RAT ILI MIR

AIM, ZADAR, 27.7.1994. Srpanjsko izvanredno zasjedanje Sabora na temu UNPROFOR da ili ne proteklo je upravo onako kao sto se moglo i ocekivati. Bila je to jedna besmislena rasprava sa puno teskih rijeci, optuzbi i protuoptuzbi, kojima su zastupnici Srpske narodne stranke i Hrvatske stranke prava sluzili tek kao kontrapunkt za prepucavanje unutar HDZ-a. Rezultat dvodnevne rasprave u okruzenju "spontanog" dogadjanja prognanika bila je mrsava rezolucija koja je hrvatske gradjane jos vise zbunila ostavljajuci ih i dalje u dilemi: rat ili mir?

Borbena retorika HDZ prvoboraca, iako iskrena, bez obzira na to koliko bila racionalna i utemeljena na pravom odnosu snaga, zvucala je isprazno kada je Vlada bila prisiljena izjaviti da ne stoji iza prognanickog gnjeva, iako je svima jasno da su ti jadni ljudi jos jednom (zlo)upotrebljeni. Jedini rezultat ove akcije mozda je taj sto su prognanici ipak uspjeli onemoguciti UNPROFOR da "Krajini" doprema potrebno gorivo i druge strateske proizvode sto je kninsku vladu prisililo da pokaze neke sitne znakove dobre volje da se nastave zagrebacki razgovori. Naime, ako je vjerovati beogradskim izjavama da u jugo i srbo budzetu nije predvidjena stavka: "Krajina" i "Republika srpska", a potom i Marticevoj indirektnoj najavi da bi se ipak moglo poceti razgovarati o ekonomskim pitanjima, prognanicka bdijenja ugrozila su ionako jadnu "krajinsku" privredu, posebice zetvu. No, jadni narod koji je vec tri godine izvan kuca, koje mahom vise i ne postoje, ljudi koji su poceli nervirati i svoje domacine na slobodnom dijelu Hrvatske, opet su ostali kratkih rukava i izmanipulirani. Prognanicka akcija koja je pocela sa mnogo nade i u stilu dvije godine stare izjave hrvatskog ministra obrane Gojka Suska kako ce uskoro popiti kavu u Drnisu, za glavnu posljedicu imala je jos vece razocarenje i jacanje ratne opcije koja se tim ljudima nudi kao jedina alternativa.

No, sve to skupa ipak je po svemu sudeci samo dio vec zapocete predizborne kampanje, u kojoj predsjednik Tudjman sara Hrvatskom i pokusava, u ovo vrijeme primirja izmedju njegove stranke i opozicije, kao i onoga unutar HDZ-a, a koristeci se svojim "da" na prijedloge kontaktne skupine za Bosnu i Hercegovinu, igrom toplo-hladno sto vise usicariti kako unutar zemlje, tako i od medjunarodne zajednice. Jednim dijelom je i uspio, sto pokazuju neke izjave Yasushi Akashija, a njegovi sve agresivniji govori nailaze na podrsku jednog dijela stanovnistva, najcesce u Sjevernoj Dalmaciji i Slavoniji, ali istodobno i stvaraju otpor kod onih koji znaju da je to tek politicka igra.

Tu sve naglaseniju podjelu na one koji su uvjereni da je ratna opcija jedina hrvatska mogucnost i onih koji znaju da se "na pir ne ide bez one stvari" najopipljivija je u Zadru, u gradu koji je takorekuc paradigma hrvatskog stradanja. U ovom gradu, koji je kljucna geostrateska tocka Hrvatske, jer bez njega nema ni povezanosti Dalmacije i sredisnje Hrvatske, mnogo toga se promjenilo u posljednjih godinu dana. Dok su jos lani bucali agregati, jer nije bilo struje, a grad imao tek nekoliko sati dnevno vodu u kojoj je bilo opasno umiti se a kamoli je popiti, danas nema redukcija, a vode nema tek izmedju 20 sati i sedam ujutro. Lani su padale granate i ubijale ljude, a sada je mir koji tek povremeno narusavaju eksplozije mina (kazu da ih ima oko milijun) u podrucjima gdje izbiju ljetni sumski pozari. Reklo bi se stanje se normalizira. Ratni oziljci u gradu gotovo da se vise i ne vide, a ulicama grada koji je tako opasno blizu ratnoj zoni ponovo, iako rijetko, odzvanjaju strani jezici. I turizam se pomalo vraca. Istina, sada se cesce cuju madjarski, ceski, slovenski, nego njemacki, francuski, engleski ili talijanski, ali i to je bolje od lanjske ciste nule.

No, jos po necem drugom grad se vraca u normalu. Sve vrvi od afera i aferica. U sukobu su gradonacelnik i zupan, iako su, zna se, obojica iz redova HDZ-a. Povod je, ali ne i glavni razlog ili uzrok, pretvorba Tankerske plovidbe, nekada jedne od najuspjesnijih svjetskih brodarskih tvrtki, ciji je nekadasnji direktor Ivan Pasa bio i predsjednikom Svjetskog udruzenja brodara. Jedna struja smatra da pokusaj prodaje Tankerske plovidbe jednom australskom Hrvatu nije nista drugo nego rasprodaja i kradja nacionalnog bogatstva, a drugi su za varijantu da poduzece kupe sami radnici jer bi oni znali bolje gospodariti sto su uostalom i dokazali u vrijeme "komunistickog mraka". Ovaj slucaj samo je jedan od velikih, a tu je jos citav niz drugih afera koje rastacu nekad privredno najuspjesniji hrvatski grad. Sve do pretvorbe lokalnog "Narodnog lista" koji je preko noci postao vlasnistvo jednog drugog dijaspora-Hrvata.

Sve to skupa potencirano je blizinom "granice" i otezaloscu vojskom koja sve teze podnosi stalni svrbez prsta na obaracu. Mnogi od njih gotovo golim okom mogu vidjeti svoja sela i kuce, a ne mogu do njih. Nije zato nikakvo cudo da je predsjednik Tudjman za jedan od svojih predizbornih ljetnih izleta sa Briona odabrao bas Zadar. Bila je to prilika da na otoku Viru 26. srpnja promatra kombiniranu vjezbu svih rodova Hrvatske vojske (zrakoplovstva, mornarice, pjesastva i artiljerije). U ovo vrijeme stvaranja hrvatskog novogovora kada se jezik cisti od svih tudjica, a prlja se raznim izmisljotinama i kovanicama, mnogi se pitaju zasto je vjezba nazvana "Bandira 94" (na talijanskom zastava ili barjak). No, to je tek sitan detalj u usporedbi sa pitanjem sto se s vjezbom koja je pripremana u tajnosti, a za nju su svi znali, htjelo postici?

Radio Knin je vec danima prije vjezbe najavljivao kako "ustase" zveckaju oruzjem, a prema informacijama iz "Krajine" bio je uveden i prvi stupanj pripravnosti. Naravno, da je pravo svake suverene drzave da na svom teritoriju odrzava vojne manevre, pa makar to bilo i usred turisticke sezone koja to ipak jos nije, kao sto je notorna cinjenica da vojni manevri uvijek imaju i neke politicke (i vojne) poruke.

Bila je to vjezba napada u cijoj su paljbenoj pripremi sudjelovala dva MIG-a 21, vod minobacaca od 81 mm, minobacaci od 120 mm, vod haubica 105 mm i vod visecjevnih lansera raketa "rak". U tom dijelu vjezbe ispaljeno je 150 projektila uz uskladjeno djelovanje zrakoplova i topnicko raketne skupine gardijskog desantnog pjesastva. Tokom vjezbe izveden je desant uz sudjelovanje, medju ostalim, i topovnjace "Kresimir". Kraj vjezbe u kojoj je oruzje pogadjalo tocno u ciljeve, okoncali su u brisucem letu MIG-ovi i helikopteri.

Sam Tudjman je obracajuci se ucesnicima vjezbe rekao kako je njihova zadaca da "postanete majstori ratnog umijeca. Hrvatsko drzavno vodstvo vodi mirotvornu politiku i zeljelo bi da svoje nacionalne interese - konacno oslobadjanje svake stope hrvatske zemlje - provedemo na miran nacin i uz pomoc medjunarodne zajednice, ali razumije se ne bude li to moguce onda cete vi, oruzani odredi hrvatskog naroda, zajedno sa citavim hrvatskim narodom, biti spremni da zavrsimo uspostavu slobodne, nezavisne, suverene hrvatske drzave".

Tudjman je za vrijeme svog boravka u Zadru, a u pauzi je odletio i do Peruce, pustio u rad i takozvanu otocku vezu, dalekovod koji preko Krka i Paga osigurava Dalmaciji sigurno struju koja vise nece ovisiti o hirovima "krajisnika". Ali, iako je tog dana govorio dosta nije imao "susreta prve vrste" s narodom, vec je "pucanstvo" o svemu podrobno upoznato preko televizije.

Pa, iako je sve to skupa bilo spektakularno, ni vjezba, ni "otocka veza" nisu u Zadru izazvale euforiju. Pricalo se o tome manje nego o svjetskom nogometnom prvenstvu, ili utakmici Hajduk- Croatia, jer grad koji je dozivio pravi rat nije bio impresioniran s nekoliko MIG-ova i najmodernijih helikoptera, a na to da struje nema vec su gotovo bili navikli. Izgleda da ce ga iz letargije, pomjesane sa zebnjom, razocaranjem i ogorcenoscu, morati izvuci nesto drugo. Recimo nekadasnja kakofonija jezika, naroda i raznolikosti sto ga je prije rata krasila u ljetnim mjsecima. Ili, povratak na ona vremena kada su place od tisucu maraka bile normalna pojava. Za sada, nazalost, Zadar je tek na vratima da postane "normalan" hrvatski grad. Rat ili mir, uz sve ono drugo sto ga vraca u "normalnost", barijera je koja ga sputava da postane normalan.

GOJKO MARINKOVIC