KRONOLOGIJA JEDNOG GUBITNIKA

FIKRET OBDIC OD OCA DO IZDAJNIKA

AIM SARAJEVO, 27.08.94. Sarajevski je drzavni radio, u opcoj medijskoj kampanji protiv svega sto podsjeca na tzv. autonomnu pokrajinu zapadna Bosna, okarakterizirao Fikreta Abdica "vecim zlocincem i od samog Radovna Karadzica". Time je ovaj kontoverzni bosanskohercegovacki politicar po drugi put u relativno kratkom periodu dosao pod zestok udar republickih vlasti - prvi put 1988. u aferi "Agrokomerc" kao "podrivac i neprijatelj broj jedan" samoupravnog socijalistickog sistema, a danas kao "najveci izrod i izdajnik muslimanskog naroda" te "suradnik sgresora i razbijac cjelovite RBiH".

Hronologija Abdicevih politickih kontroverzi zapocinje jos na mjestu direktora ondasnje zemljoradnicke zadruge u Velikoj Kladusi. Desetljecima gradeci image oca, odnosno Babe cazinske Krajine, Abdic ce svoju cjelokupnu aktivnost podredjivati ciljevima ekonomskog prosperiteta i ukupnog razvoja ove muslimanske enklave na sjeverozapadu BiH. Vjesto se u komunistickom periodu vezujuci za tada mocni politicki lobby obitelji Pozderac ubrzo ce na povoljnim kreditima i stimulacijama socijalistickih drzavnih drustvenih fondova izgraditi za bosanskohercegovacke prilike pravi privredni gigant - cudo zvano "Agrokomerc". I kao sto po nekom posebnom bosanskom usudu na ovom tlu mnoge stvari naprecac nastaju i razvijaju se ali istom nevjerojatnom brzinom i iscezavaju, tako ce i velikokladuski "Agrokomerc", sa stotinama tisuca pa i milijunima purana, kunica, kokoski nosilica, de facto nestati. Neumitnost dnevne politike srusit ce preko noci zahuktali "Agrokomerc", a njegov direktor, Babo cazinske Krajine, naci ce se u zatvoru s etiketom drzavnog neprijatelja.

Krug muslimanskoh intelektualaca, ljudi danas vecinom bliski SDA i Izetbegovicu, ocijenit ce potom aferu "Agrokomerc" organiziranom antimuslimanskom urotom i prvim vidom agresije srbijanskog, Milosevicevog rezima na BiH. Ovakav ce stav ce kasnije znacajno utjecati na opredjeljenje F. Abdica za pristupanje muslimanskoj nacionalnoj stranci SDA, upravo stoga sto se ovaj privrednik boljsevickog kova tesko mogao zamisliti u ekipi ljudi sasma drukcije strukture i mentaliteta, nekadasnjih "mladih Muslimana" i tadasnjih stranackih prvaka A.Izetbegovica i O.Behmena, odnosno novokonponirane SDA garniture poput I. Ajanovica ili M. Cengica. No, Abdic ce, vodjen zeljom da iz mrtvih vrati "Agrokomerc" sto se moglo samo novom podrskom nove vlasti, slicno poput Izetbegovica, koji je Babinim ulaskom u SDA naumio konpenzirati izlazak A. Zulfikarpasica i ublaziti posljedice rascjepa u stranci, zanemariti medjusobne razlike. U opcoj euforiji predizborne kapanje medjusobni zagrljaj trojice "nacionalnih lidera" Izetbegovica, Karadzica i Kljujica te koalicija njihove tri stranke SDA-SDS-HDZ nadmocno dobija vlast, a F. Abdic s oko milijun glasova trijumfira na izborima za Predsjednistvo BiH. No, ocekivano prvo mjesto medju jednakima u Predsjednistvu drzave Abdic ce morati prepusti stranackom sefu Izetbegovicu s neuporedivo manjim brojem glasova, jer u tom trenutku i koalicionim partnerima SDS i HDZ za njihove dugorocne koncepte vise odgovara Izetbegoviceva proslost "islamskog fundamentaliste" nego Abdiceva biografija uspjesnog privrednika. Izetbegovicev, a ne Abdicev izbor za predsjednika Predsjednistva tadasnja clanica te institucije vlasti u BiH, Biljana Plavsic prokomentirala je rijecima: "Nema veze koliko je ko osvojio glasova, Aliju Izetbegovica je na mjesto predsjednika poslao sam dragi Bog!" Mjesec dana kasnije Plavsickina SDS dijelit ce letke s najmilitantnijim izvadcima iz Izetbegoviceve "Islamske deklaracije".

Period koji slijedi jacat ce antagonizam ekonomski opredjeljenog Abdica s nacionalno i vjersko usmjerenim Izetbegovicem. Prva otvorena konfrontacija uslijedit ce na I kongresu SDA, u javnosti zapamcenom po Abdicevom protestnom sjedenju u trenutku dok svi prisutni na nogama slave Izetbegovicev ulazak u salu. Na ovom ce skupu, organiziranom po uzoru na partijske kongrese istomisljenika, Abdic otvreno zatraziti razdvajanje Izetbegoviceve funkcije predsjednika Predsjednistva od funkcije predsjednika SDA sto ce izazvati buru negodovanja i distanciranja od Abdica u samoj Stranci demokratske akcije. Posvecujuci najveci dio svog angazmana obnovi "Agrokomerca" F. Abdic iako clan Predsjednistva republike sve manje boravi u Sarajevu. Iz predratnih dana 92. godine ostat ce zabiljezene njegove nerazjasnjene mirovne misije u bosanskoj Posavini i Bijeljini, te brojni kontakti s rukovodstvom tadasnje jugoslavenske armije. Mediji bliski SDA optuzit ce ga za saucesnistvo u otmici Izetbegovica i otovreni pokusaj puca tog 2. svibnja kad Abdic boravi u zgradi RTV Sarajevo a Izetbegovic i Kukanjac groznicavo traze medjusobnu razmjenu. Da li zbog tog dogadjaja ili kulminacije svih dotadasnjih neusaglasenosti, medjusobna komunikacija i suradnja Izetbegovica i Abdica, pak, od tog vremena zapravo prestaje. Abdic odlazi u cazinsku Krajinu i svoju komunikaciju sa Predsjednistvom u Sarajevu svodi na dopisivanje sa sve ostrijim tonovima i sve jacim medjusobnim optuzbama.

U situaciji kada na prostoru BiH s punom podrskom zvanicnog Zagreba djeluje tzv. hrvatska zajednica Herceg-Bosna, najveci dio teritorije u formi tzv. srpke republike drzi Karadziceva vojska, a medjunarodne diplomatske inicijative otvoreno podrzavaju koncept definitivne etnicke podjele i unistenja BiH, politicko vodstvo SDA i samo pocinje javno zagovarati nacionalnu drzavicu Muslimana na jednom dijelu BiH. U takvom stavu sarajevskih vlasti F. Abdic nalazi povoljnu atmosferu i za formalno proglasenje autonomije cazinske Krajine. Procjenjujuci da je opstanak blokirane muslimanske enklave na sjeverozapadu Bosne nemoguc bez obostrane suradnje s vlastima okolnih srpskih podrucja i susjedne drzave Hrvatske, Abdic pristaje na otvorenu podrsku Milosevica i Tudjmana. Buduci da oba susjedna rezima u tom periodu personificiraju agresore na BiH i glavne uzrocnike ratnih stradanja, ovakav Abdicev potez se u Sarajevu i najvecem dijelu Bosne dozivljava kao otovrena izdaja. U novoformiranoj cazinskoj autonomiji i Tudjman i Milosevic pokusavaju pak potvrditi argumentaciju o neodrzivosti bilo kojeg drzavnog prostora pod kontrolom muslimanske vlasti, odnosno neminovnost podjele BiH na samo hrvatski i srpski dio, shodno karadjorjevskim dogovorima. To ce vrijeme, u ostatku BiH zapamceno po najkrvavijim sukobima sve tri strane ali i najvece oskudice hranom, za Abdicevu AP predstavljati period njene pune ekonomske, politicke pa i vojne afirmacije.

No, vojnicki a potom i politicki poraz HVO u sukobu s bosanskom armijom, te americka diplomatska inicijativa koja rezultira washingtonskim i beckim sporazumom, cazinsku AP dovodi u beznadezaj polozaj. U situaciji u kojoj je Tudjmanu daleko bitnije postaje partnerstvo s Izetbegovicem, krajiski Babo, do tada omiljen u hrvatskim medijima, zapada u poziciju suvisnog i bespotrebnog saveznika. I dok se putevi hrane i oruzja zatvaraju za "AP zapadna Bosna", otvaraju se novi, ovaj put za Dudakovicev peti korpus bosanske armije. Pa i mnogobrojni medjunarodni diplomati pocinju drukcije karakterizirati Abdicevu tvorevinu. Vojni i politicki slom Abdica postaje neminovnost, a njegovo sklanjanje i zastita kod pobunjenih Srba, ocekivani.

To jos uvijek definitivno ne znaci da boljsevicko tvrdoglavi Abdic politicki popusta. Kao najveci zalog u politckom sukobu s Izetbegovicem on i dalje ima na desetine tisuca izbjeglih Muslimana. U borbi za politicki prestiz i vlast Abdicu, nakon kraha cazinske autonomije, zapravo jedino preostaje disidentska pozicija uz image privrednika i vec zaboravljeni legitimitet covjeka od najveceg povjerenja Bosanaca i Hercegovaca na izborima

1. S druge strane Izetbegovic, ponovno na na kursu cjelovite i multinacionalne BiH, uz sve snazniju armiju i otvoreniju podrsku americke administracije, zavrsetak ovog sukoba vidi iskljucivo u sudjenju Abdicu kao ratnom zlocincu. Bosanskohercegovacki mediji u tu svrhu stavljeni su u puni pogon propagande "Abdicevih zlocina". No, postoji li mogucnost organiziranja sudjenja covjeku s najvecim izbornim legitimitetom? Hoce li s vojnim slomom Abdiceve "AP zaspadna Bosna" odumrijeti i ideja tradiocionalno autonomaski opredjeljenog prostora cazinske krajine? I, na koncu, sto ce Adbic odabrati izmedju moguceg lagodnog disidentskog zivota u inozemstvu i daljnje politicke borbe s Izetbegovicem?

Nekad unutarstranacki sukob Izetbegovica i Abdica, kulminirao u stradanje desetine tisuca gradnana muslimanske nacionalnosti, jos je jednom potvrdio bosanskohercegovacku tragiku izniklu na bolesnim ambicijama mnogih njenih sinova.

Drazena Peranic