SKUPSTINA BOSNE I HERECEGOVINE REKLA JE DA
PRISTANAK NA RASTANAK?
Bosanskohercegovacki parlamet je, jos jednom, rekao "Da". No, 17 zastupnika je dizanjem ruke protiv ponudjenog rjesenja kontaktne skupine podcrtalo kako i ovo danas slici na prethodnih devet zasijedanja, gdje su se iznova prepricavali neki i neciji planovi za BiH, po pravilu strani bosanskom covjeku, i po pravilu propali i neuspjesni.
AIM Sarajevo, 18.07.94. Bosanskohercegovacko DA prijedlogu kontaktne skupine, izglasano na parlamentarnom zasijedanju, nesumnjivo je jedno od najocekivanijih pristanaka na sva dosadasnja ponudjena rjesenja za rjesenje rata u BiH. Tim prije sto je takva odluka nagovijestena u ranijim istupima predsjednika Izetbegovica, prezentiranim stavovima dviju najjacih nacionalnih stranaka SDA i HDZ, ali i izrazenom sugestijom anerickih diplomata da se navedeni plan bezuvjetno prihvati. Ono nainteresantnije sto se, primjerice, na Bosnjackom saboru u Sarajevu, odrzanom tek par sati prije skupstinskog, moglo uociti jeste nova promjena kursa prvaka nacionalne stranke SDA Alije Izetbegovica koji je svojim uvodnim govorom vise podsjecao na predratnog predsjednika Predsjednistva, usta punih zajednistva, nego li lidera koji je ne tako davno uvjeravao svoje stranacke podanike kao je zajednicki zivot laz a Muslimani dovoljni sami sebi. "Bosna ne trpi iskljucivosti, tvrdi danas Izetbegovic, i ovakva kakva jeste, visenacionalna i visevjerska, ona trazi nekoga kome to sarenilo ne smeta. A mi smo ti kojima to ne smeta. Nama ne smetaju ni crkve ni katedrale, mi smo naucili da zivimo s ljudima koji drugacije misle i osjecaju, i smatramo to svojom prednoscu."
Takodjer, ciitav tijek skupstinskog zasijedanja protekao je u nedvojbenoj afirmaciji ocuvanja cjelovitosti Bosne i Hercegovine, te njene multinacionalnosti. No, uz to, najveci akcent davan je cinjenici da predlozeni plan rusi ideju velike Srbije. Podnoseci ekspoze, vodja drzavne delegacije na pregovorima, premijer Haris Silajdzic istakao je kako objektivan pristup rjesenju trazi da se sagledaju svi pozitivni elementi, prije svega ocuvanje medjunarodnog subjektiviteta BiH i njena teritorijalnog integriteta, a sto je, tvrdi Silajdzic, glavni razlog zbog kojeg tzv. paljanska skupstina moze odbiti plan "jer je jasno da s medjunarodno priznatom Bosnom i Hercegovinom nema velike Srbije." Predsjednik Zubak ce, pak, priznati da no ovo ponudjeno rjesenje nije pravicno jer "ne utire posljedice etnickog ciscenja" no kategoricki tvrdi da je alternativa ovom planu iskljucivo rat.
Rasprave zatupnika bh. parlamenta kretale su se od nuznosti prihvatanja plana do potpunog odbijanja i proglasenja svih aktivnosti kontaktne skupine za jos jednu medjunarodnu urotu protiv Bosne i Hercegovine i njenog naroda. Iko Stanic, zatupnik opcine Derventa, upravo tvrdi kako je ponudjeni plan istovjetan Vens-Owenovom, osobito kada se posmatra polozaj i teritorijalno rjesenje Posavine: "Nije primjenjen isti princip za sve. Srbi su dobili 10 kilometara sirok koridor, a nama su ostavljeni putovi. Dosta nasih gradova je u srpskom okruzenju. Plan je veliki ustupak agresorima i priznanje etnickog ciscenja". Slicno razmislja i Roko Markovina: "Prihvatam plan iz jednog jedinog razloga - da narod ne gine. Ali, zasto koridori u BiH? Zasto koridori samo krvniku i agresoru? Gdje su slicna rjesenja za Bosnjake i Hrvate? Kako u jednoj suverenoj i priznatoj drzavi mogu vladati tri gospodara? Prihvatam plan na sramotu njegovim autorima", zavrsio je Markovina otkrivajuci, zapravo, svoju brifovanost o izglasavanju plana.
No, Sejfudin ce Tokic, u ime Unije bh. socijaldemokarta, podsjetiti da ovaj plan daje vecu sansu od svih do sada ponudjenih, te vecu sansu onima koji se bore za ocuvanje bh. identiteta. On naglasava da su se najutjecajnije sile svijeta usaglasile oko ovog plana, ali je veliko pitanje zasto to nisu ucinile do sada: "Ponudjeni plan je i rezultat herojske borbe gradjana BiH, te uspjesnog zazivljavanja koncepta federacije", veli Tokic. Zastupnicima se obratio i Alija Izetbegovic u svojstvu predsjednika Predsjednistva, sugerirajuci parlamentarcima da prihvate plan: "Plan je nepravican, to je istina, ali uz uvjet opstanka drzave postepeno bi mogli izbrisati ovu nepravdu.Pod tim uvjetom , uz faktor vremena, mogli bismo integrirati BiH. Ali, jedan uvjet oviso od nas - da na dijelu BiH koji mi kontroliramo stvorimo demokratsku i slobodnu zemlju, da tu zemlju razvijamo. Uz taj uvjet mozemo vratiti i privremeno okupirane gradove."
- Gdje su ovdje mape? - zapitao je izlazeci za govornicu Stjepan Jurkic iz Livna. On je upozorio da ce granica bojisnice sa Srbima biti samo tri kilometra od grada i zatrazio da podrucje Cincar, kao izuzetno stratesko mjesto, ne bude srpska teritorija, "jer ako Srbi budu tu nema sile koja ce ih sprijeciti da jednog dana dodju do Livna i Duvna". Slicno Jurkicu, i ostali zastupnici cija mjesta usko granice ili ostaju na teritoriji koju prema planu treba da kontroliraju Srbi, izrazavaju averziju prema ponudjenim kartama, dovodeci tako u pitanje tvrdnju da plan integrira cjelovitu BiH, a potcrtavajuci, zapravo, svoja duboka uvjerenja kako je plan zavrsnica razgranicenja medju bosanskohercegovackim narodima. Predsjednik Ratnog predsjednistva opcine Vlasenica, Bego Nuvalic je u ime gradjana tog kraja, iskazao njihovo zajednicko nezadovoljstvo "nepravednom i nemoralnom kartom". Nas narod nece biti miran dok se ne vrati na svoja ognjista, tvrdi Nuvalic.
Prema rijecima Ejupa Ganica, potpredsjednika Federacije, "nasa vojno-politicka situacija se nece pogorsati ako kazemo DA", a iz toga, po Ganicu, treba izvlaciti neke poruke za buducnost. Stjepan Kljuic, clan predsjednistva BiH, ustvrdio je da na granicama BiH ne trebaju stajati promatraci vec vojnici koji bi zastitili integritet drzave. Govoreci o Sarajevu Kljuic je upitao: "Je li odnos dva prema jedan podjela grada ili nije? Srbi su pravo podjele Sarajeva iskoristili jer su ranije izdvojili opcinu Pale iz zone pod kontrolom UN. Sarajevo mora ostati jedinstveno kao metropola BiH. Ako ne bude tako, nema ni BiH", tvrdi Kljuic. I drugi je clan Predsjednistva, Nijaz Durakovic, ukazao na polagano zataskavanje problema Sarajeva: "Medjunarodnoj zajednici se mora staviti do znanja da nema njegove podjele, a ja licno ne vidim perspektivu drzave cije granice ce biti na Kozjoj cupriji, Grbavici ili Ilidzi".
Mirovni plan kontaktne skupine razmatrale je i Ustavna komisija Skupstine BiH, cije je stavove iznio Kasim Begic. U njima je predlozeno zastupnicima da usvoje karte teritorijalnog razgranicenja, zatim da se od strane Skupstine potvrdi teritorijalni integritet i medjunarodno-pravni subjektivitet Bosne i Hercegovine. Skupstina, prijedlog je Ustavne komisije, ne bi trebala da se odrekne prava na povratak izbjeglog stanovnistva, kao i povrat imovine uz potpuno obestecenje. U slucaju srpskog odbijanja plana ili izostanka garancija za njegovo implementiranje, ova komisija sugerirada se inzistira na stanovistu potpune Federacije u koju bi se inkorporirale sve opcine s vecinskom bosnjackim i hrvatskim stanovnistvom. No, ako mirovni plan ne poluci rezultate, predlaze se na koncu, ponudjene karte ne mogu biti startna osnovica za neke nove mirovne aranzmane.
Kako je i ovaj parlament imao dvojnu ulogu Skupstine Republike i Skupstine Federacije BiH, tako su i zastupnici, kako se veli, obje Skupstine, na koncu izglasali vecinom prihvatanje mirovnog plana kontaktne skupine. Sedamnaest ih je ipak dizanjem ruke pokazalo da o planu ne misle dobro i ne daju mu svoj glas, mozda i zato sto ih iskustvo uci da je ovo vec deveta sjednica slicnoh "povjesnog, odlucujuceg momenta" na kojoj se iznova prepricava, usvaja ili ne, neki i neciji mirovni plan, stran bosanskom covjeku.
Drazena Peranic