NEOHUMANITARCI MEDJU SARAJLIJAMA

Sarajevo Aug 25, 1994

"PROBITAS", "TELEPATIJA" I "DZAKOMA" NA PUTU DO PIJACE

U bosanskohercegovackoj prijestolnici egzistira oko 130 humanitarnih organizacija! Za vecinu njih sarajlije nikad nisu cule, a kamoli primile kakvu pomoc. No, onima koji uz tridesetak potpisa gladnih Sarajlija registriraju svoju humanitarnu organizaciju smijese se, za ovdasnje prilike, bajkovite stvari: pasos, slobodan izlazak iz grada i uvoz komercijalne robe u opkoljen grad!

AIM SARAJEVO, 26.08.94. Cini se da sarajevska carsija uistinu sve predvidi svojim visprenim humorom. Ovim se gradom ponovno, kao davne olimpijske 84, prepricava dosjetka: "Odlicno zive samo oni sto rade za strance, pametniji uce jezike, a fukara ceka vijesti s okolnih brda". I upravo tako - Sarajlije se, i statusno i financijski, dijele na one koji su ugrabili kakvo mjesto u stranoj, a moze i u domacoj, humanitarnoj organizaciji i one koji od takvih ocekuju pomoc. Zar je onda iznenadjujuci podatak da u opkoljenom gradu egzistira oko 130 humanitarnih organizacija!?

Ocito, toliko broj humanitanih udruzenja, od kojih se na prste ruke mogu nabrojati ona koja uistinu pomazu Sarajlije, ima svoju tamnu stranu medalje. Da nije tako zar bi se u Visem sudu Sarajeva predavalo toliko zahtjeva za registraciju humanitarne organizacije, za sto je, opet, potrebno trideset potpisa punoljetnih gradjana. I stvar je rijesena: dobija se status pravnog subjekta, pecat, memorantum i grb, te lice i nalicje humanitaraca moze otpoceti s radom. Lice bi im trebalo biti ono sto sam naziv (human) govori, dakle rad usmjeren iskljucivo na pomoc ljudima, posebice najugrozenijima - djeci, strarijima i iznemoglim zrtvama rata. Nalicje je pak sve sto je u decidnoj suprotnosti s proklamovanim plemenitim i uzvisenim ciljevima. U Sarajevu to, ukratko, znaci:

  1. Dobijanje pasosa! Naime, u ovom je gradu takav dokument istinski raritet za cije se vadjenje treba pripremiti doliko papira, dokumenata, uvjerenja da prvi uvijek zastari dok se zadnji izvadi, i onda se ide sve u krug. Oni koji ga preko dorih veza uspiju dobiti, obicno nemaju priliku da ga iskoriste. Vecina koja nema pasos umislja idealne planove sto se sve s njim mogli postici. Oni, pak, koji imaju i pasos i mogucnost da ga pokazuju na mjestima po svijetu predvidjenim za to, u pravilu ne trebaju humanitarne odrganizacije u svom zivotu.

  2. Nesmetan ulazak i izlazak iz grada! Cak i kad sretniji dobiju pasos to jos uvijek ne znaci putovanje u civilizaciju. Naime, za izlazak iz grada, ali i povratak u njega, trebaju posebni papirici koje izdaje ovdasnja vlast i bez kojih nema nista od puta. Bez "nekog svog" u vlasti ispostavlja se da su ove dozvole veca prepreka za putovanje od dobijanja samog pasosa. No, humanitarci su oslobodjeni takve procedure. Jos ako se na statusu domaceg humanitarca "ugrabi" UNHCR-ova plava kartica s kojom se, elegantno, avionom leti na relaciji Sarajevo - civilizacija i nazad, sve pocinje zvucati bajkovito.

  3. Uvoz humanitarne i komercijalne robe u opkoljeni grad! U jednu osrednju torbu moze stati, recimo dvadesetak kilograma neskaffea. U najgore doba cijena te kafe po kilogramu penjala se i do 450 DEM! Besplatan let UNHCR-ovim avionima, gdje se prema humanitarcima ne sprovode rigorozne mjere vaganja i provjere licnog prtljaga, donosi dakle izvrsnu zaradu. No, otvaraju se i "plavi putevi". Roba se nabavlja, najcesce, u Republici Hrvatskoj i dovozi do sarsjevskog predgradja Hrasnica, koje je s onu stranu aerodromske piste, dakle otvoreno prema svijetu. Tu se komercijalna roba preuzima od privatnih firmi u nadleznost humanitarnih i krece prema Dobrinji, s ove strane piste. Tim putem, naravno, prema sporazumu imaju pravo prolaziti samo humanitarci. Ko se nije snasao i skupio tridesetak potpisa gladnih Sarajlija, kojima ce kasnije istu robu papreno prodavati, mora placati uslugu za prebacenu robu u grad ovdasnjim "humanitarcima". No, ukoliko je situacija podesena da isti krug ljudi "drzi" u svojim rukama i humanitarnu organizaciju i privatno preduzece, uspjeh je zagarantovan. Ponesto od prispjele robe i bude podjeljeno gradjanima, ostalo se prodaje po sarajevskim pijacama. Danas, kad su "plavi putevi" zatvoreni 20 posto robe predaje se uniformiranim licima pred tunelom koji vodi ispod sarajevske aerodromske piste. No, posljednji sarajevski trac tvrdi da je takva transakcija daleko nepovoljnija od "humanitarne". Navodno je jedan od poznatijig gradskih vlasnika samoposluga, izvjesni Alemko, dobio dobre batine kada je tunelom provlacio robu dok su ranjenici cekali da mu sve prodje. Jedan, naprotiv, nije imao razumjevanja za trgovinu!

Sarajlije, ipak, pamte puno teze dane kada je hrana u gradu bila zlata vrijedna. Tada su mogucnost dovoza robe u grad imale najjacih i najrazgranatijih pet humanitarnih organizacija: muslimansko dobrotvorno drustvo "Merhamet", humanitarna organizacija Vrhbosanske nadbiskupije "Caritas", humanitarno dobrotvorno drustvo "Dobrotvor",(prvi covjek nedavno otisao po hranu pa i ostao na Palama), Prva djecija ambasada "Medjasi" (kontoverzni Dusko Tomic, nedavno ustao s optuzenicke klupe zbog nedostatka dokaza da je hrana iz Makedonije namjerno zavrsila kod Karadzicevih Srba) i ADRA za cije su se usluge, recimo prebacivanja paketa s garderobom iz Sarajeva, naplacivale po 5 njemackih maraka, a paketi koji bi ulazili u grad po pravilu bi bili otvarani, a njihov sadrzaj dobrano umanjen. No, za mrvicu hrane svemu se gledalo kroz prste.

Onda su otpoceli nicati "neohumanisti". Jedni su trckarali u mjesecu ramazana pred vrata sarajevskih dzamija pa samo vjernicima poslije vecernje molitve urucivali po smomun, drugi su skrivali vrece i vrece krompira cekajuci bolje dane (citaj cijene) pa su krompirici, sasvim gnjili zavrsavali na sarajevskim otpadima, treci su organizirali pomoc samo za one koji vjeruju u Kur,an ... No, svi su svoju "zlatnu koku" pronalazili u osnivanju humanitarnih organizacija. Neke od njih pronasle su svoje mjesto kod Sarajlija, ali za gomilu njih mnogi gradjani ovog grada tesko da su i culi. Ovo je samo dio, posto bi za prepisivanje svih trebalo papira i papira:

"Humanitar" (Bagaric Vinko), "Krisna Komuna" (Ljiljana Zurovac), "Crveni ljiljan" (Husein Zulfic), "Humanus" (Zoran Torljanin), "Oziris" (Mulic Hajrudin), "Graditelji bez granica" (Vahjudin Handzic), "Victory" (Marina Glavas), "Prosperitet - humanitarnih" (Sair Koldjo), "Halal" (Fikret Alispahic), "Nada 92" (Dragan Jovanovic), "Humanitarni krug" (Nagib Djurdjevic), "Donator" (Sakib Sasevic), ADEH (Adem Sobmur), "Fatma", "Cvjetovi ljubavi", "Sar ljiljani" (Husein Kurtagic), "Cricom" (Nedim Cehic), "Link asocijacija" (Dusko Toholj), "Djakoma" (Samir Sofo), "Skenderija 93" (Nijaz Basic), "Telepatija" (Resid Muhovic), "Humaniora" (Mehmed Drino), "Phasfik" (Srdnan Aganovic), "Sumak" (Sumak Bertanjali), "Liliace" (Dzemil Zacic), "Moj bliznji" (Zoran Kulenovic), "Nova" (Fadil Lero), "Dar" (Zijada Krvavac), "Bascarsija" (Amir Hodzic), "Drina" (Tarik Muftic), "Human" (Nermin Bilic), "Hajret" (Ibrahim Begovic), "Duga" (Zlatko Mesihovic), "Geng" (opet Zlatko Mesihovic), "Dobrinja" (Semsudin Music), "Sasbos" (Salih Smajic), "Sacius" (Zvonimir Bosnjak), "Miris ljiljana" (Dzafer Skenderagic), "Probitas" (Nedzad Delic), "Biser" (Dina Darahasanovic), "Asocijacija" (Ahmo Hadzibegic), "Nas evlad" (Muhidin Zimic), "Aero - aid" (Muhamed Ljutika), "Corridor" (Emina Kapetanovic - Bunar), "Sanus" (Mustafa Savic), "Dielli" (Fatan Gasi), "Herc" (Izet Cengic)...

Pored ovolikog broja "neohumanitaraca" doima se da Sarajlije nece poceti zaradjivati za kruh bar jos pedesetak godina. No, uz poznatu ovdasnju maksimu "sve posteno, pa ko koga prevari" placa od koje bi se moglo prezivjeti jedina je uzdanica gradjana bosanskohercegovacke prijestolnice. Samo za takvo sto treba se osloboditi "neohumanitaraca" a uspostaviti ekonomski stabilnu i pravnu drzavu. Do tada, na pijacu po konzervu iz 1967, 68 ...

Mirsada Bosn