BOSANSKOHERCEGOVACKO SKOLSTVO NA RASKRSCU

ODVOJENI A JEDNAKI

Tek sto je jenjao interes za polemiku o mjesovitim brakovima, koja je u proteklom periodu uzburkala duhove u jos uvijek opsjednutom Sarajevu, na pomolu je nova rasprava sa slicnom ideoloskom potkom. Ovaj put linija bosanskih podjela dodirnula je skolstvo.

AIM SARAJEVO, 24.08.94. Rat na prostorima bivse Jugoslavije motivisan je od strane njegovih ideologa ugrozenoscu kolektivnih nacionalnih prava od strane drugih. Kako je ta teza bila tesko dokaziva, jer naprosto nije istinita, ideolozi rata su prostor na kome se ta ugrozenost "ocituje" u najvecoj mjesri locirali na sfere duha, posto se tamo operise sa apstraktnim kategorijama, pa su mogucnosti manipulacije najvece. Slijedeci tu matricu doslo se lako do obrazovanja kao temeljne kategorije duhovnosti. Odmah su plasirane teze kako su u predratnoj Jugoslaviji drugi nametali svoju istoriju, svoj jezik i svoje duhovnost, te kako je rat prilika da se to ispravi. Ovaj sindrom je,dakako, prvo zahvatio one koji su u rat usli sa ambicijama da osvajaju teritorije, dakle Srbe, a kako se rat produzavao od njega nisu imuni ni oni koji su fizicke zrtve, dakle Hrvati i Bosanci, odnosno njihovi duhovni ideolozi.

Tako je posredstvom svog lista za kulturu i drustvena pitanja "Stecak", HKD "Napredak" u Sarajevu izaslo sa javnim zahtjevom za separatnim obrazovanjem u Bosni i Hercegovini. Mnogo godina, dakle, nakon sto je u Americi pobijenjena i prevazidjena rasisticka doktrina "odvojeni a jednaki" ovdje, na tlu Evrope, pred kraj 20. vijeka javlja se glasan zahtjev za povratkom na nju, nakon dugog perioda zajednickog zivota, jedinstvenog skolstva i istovjetnih prava i uslova za skolovanje svih gradjana Bosne i Hercegovine. Argumentaciju za takav stav dao je Ivan Prskalo, a njena sustina se crpi u tvrdnji da su "drustvene nauke koje se izucavaju od najnizih do najvisih obrazovnih razina jako podlozne interesima dnevne politike" i da je "iznenadjujuce koloko brzo vlast koja ne uspijeva da osigura egzistencijalni minimum stanovnistva reagira kad je u pitanju prilagodjavanje istine politickim potrebama".

• Mozda je to djecija bolest bh. obrazovnog sustava - navodi dalje Prskalo - ali nama Hrvatima koji imamo najstarije obrazovne institucije na ovom podrucju ne treba "stelovanje" povjesti i jezika da bismo se dokazali i potvrdili kao narod.

Prskalo daljnju argumentaciju za tezu o potrebi uvodjenja separatnog skolastva potkrepljuje podacima da je "nastavni kadar, dobrim dijelom cak i ovaj koji trenutno radi u oblasti obrazovanja, bio podlozan pazljivom ideoloskom filtriranju i prosudbi podobnosti iza koje se obicno krila nacionalna podobnost. Mnogi Hrvati velikih mogucnosti bili su prinudjeni odlaziti s ovih prostora da bi se afirmirali, i to u daleko jacoj znanstvenoj i strucnoj konkurenciji." Najzad, kao treci razlog Prskalo navodi da ce "drzavnim obrazovnim institucijama trebati dugo vremena za osiguranje osnovnih materijalnih preduvjeta koji bi omogucili solidnu razinu izobrazbe buducih kadrova. Institucije utemeljene na osobnim donacijama i privatnom kapitalu imaju daleko vece mogucnosti." Ovaj dalje predlaze da se nastavni programi preuzmu najvecim dijelom iz Republike Hrvatske i to je onaj krunski argument koji prijedlogu o separatnom obrazovanju priskrbljuje karakter ideoloske rasprave, a ne rasprave o sustinskom unapredjenju obrazovnog sistema. Prskalo svoj prijedlog objasnjava cinjenicom da i na teritoriji Hrvatske vec djeluje vise skola u kojima se nastava odvija po planu i programu ministarstva obrazovanja RBiH. Ali, ne navodi da je rijec o skolama koje pohadjaju izbjeglice iz BiH a nikako drzavljani Republike Hrvatske muslimanske nacionalnosti! Takvi, naravno, pohadjaju hrvatske obrazovne institucije prema planu i programu svoje drzave, a u Bosni i Hercegovini ovdasnji Hrvati nisu ni izbjeglice ni prognanici iz Hrvatske vec stanovnici i drzavljani RBiH, vjekovnim korjenima na ovom tlu. Dakle, eventulani reciprocitet kojeg Prskalo predlaze, ovdje nije primjenljiv s obzirom da se uoste ne radi o istovjetnom slucaju.

Prije ce biti da gospodin Prskalo, i HKD "Napredak" kao predlagaci ideje o separatnom obrazovanju rade posao vezan za secesiju dijelova Bosne i Hercegovine na kojima zivi hrvatska vecina. Uz cinjenicu da je liberalizacija zivota u BiH nuzna, i zakonom predvidjena uostalom, te da su time i obrazovne institucije koje pocivaju na privatnim osnovama, donacijama i slicnim temeljima pozeljne a mogu realno unaprijediti obrazovni sistem koji nije bez mana i balasta zaostalih iz predhodnog rezima, prijedlog koji obrazlaze Prskalo u sustini ima ideolosku potku cija je matrica temeljno nacionalisticka i koja sluzi kao osnova dvoipogodisnjem razdiranju Bosne i Hercegovine. Nije slucajno da se prijedlozi svih reformi baziraju prevashodno na izmjenama planova iz istorije, geografije i jezika, dakle onih predmeta kod kojih se istorija moze prepravljati i pisati najneposrednije i na taj nacin direktno uticati na tok istorijskih dogadjaja koji su aktuelni u ovom trenutku na ovim prostorima.

Ideoloska matrica se dakle ni po cemu ne razlikuje od prethodne koja je bila na vlasti, osim po nazivu. Umjesto anasionalne komunisticke, na djelu je tronacionalna totalitaristicka. Iz slicnih razloga, mada pravdano civilizacijskim motivima, uvodi se i vjeronauk u skole. Tasno je da je u prethodnom rezimu vjeronauk bio potisnut ateizmom kao ideologijom no danas se na slican nacin ateizam zamjenjuje vjeronaukom. Opet, dakle, iz ideoloskih a ne civilizacijskih motiva. Potvrda za ovu tvrdnju je izjava mr. Safeta Smajkica, pomocnika za obrazovanje u resornom ministrastvu Vlade RBiH, koji nam je na direktno pitanje da li ce u skole biti uveden predmet Istorija religija ili vjerska puka, odgovorio: "Teziste ce za sada biti na vjerskoj pouci, a posebno je pitanje predmet istorija religija. Vjeronauk je predvidjen fakultativno, za sada, a programe i kadrove ce davati vjerske zajednice dok ce skole obezbjedjivati samo vrijeme i prostor za tu poduku."

Navedeni prijedlog o separatnom obrazovanju stize dakle iz hrvatskih nacionalnih institucija. Da ima odjeka i kod drugih, prije svega muslimanskih, svjedoci i podatak da je novi ministar kulture i obrazovanja u Vladi RBiH, dr Enes Karic, inace teolog po obrazovanju, odmah nakon objelodanjivanja ovog prijedloga ucinio zvanicnu posjetu "Napretku" sto se moze protumaciti kao posredna podrska prijedlogu. U kulturnom drustvu Muslimana "Preporod" kazu da o ovom prijedlogu nemaju zvanicnog stava, ali da su svi novi prijedlozi prihvatljivi za razmisljanje. Dr Enes Pelidija iz "Preporoda" nam kaze:

• To sto "Preporod" za sada nema zvanicni stav ne znaci da nije zainteresovan kako ce nam izgledati skolstvo. Ja licno mislim da nam nastavni planovi i programi treba da budu zasnovani na cinjenicama i na istini. Jedino istina moze izdrzati teret vremena, veli Pelidija i takodje istice da je "Bosna do sada bila marginalizovana, osobito u predmetima istorija, geografija i jezik, u odnosu na knjizevnost Srbije i Hrvatske". Gopsodin Pelidija misli da je bit njena multinacionalnost i da prema toj cinjenici treba komponovati nastavne planove i programe , ali kaze i da treba ponuditi drugima da izadju sa svojim prijedlozima: "vrijem ce pokazati da li je to dobro ili ne. Ako neko huce iskljucivo srpske, hrvatske ili muslimanske skole, treba omoguciti i to, a siguran sam da ce jedino u slobodnom, demokratskom nadmetanju ideja istine pobijediti".

Doda li se ovom podatak da je iz muslimanskih nacionalnih institucija potekla inicijativa da se maternji jezik bosanskih muslimana zove bosanski jezik i da je u tu svrhu stampan i "Rijecnik karakteristicne bosanske leksike" Alije Isakovica, koji umnogome nadomjesta nedostatak bosanske gramatike te koji bosanski jezik sjenci leksikom koja se znatno razlikuje od leksike srpskog ili hrvatskog jezika, uocljiva je jasna zelja i bosanskih Muslimana da iz rata izadju sa naraslom nacionalnom svijescu o tome da se treba diferencirati u odnosu na druge narode sa ovog tla. Istina, zelja za nacionalnim samoosvjestenjem ne negira apriori zajednistvo, ali je tanka nit razgranicenja izmedju ideologije i nepatvorenog nacionalnog osjecanja vrlo tesko uocljiva i nece biti nimalo lako nijansirati nacionalno osjecanje tako da se ono ne pretvori u dogmu. Dakako, neuporedivo meksi stav muslimanskih ideologa u odnosu na srpske ili hrvatske je razumljiv jer bosanski Muslimani nikada na ovim prostorima nisu zivjeli sami i ne zele to ni ubuduce, tim prije sto nemaju rezervne drzave na koju bi se oslanjali. Time svoju bitku za nacionalno osvjestenje vode zajedno sa bitkom za oslobodjenje drzave Bosne i Hercegovine. Medjutim, pravo na apsolutno nacionalno ispoljavanje tesko da ce ustuknuti zarad bilo kakvog zajednistva, osobito nakon iskustva iz ovog rata u kome je stepen stradanja Muslimana od strane susjeda najveci u njihovoj istoriji.

Da bi smo do kraja ispitali mogucnost uvodjenja separatnog skolstva u Bosni i Hercegovini obratili smo se i ministarstvu za obrazovanje. Tamo nam je receno da niko nije oficijelno uputio zahtjev za necim takvim pa cijela stvar, dakle, ostaje u fazi ispitivanja tla za jedan ovakav korak. Ove godine ce skole na cijeloj teritoriji Federacije BiH startovati sa istim planovima i programima. Na pitanje da li je realno da nakon ovakvih konfrontacija koje su se desile u ratu ti programi budu i realizovani, pomocnik ministra za obrazovanje mr Safet Smajkic nam je odgovorio: "Ne znam. Ova skolska godina ce nam u tom smislu posluziti kao test i ostaje da se vidi da li ce predvidjeni programi biti i realizovani u svom izvornom obliku". Dakle, zvanicno, separatnog skolstva jos nece biti. Nezvanicno, pak, rijec je o vrlo vitalnim stvarima za razvoj jednog drustva i niko nije indiferentan kada se ovakva tema pojavi u javnosti. Vruce sarajevsko ljeto potice u zapitanosti i brizi velikog broja roditelja da li ce im uskoro djeca ici u skole za Hrvate, skole za Muslimane i skole koje ce zajednicki pohadjati Srbi, Cigani, Jevreji i gradjani?

Strajo Krsmanovic Zijada Krvavac