"SPONZORI" NA MUKAMA

Tri su kljucna razloga zbog kojih nece biti lako okoncati blokadu UNPROFOR-a: prognanici misle kako stvar drze u svojim rukama u sto ih neprekidno uvjeravaju najvazniji mediji u Hrvatskoj, Televizija posebno; nadalje, napokon mogu dati oduska svom natalozenom jalu zbog tragicnog polozaja u kojem se nalaze i, konacno, na punktovima gdje se odvija blokada stvoren je privid drustvene paznje (obilje jela, televizori u satorima, posjete vaznih delegacija) koja tim stradalnicima tako kronicno nedostaje.

AIM, OSIJEK, 22.7.1994. Ako je hrvatska Vlada doista "sponzorirala" dogadjanje prognanika, kako je to jos na samom pocetku opsade kontrolnih punktova mirovnih snaga UN jasno i glasno rekao Phillip Corwin, koordinator za civilne poslove UNPROFOR-a u Sektoru Istok, sada joj je takvo pokroviteljstvo zacijelo prisjelo. Prognanici su naime odlucni da svoj prosvjed nastave, pa ako je stvar u pocetku i bila organizirana, sada se poput zakotrljale lavine dalje krece sama. Mato Simic, predsjednik Zajednice prognanika Hrvatske, koja okuplja vise od 250 tisuca prognanika u Hrvatskoj i koja je organizator blokade UNPROFOR-a, doslovno je zatrpan telefonskim pozivima i fax-porukama prognanika koji ni po koju cijenu ne zele odustati od zapocete akcije. Kad smo ga posjetili u njegovom osjeckom uredu dan poslije sjednice hrvatske Vlade na kojoj je zatrazeno da se blokada UNPROFOR-a postupno okonca, u to smo se imali prilike i sami uvjeriti.

Istoga dana, u cetvrtak, kada je Valenticev kabinet izasao s takvom preporukom, u Zagrebu je zasjedao i Izvrsni odbor Zajednice prognanika. Za javnost zatvoreni sastanak, kazu njegovi sudionici, bio je dug, mucan i nategnut. Trebalo je sest sati da se donesu cetiri kratko srocena zakljucka, od kojih je, za trenutacnu situaciju, najznacajniji onaj treci. Njime se naime otvara mogucnost "propustanja ljudstva i vozila za putnicki promet" UNPROFOR-a, a odluku o tome treba da donesu zupanijski stozeri. Simic tvrdi da nikakvih pritisaka od strane hrvatske Vlade na Zajednicu prognanika nije bilo. Doduse, ministri u Vladi, Ivica Mudrinic i dr. Juraj Njavro, razgovarali su s clanovima Izvrsnog odbora Zajednice, no odluka je, tvrdi Simic, donesena samostalno i bez ikakvih pritisaka.

"Nasa odluka iako predstavlja stanovito popustanje", kaze Simic, "tek je prijelazno rjesenje koje ce trajati samo do ponedjeljka,

1. srpnja. Za tada smo, naime, sazvali novu sjednicu Izvrsnog odbora, ovaj put u Osijeku, i na nju, uz ostale funkcionere UNPROFOR-a u Hrvatskoj, pozvali smo i posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a, Yasushi Akashija. Poziv je poslan i premijeru Nikici Valenticu, a on neka odluci hoce li doci osobno ili ce u svoje ime poslati nekog kompetentnog zamjenika. Od jamstva i obecanja koja cemo dobiti od UNPROFOR-a i hrvatske Vlade zavisit ce i nase daljnje akcije", tvrdi Simic.

Na pitanje sto su rekli hrvatskom predsjedniku Tudjmanu kad su ga neposredno prije pocetka blokade 1. srpnja posjetili u Predsjednickim dvorima, Simic kaze da je rijec o koincidenciji. Naime, jos na sastanku Izvrsnog odbora Zajednice prognanika, 20. svibnja u Novoj Gradiski, zakljuceno je da se trazi primanje kod dr. Franje Tudjmana kako bi ga se upoznalo s prognanickim problemima i uvjetima u kojima oni zive. Na toj je sjednici prijedlog Zajednice bio da blokada UN snaga u Hrvatskoj bude postupna i selektivna, ali je na inzistiranje prognanika usvojena radikalnija varijanta.

Prema Simicevim rijecima dr. Tudjman nije izrazio protivljenje njihovoj akciji, ali ih nije ni podrzao. Rekao je da sami odluce sto ce napraviti, upozorivsi ih da na umu imaju ugled Hrvatske, tvrdi Simic.

Akciju prognanika, koja, kako vrijeme odmice sve vise prijeti incidentima pa i otvorenim sukobima, sada je sve teze kontrolirati, a bit ce pravo umijece okoncati je. Zato postoje najmanje tri razloga. Prvo, prognanici imaju osjecaj da stvar drze u svojim rukama, a izvjestaji pojedinih hrvatskih medija kako je u "krajini" doslo do pravog naftnog kolapsa nakon presijecanja dotoka cisterni iz Hrvatske, daje im krila. Ne treba zanemariti da iznimna medijska paznja koja se blokadi poklanja (narocito Hrvatska televizija) i koja bespogovorno daje za pravo prognanicima, takodjer pojacava taj osjecaj. Drugo, nagomilane emocije i tragican polozaj izbjeglica napokon su otvorili njihove ventile da svoj ocaj na nekome mogu i iskaliti. UNPROFOR je idealna meta, pa tako u zaklonu ostaje hrvatska deplomacija, Vlada i samo Vrhovnistvo, ciji dio odgovornosti prognanici za sada jos ne postavljaju. Trece, na punktovima je ostvarena klima drustvenog zivota i makar prividne brige zajednice za prognanike (televizori u satorima, obilje hrane, novine, posjete politicara, vaznih direktora, javnih radnika i sl.) koja kronicno manjka ovim napacenim ljudima. Odluci li hrvatska Vlada da doista okonca ove proteste - a nakon incidenta s osjeckim smecem, tucnjavom u Trogiru, sukoba s poljskim "plavcima" i intervencije jordanskog kralja Huseina, koji se osobno zauzeo za pustanje svojih blokiranih vojnika - a to ce zacijelo morati uciniti, povuci ce nepopularan korak, koji bi gnjev prognanika mogao usmjeriti prema njoj. Zato Valenticev zahtjev za "postupnom deblokadom" vjerojatno i cilja na lagano gasenje medijske podrske i raskosnog donatorstva brojnih poduzeca koja su akciju pomagala.

Ponedjeljak bi zato mogao biti presudan u odluci hoce li se s blokadom (i u kojem obliku) nastaviti ili ce ona napokon, nakon gotovo mjesec dana, biti okoncana. Hrvatska Vlada, sasvim sigurno nije nemocna da svoju odluku i provede. Cini se da samo trazi nacina kako da to najbezbolnije uradi i oslobodi se "sponzorstva" koje ce biti sve teze demantirati ako blokada ne prestane.

Kontramjere koje je upotrijebio UNPROFOR - vec spomenuti slucaj blokade ceste kod Nemetina, kraj Osijeka (kojom se u UNPA vozilo osjecko smece); blokada jadranske magistrale ili otkazivanje pratnje autobusa za civilni promet na cesti Pozega-Pakrac, tek je dio onoga sto UNPROFOR moze uraditi. Ima nagovjestaja da je u igri zivaca bilo i razmisljanja o blokadi ulaska u UNPA zonu Zapad, cime bi se, doslovce, presjekao promet izmedju tog dijela Hrvatske s okolnim podrucjem.

Sto god odlucio Izvrsni odbor Zajednice prognanika u ponedjeljak, nezadovoljnih ce posve sigurno biti. Jedna od tri strane - hrvatska Vlada, UNPROFOR ili prognanici - bit ce razocarana. Kako prognanici ponajbolje poznaju taj osjecaj, gotovo je sigurno da ce im ponovno biti podaren. Kad prestanu s prosvjedima, ostat ce im vremena za razmisljanje da li je njihova kratkotrajna rola na politickoj pozornici Hrvatske, bila napisana specijalno za njih ili su je oni - kako to sada misle - rezirali. Politicka pozornica - za razliku od dasaka koje zivot znace - uvijek nosi tu vrst dileme.

DRAGO HEDL