ZATVORENI HUMANITARNI KORIDORI U BiH

GUZVA NA PLAVIM PUTEVIMA CEKA ZA NOVI START

plavi koridori koji su posljednjih jeseci predstavljali prvi tracak normalizacije zivota, zatvoreni su. Jos do jucer kretanjem civila i prometom roba bila je zadovoljna je i bosanskohercegovacka i srpska strana. Za cetiri mjeseca "plavim putevima" proslo je vise od 120 hiljada osoba i oko 20 hiljada vozila. Napokon jedno priznanje i UNPROFOR-u, koje se topi nakon hladnog prihvatanja cinjenice da je Karadzic zatvorio zivotne puteve u BiH.

AIM Sarajevo, 26.07.94. "Plavi putevi", staze koje su Sarajevu vratile mrvicu zivota koju ovaj pacenik toliko zavrijedjuje, ponovno su zatvoreni. Jednostaranom odlukom Karadziceve snage zabranjuju koristenje tih koridora, a svoju odlucnost dokazuju svakodnevnim granatiranjem pomenutih puteva. Sarajevo se, ovim, vraca u stanje od prije pola godine, grada u koji zivot niti ulazi niti izlazi, a onaj u njemu osudjen je na svoj kraj. Da li je Karadziceva odluka o zatvaranju koridora politicki cin kojim se jasno odabire daljnja ratna opcija umjesto ponudjenog mirovnog plana, kako se to u Sarajevu danas komentarise, ostaje da se vidi. Ovaj put o onom sto su do danas otvoreni koridori znacili tzv. zaracenim stranama u BiH, a ponajvise Bosancima i Hercegovcima.

Usvajanjem odluke o ustanovljenju "plavih puteva" predstavnici organa vlasti Republike BiH i srpske strane, uz posredovanje snaga UN, omogucili su desetinama hiljada civila da izadju iz okupiranog Sarajeva ili pak da dodju u ovaj grad posjetiti rodbinu i prijatelje, nakon dvogodisnje razdvojenosti. Takodjer, "plavim putevima" u glavni grad Bosne i Hercegovine usle su znatne kolicine humanitarnih roba i onih za komercijalnu prodaju

• nafte, naftnih derivata i plina - tako da se grad koji je lagano umirao, ponovno vratio u zivot. I, ako se na trenutak, zanemare sve tehnicke poteskoce koje su pratile kretanje fcivilnih osoba i promet roba na ovim koridorima, te brzo bogacenje onih koji se bave uvozom roba i trgovginom, onda se s pravom moze reci da su "plavi putevi" opravdali svoje postojanje te ispunili zahtjeve bosanskohercegovacke i srpske strane. U svemu ovome napokon zadovoljni su i predstavnifci UNPROFOR-a koji su se, konacno, u jednom zajednickom i prije svega humanom poslu, u potpunosti saglasili i sa jednom i sa drugom stranom.

Do ovih ocjena, koje su se mogle cuti na nedavno odrzanom sastanku zvanicnika UN sa predstavnicima bh. i srpske strane, doslo se u prvom redu na osnovu brojcanih podataka o broju ljudi i automobila koji su se, od marta mjeseca ove godine do sada, kretali "plavim putevima".

U tom vremenskom periodu najfrekventnije bilo je na putu od Lukavice do Ilidze, kojim je dnevno u prosjeku prolazilo vise od 700 osoba i 130 automobila. Tim putem u protekla cetiri mjeseca proslo je 72.000 civilnih osoba i vise od 13.000 putnickih automobila, autobusa i kamiona. Veliki broj civila presao je i iz Dobrinje u Butmir. Tako je, u proteklom periodu, "plavim putem" iz Sarajeva izaslo vise od 42 hiljade osoba i 8 hiljada vozila. "Plavim putem" od Sarajeva do Visokog dnevno se preveze prosjecno 46 osoba, a ukupno ih je bilo 4.617, dok su u istom periodu iz Visokog u Sarajevo dosle 4.032 osobe.

S posebnim zanimanjem pratilo se kretanje civila preko mosta bratstvo-jedinstvo, odnosno iz Sarajeva na Grbavicu. Od marta mjeseca, kada je most otvoren, ukupno je na Grbavicu, naselje pod kontrolom srpske strane, preslo 3,5 hiljade ljudi, a sa Grbavice u dio Sarajeva pod kontrolom Armije RBiH 2.116 osoba. Ove brojke, zasigurno, bile bi daleko vece da i jedna i druga strana nisu ustanovile posebnu proceduru prilikom dobijanja dozvola za prelazak preko pomenutog mosta. Sudeci na osnovu ovih podataka i informacija onih koji su prelazili na jednu ili drugu stranu, znatno se lakse dobije odobrenje od vlasti BiH za odlazak u posjetu rodbini ili prijateljima na Grbavicu, nego obratno. Za dobijanje potrebnih odobrenja od MUP-a BiH za prelazak na Grbavicu (mogu prelaziti samo osobe koje nisu vojni obveznici) potrebno je nekoliko dana, za usaglasavanje spiskova sa srpskom stranom i na prozivku ceka se jos koji dan, ali je to znatno krace od vremena dobijanja dozvole za ulazak u Sarajevo sa Grbavice. Naime, na srpskoj strani ceka se i vise od dva mjeseca da nadlezni organi donesu odluku da li neko moze preci most "bratstvo-jedinstvo", a za svaki prelazak placa se 20 DEM (kazu da ce se taj iznos i povecati) sto u ovim ratnim vremenima besparice takodjer jeste jedan od nacina da se smanji broj onih koji zele preci sa Grbavice u Sarajevo.

Na pomenutom sastanku zvanicnika UN sa predstavnicima bosanskohercegovacke i srpske strane, uz isticanje zadovoljstva iznesenim pokazate4ljima, a zbog sve veceg interesa za kretanje "plavim putevima", zatrazeno je od UNPROFOR-a da se dodatno angazuje4 i da se produzi vremenski period prelaska aerodromskim putevima iz Lukavice ka Ilidzi, odnosno od Dobrinje prema Butmiru i obratno. Dogovoreno je da se na oba aerodromska koridora termin za prelazak produzi za pola sata tako da trenutno, i jedna i druga strana, imaju po cetiri i po sata u dva termina tokom dana za organizovanje prelaska vozila i civila.

Doda li se ovome ranije usaglasena odluka o pojednostavljenju kontrole putnika i roba na aerodromskim koridorima, onda je sasvim sigurno da se u narednom periodu moze ocekivqati jos veca guzva na "plavim putegvima". Naravno, i jos veca korist jer ne treba zaboraviti da je ustanovljenje koridora za kretanje, uz humani aspekt i zadovoljenje emotivnih potreba ljudi, donije4lo znacajnu ekonomsku korist. Nisu, zvanicno, saopsteni podaci o kolicinama roba, komercijalnih i humanitarnih, koje su prevezene "plavim putevima" ali se na osnovu broja kamiona koji su se tokom protekla cetiri mjeseca kretali koridorima da zakljuciti da je, i bosanska i srpska strana, od tih puteva imala znacajnu ekonomsku korist. Cinjenica da je, na primjer, cijena secera od 40 DEM za kilogram iz februara ove godine u okupiranom Sarajevu sada pala na 1,5 maraka, ili da je cijena nafte koja se penjala na vrtoglavih 60 DEM za litar pala na, takodjer, 1,5 maraka, dovoljno ilustrativno potvrdjuje obostranu zainteresovanost za sto bolje funkcionisanje "plavih puteva".

Da li je taj ekonomski aspekt, uz onaj humani, doprinjeo da su, uglavnom, mirovala orizja u neposrednoj blizini koridora (javno su obznanjena samo dva incidenta: ranjavanje zena u autobusu na relaciji Vogosca - Visoko i pucanje na autobus s putnicima na Igmanu) tesko je reci. Medjutim, sasvim je sigurno da nacin funkcionisanja "plavih puteva" i stepen medjusobnog usaglasavanja u vezi s tim, mogu biti putokaz u rjesavanju drugih spornih pitanja u odnosima bosanskohercegovacke i srpske strane. Prije svega, onih pitanja koja ce olaksati zivot obicnim ljudima iznurenim dvogodisnjim ratom. Izuzev, ako se u ime krvi bosanske, opet surovo ne zatvore.

Borka Rudic