IZBJEGLICE SA NICIJE ZEMLJE

AIM, ZAGREB, 2.9.1994. Vec gotovo dva tjedna najmanje 25 tisuca stanovnika Velike Kladuse i okolice nalazi se u izbjeglistvu na okupiranim dijelovima Banije i Korduna, odnosno u UNPA-zoni Sjever u Hrvatskoj. Prvi prebjezi poceli su prelaziti bosanskohercegovacku granicu pretprosloga vikenda, kada je Armija BiH svoje oslobadjanje Cazinske Krajine trijumfalno zavrsavala ulaskom u sjediste njezinog donedavnog vladara - Veliku Kladusu. Za samo dva dana, tokom subote i nedjelje, granicu izmedju Bosne i Hercegovine i Hrvatske, kako su tvrdili hrvatski mediji, preslo je vise od 20 tisuca ljudi. Dan-dva nakon toga u hrvatskoj se javnosti govorilo vec o 60 tisuca izbjeglica iz Cazinske Krajine, a na ovako velikim brojkama posebno su inzistiral Abdicevi pristase u Hrvatskoj - predstavnici Muslimanske demokratske stranke. Ujedinjeni narodi tvrdili su istodobno da se broj prebjega s velikokladuskog podrucja vec nakon dva-tri dana ustalio izmedju 25 i 30 tisuca. Hrvatska vlada na provalu izbjeglickog vala iz pale autonomije u zapadnoj Bosni odmah je rezolutno reagirala - odlukom da se izbjeglicama nece dopustiti ulazak u Hrvatsku.

Kako su se hrvatske granice zatvorile, humanitarne organizacije, u prvom redu UNHCR, na brzinu su na podrucju UNPA zone Sjever nastojale organizirati kakav-takav smjestaj i opskrbu najnuznijim za nekoliko desetaka tisuca stanovnika velike Kladuse i okolice, koji su tako, "na silu", postali "gosti" Krajinskih Srba, ciji su lideri bili dojucerasnji vojni saveznici babe Abdica u borbama s Armijom BiH. U pocetku izbjeglice su bile smjestene na trima punktovima - prema podacima UNHCR-a, oko 15 tisuca ljudi bilo je zbrinuto na bivsoj farmi pilica u Batnogi kod Cetingrada, 7 tisuca izbjeglih nalazilo se u kampu u Starom Selu juzno od Topuskog, a oko tri tisuce ljudi boravilo je na cesti izmedju Tusilovica i Turnja. Ova posljednja skupina smjestila se u napustenim i razrusenim kucama, u automobilima ili pod satorima. I nakon nepunih dva tjedna, prema onome sto tvrde predstavnci UNHCR-a, broj izbjeglih s velikokladuskog podrucja i dalje je nesto manji od 30 tisuca. Privremeni kamp u Starom Selu je zatvoren, te je sada oko 16 tisuca izbjeglica smjesteno u Batnogi, a oko 10 tisuca ljudi nalazi se u raznim oblicima improviziranog smjestaja na Turnju, granicnoj tocki izmedju Unpa-zone Sjever i slobodnog teritorija Hrvatske. Drugacije brojke iznose i dalje hrvatski mediji - tako "Vjesnikov" novinar tvrdi da je u Batnozi 32 tisuce ljudi, na Turnju oko 9 tisuca, te da se jos oko 10 tisuca izbjeglica nalazi na podrucju uz plitvicku cestu do Tusilovica. Slicnim podacima barataju i predstavnici velikokladuskih izbjeglica - oni su novinaru "Feral Tribunea" izjavili da je u Batnozi smjesteno oko 35 tisuca, a na turanjskom podrucju oko 20 tisuca ljudi.

Predstavnici bosanskohercegovacke Vlade na egzodus s podrucja Velike Kladuse odmah su reagirali pozivanjem stanovnika da se vrate kucama. Pritom su davali garancije da je svima potpuno zajamcena sigurnost zivota i imovine. U tome su imali i svesrdnu podrsku UNPROFOR-a, ciji su vojni i civilni strucnjaci uvjeravali javnost kako je u Velikoj Kladusi vec dan nakon njezinog pada zavladao potpun mir, kako se Armija BiH povukla iz grada te da su vlast preuzeli civilni organi. "Plavci" su takodjer svjedocili da su razaranja civilnih objekata na cijelom cazinskom podrucju, pa tako i u Velikoj Kladusi, bila minimalna. Istodobno, tih prvih dana nakon pada zapadnobosanske autonomije, njezini celnici dobivali su jos dosta prostora u hrvatskim medijima, te su demantirali tvrdnje bosanskogercegovacke vlade i UNPROFOR-a. Izjavljivali su da je Armija BiH spalila sva sela do Velike Kladuse te da je stanovnistvo glavnog grada bivse autonomije masakrirano. Ali nekoliko dana nakon ovakvih izjava, babini pristase zbrisani su s hrvatske javne scene. Promjena hrvatske sluzbene politike prema Fikretu Abdicu i njegovim istomisljenicima bila je poprilicno drasticna - Armin Pohara, vodja Muslimanske demokratske stranke, koja je funkcionirala kao Abdiceva produzena ruka u Hrvatskoj - te Bozidar Sicel, predsjednik "Ustavotvorne skupstine AP Zapadna Bosna", zavrsili su svoj javni zivot u Hrvatskoj - barem trenutacno - privodjenjem i poduzim saslusanjem u Ministarstvu unutarnjih poslova.

Kako usprkos pozivima Alije Izetbegovica i njegovim garancijama povratak u Veliku Kladusu nije zapoceo, zadatak uvjeravanja izbjeglica da se vrate kucama preuzeli su predstavnici medjunarodne zajednice. UNPROFOR je, u cilju da se pojaca ohrabrivanje izbjeglih na povratak, sklopio sporazum s predstavnicima bosanskohercegovacke vlade, prema kojemu su na velikokladusko podrucje rasporedjeni UN- ovi policajci. Njihova je zadaca da patroliraju i osiguravaju da nema pojava nasilja i krsenja ljudskih prava. Nakon sto su izvrsili prve patrole pocetkom ovoga tjedna, "plavi" policajci su potvrdili da u Velikoj Kladusi nema unistenih kuca. U istu svrhu - kako bi se izbjegle uvjerilo da se vrate kucama - Veliku Kladusu posjetio je i americki ambasador u Hrvatskoj, Peter Galbraith. On je bio i svjedok pri sklapanju sporazuma izmedju BiH vlade i "plavaca", koji bi trebao osigurati siguran povratak velikokladuskih izbjeglica njihovim domovima. "Cijeli pregovaracki proces pociva na pretpostavci da bi za izbjeglice najbolje rjesenje bio povratak, a nas posjet Velikoj Kladusi potvrdio je da za to postoje sigurnosni uvjeti", izjavio je ambasador Galbraith. Sporazum s Vladom BiH sadrzi osam tocaka. Osim nadzora UN-ove civilne policije nad postivanjem ljudskih prava, koji se vec provodi, sporazum predvidja amnestiju za Abdiceve vojnike i duznosnike bivse autonomne pokrajine, "izvidnicki" posjet izbjeglicke delegacije podrucju Velike Kladuse pod UNPROFOR-ovim osiguranjem, sestomjesecnu postedu od mobilizacije svim vojnim obveznicima, ukljucujuci Abdiceve vojnike i dezertere iz Armije BiH te osnivanje prijemnog centra za izbjeglice na velikokladuskom podrucju, koji bi takodjer sest mjeseci bio pod nadzorom "plavaca".

Ovoga tjedna UNPROFOR je, zajedno s UN-ovim visokim komesarijatom za izbjeglice, i dalje pokusavao privoliti izbjegle Velikokladusane da se vrate kucama. U tu svrhu razgovarano je i s premijerom tzv. Krajine, Borislavom Mikelicem, koji je tom prigodom obecao da ce srpske lokalne vlasti suradjivati s "plavcima" u omogucavanju povratka izbjeglica i njihovom objektivnom informiranju o situaciji u Velikoj Kladusi. Slijedio je i razgovor s liderom pale autonomije, Fikretom Abdicem, koji je UNPROFOR-ovom sefu za civilne poslove, Sergiu de Mellu, obecao da ce se delegaciji UNHCR-a dopustiti pristup u izbjeglicke kampove Velikokladusana, te da ce njihova delegacija otici u Veliku Kladusu i sama se uvjeriti kakva je tamosnja situacija. Ali osim ovih "sitnih" ustupaka, Abdic generalno nije odstupio od svoje prijasnje pozicije - ili je barem nastojao da njegovo povlacenje ne bude tako ocito. U razgovoru s predstavnicima Hrvatske vlade, koji je u Zagrebu pocetkom ovoga tjedna organizirao UNPROFOR, a bio mu je prisutan i ambasador Galbraith, Babo je kazao da ne prihvaca plan povratka izbjeglica, koji je predlozila medjunarodna zajednica. U izjavi za "Vecernji list", danoj nakon zavrsetka ovih razgovora, Abdic je objasnio da nece biti povratka izbjeglica po "diktatu sarajevske vlade", nego "samo dogovorno i uz uvjete koje cemo zajednicki predloziti i o njima se dogovoriti".

I dok se nastavlja mrtva trka izmedju palog vladara zapadnobosanske autonomije i medjunarodnih posrednika, nekoliko desetaka tisuca ljudi sve teze prezivljava u improviziranim uvjetima. Osim bolesti

• za sada, srecom, bezopasnijih, poput dijareje - ugrozeni su i mnogim jos neotkrivenim minama koje su posijane po "nicijoj zemlji"
• kilometar sirokoj demilitariziranoj zoni, uz koju su smjesteni njihovi privremeni domovi. Ovog tjedna od eksplozije mine poginula je cetverogodisnja djevojcica, a jednom muskarcu mina je odnijela nogu. Novinarima, koji sada uspejavaju doprijeti do izbjeglickih kampova, Velikokladusani ponavljaju da ce se vratiti kucama samo u slucaju da im to naredi "njihov Babo". Ne vjeruju tvrdnjama UNPROFOR-a da je situacija u Velikoj Kladusi sigurna. Stoga od Hrvatske, kazu izbjegli, traze samo da im dopusti tranzit do drugih evropskih zemalja. Hrvatska vlada, kako izjavljuju njezini duznosnici, to je spremna uciniti. No, ovaj tranzit ipak je malo vjerojatan - barem za sada, dok "Babi" "njegov narod" ovdje jos moze koristiti da pokusa iskamciti barem poneki pozitivni poen iz izgubljene politicke i ratne bitke.

VESNA ROLLER