RANJIVA MJESTA DPS-a

Sta je otkrio klinc srpskih radikala i crnogorske vlasti

Crnogorski Seselj, kako neko voli da zove Acima Visnjica, sefa poslanickog kluba srpskih radikala u Skupstini Republike Crne Gore, jos nije uhapsen, iako je carsija ocekivala takav epilog burne poslijeponocne sjednice parlamenta, na kojoj su mu poslanici vladajuce Demokratske partije socijalista skinulu imunitet.Ovih dana Visnjic se oglasio, ali ne da bi ponovo optuzio crnogorskog premijera, Mila Djukanovica ili upozorio da bi ovaj mogao da pobjegne u inostranstvo.Ne to, vec da bi upozorio crnogorsku javnost da je Cetinjski bijenale, medjunarodna manifestacija savremene umjetnosti, najnoviji pokusaj novog svjetskog poretka da razbije Saveznu republiku Jugoslaviju.Visnjic, dakle, nastavlja da brine o moralnom i duhovnom zdravlju Crne Gore, a njegovi partijski drugovi izjavljuju da se vlast nece osmjeliti da ga tako brzo (ili uopste) izvede na sud, jer bi se od cinjenica koje je Visnjic obznanio, a jos vise od onih koje, kao djokere, taji do sudjenja, mogle zadrmati fotelje mnogima koji su u samom vrhu piramide vlasti u Crnoj Gori.

Profesor knjizevnosti iz Golije kod Niksica, koji je u politiku banuo iz redakcije lokalnog radija u Baru ("najjuznija srpska radio stanica") nije crnogorskoj vladajucoj eliti zadavao vece probleme sve dok je njegov partijski vodja, i uzor, dr Vojislav Seselj, bio politicka konkubina predsjednika Republike Srbije, Slobodana Milosevica.Doduse, Visnjic je i u to vrijeme ljubavi i sloge znao da potkaci pojedine ministre iz kabineta premijera Djukanovica, optuzujuci ih za nezakonite radnje, ali se, sve do nedavno, susprezao da udari i na samog premijera.Tacnije, sve do onog momenta kada je dr Seselj krenuo u konacan obracun sa predsjednikom Srbije, optuzujuci ga da je najveci kriminalac u toj republici.Od tada je i Visnjic presao na presing igru u Djukanovicevom sesnaestercu, koja je usla u efektnu zavrsnicu na skupstinskom zasijedanju odrzanom krajem jula.Tada je Visnjic otvorio sve karte i, pred licem crnogorske javnosti, izniio vise direktnih i indirektnih optuzbi na racun predsjednika crnogorske Vlade, od kojih je najozbiljnija ona da je licno umijesan u sumnjivu trgovinu naftom i naftnim derivatima.Visnjic je tada djelovao samouvjereno i ubjedljivo, tim vise sto je poslanicki klub Demokratske partije socijalista skoro cutke presao preko oporih i optuzujucih konstatacija.Djukanovic je zbog toga bio prinudjen da dodje na sjednicu i brani svoj obraz, ali je, padajuci u vatru i prijeteci, ostavio dojam da ga je radikalska strijela pogodila u ranjivo mjesto.

Premijerova nervoza narednih dana ocitovala se i u zakonski neutemeljenom progonu iz Crne Gore lidera SRS,dr Seselja, njegovih politickih saradnika i njihovih porodica, a poslije mitinga u Herceg Novom, na kome je vodja srpskih radikala rekao da je Milo Djukanovic najveci kriminalac u Crnoj Gori.Silne optuzbe zbog ovog postupka crnogorska vlast je jednostavno precutala, ali je ostao nepodijeljen utisak da su radikali ozbiljno isprepadali republicki politicki vrh.Ima tu, sasvim sigurno, straha od sugestivnosti radikalskih optuzbi, ali i bojazni da bivsi politicki saveznici ozbiljno i sinhronizovano rade na destabilizaciji rezima u Crnoj Gori i Srbiji.Konstatacija predsjednika Liberalnog saveza CG, Slavka Perovica, da je DPS-ovska vlast sebe dovela u takvu situaciju da je svaka optuzba na njen racun sasvim vjerovatna, blizu je sustinskog razloga iz kojeg potice strah.Ako se jos za ozbiljno uzmu price o trvenjima u samom vrhu republicke vlasti i gubitku povjerenja, jednog dijela, poslanika DPS-a u cestitost i postenje Mila Djukanovica i nekih njegovih ministara, onda su nervoza i ishitreni potezi vlasti logicne posljedice unutrasnjeg nereda i gubitka samopouzdanja.Spekulacije tipa-predsjednik Bulatovic bi se rado oslobodio Djukanovica i njegovog lobija_vjerovatno su predozirane, ali to ne znaci i da su sasvim bez osnova.

Cak i pod pretpostavkom da nijesu osnovane optuzbe za kriminal koje je izrekao poslanik radikala Visnjic, vlast je svjesna da narod koji jedva sastavlja kraj sa pocetkom u takve optuzbe lako povjeruje.Vlast je bila sigurna dok je opozicija iz tzv.crnogorskog bloka (liberali i socijaldemokrati) govorila o izdaji Crne Gore, o poltronstvu Milosevicu i pruzanju podrske prljavom etnickom ratu u Bosni, dok je Narodna stranka CG ponavljala optuzbe zbog gubitka Prevlake i zbog kojecega drugog.U zamagljenom ideolosko-politickom prostoru vlast je znala da parira opoziciji, oslanjajuci se na drzavne medije, ali je tesko nositi se sa onim ko javnosti pod nos potura kompromitujuce "papire".Za razliku od ostalih opozicionih politickih stranaka, koje su prednost dale idejnoj borbi sa DPS-om, Srpska radikalna stranka CG je, u posljednje vrijeme teziste prebacila na opipljiviji teren i, cini se, ozbiljnije potkopala Djukanovicu i drugovima nego svi dotadasnji udarci opozicionih "pijuka".

Radikali su, istovremeno, pokazali ostaloj opoziciji gdje vladajuce demokratske socijaliste treba gadjati, posebno zbog toga sto su jos u svjezem sjecanju demagoske parole koje su nemilice sipali "mladi, pametni i lijepi" nakon sto su srusli staru komunisticku vrhusku u Crnoj Gori.Ispostavilo se, takodje, da su srpski radikali, iako su u sukobu i sa Perovicevim liberalima i sa Kilibardinim narodnjacima, uspjeli da dobiju bezrezervnu podrsku tih stranaka u Parlamentu, pa je tako crnogorskoj javnosti odjednom demonstrirana snaga i i ozbiljnost opozicije, i, razlike, kakva, recimo, postoji izmedju radikala i liberala.

Upravo su liberali bili ti koji su sukob radikala sa vladajucom partijom najumjesnije iskoristili.Branili su Visnjicev imunitet i pravo da moze slobodno govoriti o zloupotrebama vlasti, ali ne propustajuci priliku da izvrgnu kritici politicku doktrinu i praksu Srpske radikalne stranke, sa kojom su u zestokom sukobu.Radikali nijesu bili u poziciji da im se revansiraju i nazivaju ih "separatistima" i "izdajnicima srpstva".Liberali su istovremeno mogli sebi da dopuste zadovoljstvo da indirektno stave na znanje DPS-u koliko se nisko srozala kad je radikali mogu cereciti do mile volje, a da u tome imaju podrsku i svojih najljucih politickih protivnika-liberala.

Srpski radikali racunaju na velike politicke poene ukoliko dodje do sudjenja Acimu Visnjicu zbog toga sto je uvrijedio i oklevetao najvise drzavne funkcionere.Visnjicev "obracun sa njima" nesumnjivo mu je donio i simpatije onih koji nijesu glasali za SRS.Prosto, u Crnoj Gori se cijeni kad neko ima tvrdu petlju.Koliko ce vajde od toga imati Visnjiceva stranka na narednim redovnim ili vanrednim izborima nezahvalno je procjenjivati, ali je sigurno da su, ulazeci u klinc sa vlascu, radikali popravili svoj imidz.Sa prilicnom sigurnoscu bi se, medjutim, moglo pretpostaviti da, ukoliko bi uskoro do izbora doslo, Demokratska partija socijalista ne bi mogla da ponovi ranije izborne uspjehe.

Dusko Vukovic AIM Podgorica