacionalne konvencije za Makedoniju culo se da se clanovi ove organizacije ne slazu sa brojnim kompromisima na koje pristaje vlada dok albanska poslanicka grupa ne samo da ne ucestvuje u radu parlamenta nego cak vrsi udar na vlast. Oni postavljaju pitanje kako je moguce da jedna nacionalna grupacija bude izlozena maltretiranju i nepostivanju u isto vrijeme kada njeni predstavnici ucestvuju u toj istoj vlasti. Dodamo li ovome i tvrdnje da se drasticno krse i prava djeteta na ovom prostoru a posebno u zapadnomakedonskom gradu Debru gdje Demokratska partija Turaka vrsi pritisak na djecu muslimanske nacionalnosti da uce na turskom jeziku onda opsta slika postaje sumornija. Primjeri nepostivanja Ustava i zakona od strane samih pravosudnih organa, zloupotreba mas-medija i informativna blokada, tvrde ucesnici razgovora, takodje su mnogobrojni. Ovakva slika makedonske danasnjice "Centra za etnicke odnose" da nedavno provede istrazivanje o tome "Osjecate li se gradjaninom drugog reda". Rezultati ankete pokazuju da se tako osjeca 6% Makedonaca, 35% Roma, 42 % Albanaca i 52 % Srba. I pored ovakvih pokazatelja, samo jedan od ucesnika susreta je primjetio da su svi narodi u Makedoniji u istoj kosnici sto znaci da bi izlaz morali traziti zajednicki kako im se ne bi dogodila Bosna.

No politicka klima u zemlji ocito ne ide na ruku takvim razmislanjima. Makedonske nacionalne svadje zadaju sve ozbilniju glavobolju i svijetu i Evropi. Zato poruka svijeta uvijena u oblandu brige za stanje ljudskih prava, glasi: umesto da se udaljavate priblizite se, umjesto da greske prebacujete jedni na druge pokusajte ih zajedno ispraviti. Tom istom svijetu vrlo je malo vazno da li je, kako tvrde u DEmokratskom forumu, u drzavnoj administraciji od zaposlenih samo 4% Albanaca, ili ih je nesto manje ili vise, kao i citav niz drugih cinjenica u vezi sa ljudskim pravima, kada je sibica pored eksploziva zapaljenog. Mnogo je vaznije sto ukazuje i Tadeus Mazovjecki tu sibicu ugasiti. RAJKA STEFANOVSKA