BIO SAM OBLJUBLJEN
Intervju: Stjepan Kljujic, clan Predsjednistva BiH,
lider Republikanske stranke BiH
AIM, SARAJEVO, 28.7.1994. Iako o minulim dogadjajima i svojoj sadasnjoj poziciji govori s mnogo gorcine, gospodin Stjepan Kljujic nije izgubio afinitet za bavljenje politikom. Stovise, osnivanjem vlastite stranke kategoricki tvrdi kako njegovo vrijeme tek dolazi jer "Amerikanci mogu tipovati samo na mene a ni Hrvatima, Muslimanima i Srbima ne preostaje nista drugo". Priznaje da je razvlasten, da je Izetbegovic preuzeo sve poluge vlasti, sumnja u iskrenost nekih politicara koji su sada navodno za sporazum Muslimana i Hrvata, bez pardona tvrdi da je otac federacije ali do koje se trebalo doci mirnim putem. Nemusto se brani od optuzbi da je isuvise dugo bio Tudjmanov covjek, stovise, tvrdi da je odbio njegovu svojevremenu ponudu da postane ambasador u Argentini, a takodjer ni danas ne pristaje na "tiho" sklanjanje u bosansku diplomaciju na sto ga, vec duze vremena, muslimansko rukovodstvo nagovara. I pored svega, smatra da je mnogo vise odradio za Bosnu i Hercegovinu nego sto joj je naudio te najavljuje da bi u skorijoj buducnosti mogao napisati vlastitu verziju najprelomnijih dogadjaja vezanih za ovo podneblje.
AIM: Ne znam da li cete to shvatiti kao provokaciju ali moram Vas pitati kako ste se osjecali kada ste prije nekoliko dana gledali predsjednike Tudjmana i Izetbegovica u setnji porusenim Mostarom?
KLJUJIC: Pravo da vam kazem, kada pogledate kako se cedno ponasaju onda se samo upitate kako je moglo doci do rata izmedju Hrvata i Muslimana.
AIM: Namjerno Vas podsjecam na ovaj dogadjaj koji je izazvao pravo zgrazanje vecine Bosanaca zato sto ste u tom istom gradu, netom uoci rata, smjenjeni sa mjesta prvog covjeka Hrvatske demokratske zajednice. Sada se, pak, Tudjman kao covjek koji je vjerojatno najzasluzniji zato sto je do sukoba uopce doslo na neki nacin politicki rehabilitiran tom simbolickom setnjom preko viseceg mosta...
KLJUJIC: Ja sam posve miran jer mi je savjest cista. Uz to, ja nisam smjenjen te 2. veljace 1992. godine vec sam svima porucio da ce historija pokazati svima tko je u pravu. Naime, tada su se pojavili ljudi koji su htjeli sukob sa Muslimanima i cio problem je bio u tome da sam ja bio za referendum a oni su zeljeli da me nadglasaju i imali su neke ljude koji nisu bili oficijelni predstavnici hrvatskog naroda. Kada sam vidio kako se razvija situacija, da ce moji delegati morati zbog poteskoca napustiti dvoranu, onda sam ja prekinuo taj sastanak znajuci da je statut na mojoj strani. Jer oni su te veceri, a to mi je kasnije priznao i Stipe Mesic, imali namjeru da mene ruse i da izglasaju odluku da se ne sudjeluje na referendumu. Njih je, dakle, bilo nekoliko stotina protiv mene ali sto se tice politicke ideje i politicke misli to su bila mala djeca za mene i ja sam prekinuo sastanak. E, sad, dio njih je htio nastaviti taj skup, medjutim, uzeli su statut koji sam ja prepisao iz Zagreba, po kojem su ovlasti predsjednika bile enormno velike. Mogla me je smjeniti jedino konvencija a moja racunica je bila jednostavna: ako dobijem referendum onda cu smjeniti sve one koji su bili protiv njega, a ako ga izgubim ja cu se povuci. Zato sam ja ponosan sto sam njima rekao NE i sto smo dobili referendum. Hrvati su tada spasili Bosnu i Hercegovinu jer smo mi donijeli drzavnost republici. Kasnije su oni postavili livanjsko pitanje, zapoceli proces rasturanja Bosne i Hercegovine kroz Zenevske pregovore a sto je sve povezano sa sporazumom Tudjman-Milosevic, dakle, sve sto se poslije zbivalo bilo je na stetu hrvatskog naroda. Posljedice toga se i danas vide i nisam siguran da ce za dugo vremena, uz najvecu volju, takvo stanje moci neutralizirati. A ako se sjecate, ja sam tada onom hrvatskom zastupniku Stanicu rekao ako dodje do kantonizacije onda ce tvoja odvjetnicka radnja, dvije zenine butige i jedna kuca ostati u srpskom kantonu. Kasnije se desilo da je njegova Derventa pala i da je to tako i bilo, pa ga cesto i danas u Zagrebu zaustavljaju i kazu: "Dobro ti je rekao Stjepan Kljujic". Na zalost, njemu i mnogim drugima je trebalo dosta vremena da promjene uvjerenja a trenutno su na funkcijama oni koji su bili tvorci rata. Medjutim, ja smatram da hrvatska strana nije jedini krivac u ovom sukobu a ponosan sam jer je ovo sto se danas dogadja najveca potvrda moje politike. Naravno, ja sam ostao bez satisfakcije i u Zagrebu i u Sarajevu, jer znate, ja danas smetam i jednima i drugima. Medjutim, ne uzbudjujem se s obzirom da je Midhat Ajanovic (poznati bosanski karikaturist, op.a.) davno napisao "ako bude Bosne bit ce to Bosna Stjepana Kljujica". Osobno sam sretan sto je prekinut taj rat i sto su narod i vojska prihvatili mir. Vrijeme je da se pocnu graditi odnosi na jedan drugaciji nacin, rane su ogromne ali neko treba da lijeci tu mrznju.
AIM: Jeste li zbog toga osnovali i vlastitu stranku?
KLJUJIC: Da, jer ja svoj politicki futurizam vidim kroz Republikansku stranku koju sam osnovao. Stranku gradjanske, multinacionalne orjenatacije. Naravno, mi se u danasnjem trenutku ne mozemo suprotstaviti ni SDA ni HDZ-u niti to zelimo, pa sam ja u programskom obracanju rekao da sam stvorio stranku koja bi za deset godina trebala da vlada Bosnom i Hercegovinom, a ove danasnje treba inicirati, pospjesiti i podrzati u mirovnom procesu. Medjutim, na njima je samim da pokazu iskrenost posto ja poznam ljude i s jedne i druge strane i nisam bas uvjeren u tu iskrenost. Ali, dozvolimo da su se neki ljudi u ratu promjenili - ali prvi pravi test njihove iskrenosti bit ce povratak izbjeglica. Nazalost, prigodom potpisivanja Washingtonskog sporazuma ja sam bio na terenu i mislio sam da cemo do ljeta vratiti ljude, ujesen popraviti njihove kuce da bi do Bozica mogli biti na svome. Taj proces kasni i sto je narocito vazno ja ne vidim inicijativu da se to rjesava. Ja sam isao pedagoski, od lakseg ka tezem jer sam smatrao da je lakse vratiti izbjeglice u centralnu Bosnu a da ce najteze biti u Capljini i Stocu. Medjutim sada je to obostranim dogovorom stornirano, stalno se govori o tome ali se niko ne vraca. Osim toga imate veliki broj ljudi u inostranstvu koji su dobili nuzni smjestaj ali su veoma frustrirani, nezadovoljni i koji jedinu nadu polazu u to da se vrate domovima.
AIM: Ako sagledate sta se sve desilo u minule dvije godine, nije li krajnje vrijeme i za Vasu samokritiku. Podsjecam Vas na Vase rijeci iz naseg razgovora uoci rata kada ste mi kategoricki tvrdili kako ste "Tudjmanov covjek jer je on za tri koplja ispred drugih politicara". Jeste li naucili lekciju da se ne valja vezivati za licnost, ma kakvog formata ona bila? KLJUJIC: Znate, ja sam po svom mentalnom sustavu covjek koji nije podlozan poltronstvu. Osim toga, ja sam imao mnoge politicke prednosti jer sam trideset godina bio disident, borac za hrvatska prava. Moj veliki politicki autoritet bio je u tome sto je Tudjman mene zvao, trazio me a nisam se nudio kao drugi. U krajnjoj liniji, sve su to bili Tudjmanovi ljudi, od Mesica, Manolica itd. Meni su bila vazna programska nacela koja su bila za ravnopravnost hrvatskog naroda a posebno sam bio za opstojnost Bosne i Hercegovine. Pune dvije godine sam sve uspjevao drzati pod kontrolom, s velikim naporima, medjutim, onoga trenutka kada se hrvatsko rukovodstvo okrenulo protiv drzave Bosne i Hercegovine i njenog opstanka i nakon sto su kontaktirali s Milosevicem, ucinjena je najveca tragedija hrvatskom narodu. Nakon toga, mi vise nismo mogli zajedno.
AIM: Ipak, dugo ste bili lojalni...
KLJUJIC: Pazite, ja sam bio lojalan pokretu ali nisam bio lojalan Tudjmanovim izjavama. Naprotiv, ja sam se jedini usprotivio njegovoj izjavi o podjeli Bosne "Tajmsu" i trazio od njega da to povuce pa je on to i demantirao. Ja moram reci da je Tudjman bio dzentlmen prema meni, on je bio svjestan sta sam ja uradio u Bosni. Tudjman je zelio da se rascjep u HDZ-u rjesi mirnim putem, cak mi je nudio da ja budem ambasador u Argentini, nije htio nikakvih grubih prekida. Medjutim, ljudi koji su ga okruzivali, koji su gradili svoj politicki imidz na lazima o meni, stalno su govorili kako sam ja Alijin vazal, da sam poltron. Na njihovu zalost ja to nisam u zivotu i iako sam imao mogucnosti da komercijaliziram svoj politicki status, da uradim stvari koje bi meni licno donijele pogodnosti - nisam to uradio. Vjerujte, i sada kada bih se vratio u proslost povukao bih iste poteze. U krajnjoj liniji od onih osoba koje su bile u Predsjednistvu BiH ja nisam imam izbora nego da budem s Alijom Izetbegovicem jer je jedini on bio za Bosnu i Hercegovinu. Da budemo iskreni, srpski predstavnici su bili protiv, Abdic je pokazao ciji je igrac a sto je bila jos jedna zabluda hrvatske politike - oni su ga u potpunosti podrzavali dok je preko rijecke luke uvozio deficitarne proizvode za Srbiju. Boras i Ganic su bili bez velikih politickih dometa. S druge strane, ja sam bio potpuno ravnopravan Aliji Izetbegovicu i bez obzira sto je on kasnije preuzeo potpunu vlast i na odredjeni nacin eliminirao sve ljude a pogotovo mene, jer sam ostao bez podrske iz Zagreba, a onda sam izgubio i podrsku u Sarajevu, ipak mu moram priznati dvije stvari kao velike. One su, opet, za hrvatski narod bile velike: prvo, Izetbegovic nije pristao na historijski sporazum da se Bosna i Hercegovina velikim dijelom prikljuci Srbiji i drugo, jedino je Izetbegovic pocetkom kolovoza 1991. godine zajedno sa mnom zaustavio mobilizaciju tristo tisuca ljudi cime smo spasili ono malo Hrvatske koju je Zagreb u tim trenucima kontrolisao. Jer da smo tada dali mobilizaciju ne bi bilo ni Hrvatske.
Dakle, da tad Alija nije postupio cestito prema hrvatskom narodu posljedice bi bile grozne. To sto je on kasnije preuzeo potpunu vlast i sto su Muslimani preuzeli sve u BiH nije rezultat njihovog otimanja nego je to jednostavno bila posljedica naloga iz Zagreba da se ubace lazni igraci u vlast Bosne i Hercegovine i da se oni tuku. To je bilo neophodno da bi se Bosna predstavila kao dominantno muslimanska na zenevskim pregovorima. A da smo ostali na konceptu iz 1991. godine i Konferencije u Londonu mi bi danas diktirali uvjete pregovora i vjerujte da bi bili slobodni na cijelom prostoru do Drine sto znaci da bi Hrvatska reintegrirala Krajinu.
AIM: Isuvise je pokazatelja koji govore da stvaranje federacije i Washingtonski sporazum nije rado prihvacen cin: izbor Kordica na celo HDZ-a, govor Bendera u Tuzli, zvizdanje Mostaraca Franji Tudjmanu itd. Kakvi su stvarni dometi, moze li se ocekivati radikalni zaokret u hrvatsko-muslimanskim odnosima?
KLJUJIC: Svima je jasno da ovaj sporazum nije iz ljubavi ni dobrom voljom - on je pod americkim pritiskom i postoji tisuce elemenata koji bi upucivali na sumnju da on nije iskren. Medjutim, on je toliko istorijski ozbiljan da, ako ova rukovodstva ne budu cestita i ako ne budu stvarali zajednicko povjerenje, doci ce do katastrofalnih posljedica za oba naroda i prema tome ja zelim vjerovati da ce implementacija biti iskrena.
AIM: Pitam Vas to iz slijedeceg razloga: ako su Tudjman, Boban i Kordic sada mogli stvoriti novu drzavu s muslimanskim predstavnicima i prosetati razrusenim Mostarom koji je najstravicniji simbol njihove pogresne politike - tko moze sutra sprijeciti, govorim hipoteticki, da Radovan Karadzic s Krajisnikom, na primjer, proseta Bascarsijom i, takodjer, sklopi neki sporazum s muslimanskom stranom?
KLJUJIC: Ja ne mislim da Radovan Karadzic moze doci ali, recimo, Nenad Kecmanovic i Nikola Koljevic sigurno mogu doci u Sarajevo a da ne govorim o Zepinicu ili Simovicu. U krajnjoj liniji, vjerujem da ce ovaj rat zavrsiti bez pobjednika i bez krivaca - to je tako uvijek bilo na Balkanu. Medjutim, ako je to cijena jedne sretnije buducnosti i uspostavljanja evropskog i svjetskog prava ovdje mozda bi i mogli progledati kroz prste ali ako se samo prikriju stvari, zalede se a ne i rijese radikalno, onda ce i posljedice biti za desetak ili dvadeset godina ponovo, samo sto ce tada rat biti jos monstruozniji. Sada se sa sjetom sjecam ljeta 1992. godine kada smo imali fantasticne uvjete u svojoj borbi za Bosnu - stajali smo tada bolje nego partizani 1942. godine u borbi za Jugoslaviju. Od tada su se mnoge stvari izmjenile, pojavio se nesklad izmedju onog sto su jedni ljudi govorili i sto su radili. Na zalost, narod se danas nista ne pita, njima je potrebno dati nesto da prezive, da okupe obitelji, obnove ono malo imovine... Stoga su postali tolerantni i zato je sve moguce.
AIM: Nedavno ste bili u prilici da sudite o planu tzv. Kontaktne grupe koji je Skupstina BiH usvojila. Kako ga Vi ocjenjujete?
KLJUJIC: Vidite, plan je nepravican, da ne govorim o njegovim negativnim stranama, ali ako je plan garancija Bosne i Hercegovine i njene drzavnosti, onda ga je trebalo prihvatiti. Posto ja vise nemam utjecaja na zastupnike jer me vise ne slusaju ni jedni ni drugi, a s obzirom da ne razgovaram sa Kontaktnom grupom jer sam u potpunosti izoliran, rekao sam im samo da ne znam da li ce me poslusati sta smiju a sta ne smiju. Smiju prihvatiti plan a ne smiju se odreci prava na reintegraciju! To znaci da moramo traziti ljudska prava, zastitu licne svojine, politickog djelovanja, otvorenost medija itd. u svim dijelovima Republike. Kakvi ce, recimo biti izbori a da se manjine ne mogu pojaviti, recimo, na srpskoj televiziji unutar te trece federalne jedinice? Prema tome, postoje instrumenti koji omogucavaju reintegraciju za deset ili dvadeset godina ali ako se odustane od tih dokumenata onda se direktno ide Karadzicu na ruku. Mislim da i sam ustav federacije nije dobar - ja sam svojevremeno predlagao da se tu i srpska strana uvede kao komponenta, jer sad se Karadzicu daje sansa za mir i on bi jednostavno mogao napraviti Republiku srpsku u okviru federacije i mogao reci da je to republika srpskog naroda i ostalih a mi znamo kakav je status ostalih na Balkanu. Zato, kada sam otvarao mogucnost da se u federaciji kaze da je to drzava Muslimana, Hrvata a doda i Srba time bi zastitili manjine na srpskim teritorijama. Izetbegovic je tada rekao da je moja diskusija lucidna ali da nema snage da to kaze poslanicima na Skupstini. Posve suprotno, ja sam mislio da on treba objasniti kako se mi time borimo za prava Hrvata i Muslimana na srpskoj teritoriji, medjutim, posto je danas ovo dvopartijska drzava ocito je da oni sami donose odluke.
AIM: Vise nitko i nema iluzija da je moguce pravicno rjesenje?
KLJUJIC: Nece ovdje nikada biti pravicnog rjesenja. Mi smo propustili revoluciju 1992. godine, propustili smo zajednicku borbu a s druge strane svijet se ponasa vrlo negativno kao da nitko ne vidi snazan ruski interes preko Milosevica i Karadzica. Kao da nitko na Zapadu ne vidi da su Rusi izasli na Jadransko more, ono sto nije uspjelo ni carskoj ni staljinistickoj Rusiji. Amerikanci ce se uhvatiti za glavu za desetak godina.
AIM: Dakle, ako Srbi i odbiju sve ponude za mir Vi drzite da se stvari nece razrjesiti vojnom silom, na tragu Deliceve izjave kako je doslo vrijeme za ofenzivna dejstva? KLJUJIC: Ne znam, znate. Ja sam mogao pocetkom rata na poziv za oslobodjenje skupiti sto tisuca ljudi ali se od tada mnogo toga promjenilo. Ja ne znam sta se sada dogovaraju Delic i Roso ali mi je drago da se dogovaraju. Za vojno rjesenje je trebala jedna serioznija priprema, mozda je trebalo napraviti neku vrstu antisrpske koalicije na Balkanu a ne izgubiti podrsku Madjara, Albanaca...
AIM: Kao i uvijek izbjegavate pomenuti vlastite greske. Primjerice, da li biste ponovo onako zdusno rusili premijera Markovica kao sto ste to cinili u tandemu s Karadzicem?
KLJUJIC: Apsolutno. Zato sto Markovic nije shvatio bit problema i to da je JNA taj imperijalisticki motor. I kad sam mu jednom poslao svog ministra sa trakama da cuje rezgovor izmedju Adzica i Karadzica, Karadzica i Uzelca iz Banjaluke, onda je tek shvatio istinu i pokusao promjeniti Kadijevica, no tada vec nije imao snage. Kao i svi hrvatski politicari, on je naivno vjerovao da ce ekonomikom moci rjesiti probleme. Dapace, sluzio je Milosevicu kao paravan. On je s Dizdarevicem lomio onu pogacu na Gazimestanu. Dakle, Markovic je jedan fini gospodin, ozbiljan, privrednik par exelance, ali covjek bez politickog sluha. Neke njegove ideje su bile znacajne i da je imao politicki stabilnu drzavu napravio bi mnogo. On je zaboravio da nema osnovno a to je politicko rjesenje ondasnje Jugoslavije koja je bila moguca na osnovu nacionalnog rjesenja i medjusobnog priznavanja svih republika.
AIM: Mnogi pominju Vas utjecaj pocetkom rata. Kako danas gledate na svoju "prvoboracku ulogu"? KLJUJIC: Tada sam ja bio dominatna figura ovdje a sada, kada se slavila dvogodisnjica na te dramaticne trenutke 2. i 3. maja, kada je Izetbegovic bio zarobljen, mene nisu pozvali ni na televiziju. A tih sam dana mozda najvise odradio za Bosnu i Hercegovinu, kao sto sam ranije odradio time sto nisam otisao iz Predsjednistva jer, kada su ostala tri Muslimana ja sam im davao legitimitet. Ja sam pratio Abdica i njegove kontakte s generalima, ne dajuci mu da pobjegne. Tada sam zaista bio obljubljen i mocan a danas sam samo obljubljen. Sto se tice napisa u stampi da sam dao zadatak Jerki Doko da likvidira Abdica istina je slijedeca: Doki, koji je jedan veliki patriota BiH dao sam zadatak da sprijeci inauguracioni govor Fikreta Abdica na Televiziji - Abdic je to saznao i do toga nije doslo. Jer, plan je bio slijedeci: cetnici su dosli na pedeset metara od Predsjednistva BiH, trebalo je mene i Ganica likvidirati ili prisiliti Aliju da potpise za Jugoslaviju, a ako i to ne upali, Abdic se trebao pojaviti na Televiziji sa svojim ekonomskim programom ostanka u Jugoslaviji. Danas se toga malo tko sjeca ali ja se ne ljutim. Znate, ja sam otac federacije ali, naravno, bez rata. Za mene je vazna federacija a ne ljudi koji ce je uspostaviti. Nacin je bio pogresan, otislo se prvo u sukob ali ima ona kineska: "Bolje se vratiti s polovice pogresnog puta...". Mislim da su se Hrvati i Muslimani vratili s polovice tog pogresnog puta.
AIM: Pozelite li ponekad da se vratite svom sportskom novinarstvu?
KLJUJIC: Ne. Znate ja sam iz nuzde bio sportski novinar jer mi nisu dali da pisem o politici. Kada budem imao vremena, napisat cu svoju verziju prelominh dogadjaja.
GORAN TODOROVIC