PAD EKONOMIJE U DEVET SLIKA

TRANSFORMACIJA SVOJINE ILI PUT U (NE)IZVJESNOST

AIM Sarajevo, 28.07.94. Slika 1. U jednom od vojih brojeva tokom 1990. godine "Oslobodjenje" je objavilo karikaturu koja predstavlja jedno od ajboljih i najrealnijih vidjenja transformacije svojine na nasim prostorima. Na karikaturi su se mogli vidjeti avioni kako bombardiraju i razaraju grad. Naslov karikature bio je "Transformacija svojine". Autor ovih redova je i do danas sacuvao karikaturu buduci da mu se cinila krajnje realnom.

Slika 2. Mjesec, dva prije pocetka rata u BiH autor je imao cast razgovarati sa gospodinom Dojlom, jednim od promatraca u BiH, na temu uzroka i osnova rata na tlu bivse Jugoslavije. Dojlovo vidjenje uzroka rata bilo je da je rat ovdje prevashodno izazvan ekonomskim razlozima. Gospodin Dojl nije promjenio misljenje i pored nastojanja da se razgovara o agresiji, nacionalizmu i drugim uzrocima rata.

Slika 3. Autor je, opet, imao cast i zadovoljstvo da prije osam- deset godina razgovara sa jednim od stenfordskih profesora makroekonomije. Stav uvazenog profesora je bio da se radnicka demokratija previse razvila te da bi sindikat trebao uciniti malo manje samostalnim. U isto vrijeme na svjetskoj ekonomskoj ali i politickoj pozornici dominirali su reganizam i tacerizam. Proces globalizacije svjetske ekonomije je zakoracio osjetno u politicku realnost. Medjutim, koraci su nacinjeni u uvjetima imperfektnoga trzista, odnosno u uvjetima koji su se povjesno razlikovali od uvjeta perfektne trzisne strukture u kojoj se formirala ekonomska misao Adama Smitha i Davida Richarda. U svim zemljama svijeta marketinski je prihvacen moto: privatizacija-liberalizacija i doregulacija kao novi povjesni koraci kapitala i demokracije. Moto je pak bio prvenstveno usmjeren ka, sada bivsim, socijalistickim zemljama.

Slika 4. Berlinski zid je pao. Gospodin Gorbacov je postao povjesna licnost. Njemacka se ujedinila. Proces transformacije ekonomske i politicke strukture bivse DDR je zapoceo. Ocekivali su se spektakularni rezultati. Bilo je to 1.jula 90.Cijene u bivsem DDR su liberalizovane, ekonomija otvorena medjunarodnoj konkurenciji, preko noci formirano je trziste faktora proizvodnje, primjeren je sistem fiksnog deviznog kursa. Uskoro, odmah potom, industrijska proizvodnja u DDR opala je za 50 procenata, s tim sto se ocekivalo da padne cak i vise u 1991. godini. Nezaposlenost se popela na 750.ooo, ili 9 procenata radne snage, s tim sto se ocekivalo da moze dostici i brojku od 2 miliona nezaposlenih, nesto kasnije iste godine. Fama brze, uspjesne, primamljive transformacije drustva i svojine bila je pod znakom pitanja.

Ekonomisti su se poceli podsjecati na efekte procesa privatizacije, u Cileu naprimjer. U vrijeme cileanskog programa masovne privatizacije u periodu od 1973. do 1989. godine bilo je obuhvaceno samo 470 preduzeca koja su proizvodila oko 24 procenta dodatne vrijednosti ekonomije i koja su zaposljavala manje od 5 procenata radne snage. Za vrijeme gopsodje Tacher V. Britanija je privatizirala oko 20 formi koje su stvarale oko 5 procenata dodatne vrijednosti. U periodu izmedju 1980. i 1987. godine manje od 1.000 firmi je bilo privatizirano u citavom svijetu (prema podatcima studije "The Transformation of Economies In Central and Eastern Europe: Issues,Progress and Procpekts").

Slika 5. Kud svi Turci tu i mali Mujo. Ante Markovic je uz pomoc poznatoga hardvardskog ekonomiste J. Saksa zapoceo proces transformacije svojine u bivsoj Jugoslaviji. Donesen je Zakon o drustvenom kapitalu, uvedeno je interno dionicarstvo i sve to uz precjenjeni kurs dinara koji je trebao da pomogne proces restrukturiranja privrede i transformacije sredine. Vec u zimu

1. godine SKJ je otisao sa scene. A beautifull, an easy and an amusing proces transformacije svojine i sistema mogao je da krene punom parom naprijed.

Slika 6. Pocetak neprilika. Vec je odavno poznato da jedno drustvo moze normalno funkcionisati ako u njemu postoji korespondentnost ekonomskog i politickog sistema. Novome politickom sistemu, kojega je istini za volju trebalo napraviti isto tako naglo kako se pravio i socijalizam, trebala je ili mora odgovarati privatna svojina kao osnovni oblik svojine. U protivnom dobija se hermafrodit i ne zna se sto s njim. Po logici da ideoloija opredjeljuje viziju drustva, i da iz nje slijedi paradigma drustva, ocekivalo se, odnosno racunalo s tim da je neoklasicna ekonomska teorija osnovica teorije ekonomske prilike drustva koje se stvara. Preostalo je jos da se stvori veza izmedju ekonomske politike i ekonomike pa da se dobije potrebna konzistentnost. Drugim rijecima, preostalo je zapravo "samo" da se izvrsi pretvorba drustvenog u privatni kapital da bi se dobila potrebna ekonomska osnova drustva i sistema. Tada su zapocele raznovrsne diskusije o modelima privatizacije. Govorilo se i komparirale su se privatizacije "Odozgo", privatizacija je "odozgo", korporatizacija, vouceri... Ni jedan model nije bio dovoljno teorijski razradjen niti dovoljno aplikativan.

Saglasno tome da ideologija drustva odredjuje drustveno-ekonomski sistem pojavila se dopunska komplikacija. Na teren su istrcale tri dominantne religije ovih prostora. Sada se istuacija naglo iskomplicirala u poredjenju sa slucajem jedne Madjarske ili Poljske. Buduci da u cehoslovackoj zivjese Cesi i Slovaci, ali ne i Balkanci, ljudi se mirno rastase.

Slika 7. Zestoki rat je zapoceo. Transformacija svojine saglasno slici broj 1 je zapocela, a s njom i jak proces prvobitne akumulacije kapitala. Mora se priznati, zeljeli to ili ne, da bez kapitalista nema kapitalizma, kao sto bez komunista nema komunizma.

U sistemu kauzalnosti: ideologija - vizija drustva - paradigma - ekonomska teorija - teorija ekonomske politike - ekonomska politika - ekonomika i nazad, sada imamo tri inputa pred vratima ideologije. Jasno, treba se dati odgovor na pitanje: sta je ideologija koja slijedi ove inpute, determinante? Sta je, poto, vizija drustva, a nakon svega morati ce se razgovarati i o ekonomiji.

Slika 8. Perspektive. Podjemo li od realiteta u iznalazenju odgovora na pitanje kuda mozemo ici dalje u transformaciji drustva, neecemo stici daleko. Naime, kapitala nema, akumulacija je mizerna (ako je gdje i ima), inozemni kapital, posebno financijski, nam nije sklon. Mozemo se nadati samo transnacionalnom kapitalu ukoliko budemo dobri, vrijedni i poslusni. Samo vrjednoca i naivnost se moze uklopiti u shemu procesa globalizacije svjetske ekonomije. U tom slucaju mozemo postati zrela i kao dukat zuta - banana republika.

Postoje i druge mogucnosti. Budu li determinante ideologije dovoljno postojane, mozemo doci u poziciju u kojoj se nekada nalazila Albanija. Imacemo nacionalnu suverenost uz duhovno i materijalno siromastvo. Kada bi ste birali sta bi ste izabrali izmedju: nacionalnog suvereniteta i oskudice na jednoj strani, ili pokusaj izgradnje efektivnog suvereniteta ekonomije na dugi rok, s druge strane?

Postoji, naravno, i treca mogucnost o kojoj se danas samo pojedini ekonomisti usudjuju razmisljati. Necemo je detektirati, ali cemo se podsjetiti da su valute zemalja clanica EEZ postale konvertibilne tek 1958. godine nakon formiranja i djelovanja Evropske platne unije i uz veliku pomoc Amerikanaca. Japanski jen je postao konvertibilan tek 1961. godine. Ovo posljednje je samo napomena i kuriozitet, i nikako ne spada u razmatranja o procesu transformacie svojine.

Slika 9. Ipak su sva ova pitanja predominantno politicka, pa tek onda ekonomska. U socijalizmu je politika dominirala ekonomijom. Danas politika dominira ekonomijom. Tako je na nasim prostorima, s tim da ne spominjemo procese podrzavljenja svojine.

Dragoljub Stojanov (autor je doktor ekonomskih znanosti i redovni profesor na sarajevskom univerzitetu)