INTERVJU S ZARKOM DOMLJANOM

NECEMO OTKAZATI UNPROFORU

AIM, ZAGREB, 20.7.1994. Nakon sto je dvodnevna rasprava o statusu Mirovnih snaga UN-a u Hrvatskoj na sjednici Zastupnickog doma Sabora okoncana prihvacanjem Rezolucije u kojoj se najavljuje otkazivanje daljnjeg boravka UNPROFOR-u u sadasnjem mandatu, dr. Zarka Domljana, potpredsjednika Sabora i istaknutog clana Hrvatske demokratske zajednice, pitamo kakva je buducnost Hrvatske bez UN-ovih snaga?

DOMLJAN: Ima mnogo spekulacija i nagadjanja o toj mogucnosti, ali osobno ne vjerujem da ce doci do otkazivanja Mirovnim snagama. Skloniji sam procjeni da ce biti stanovitog pomaka, odnosno nove kvalitete u njihovom mandatu.

AIM: Koje ?

DOMLJAN: Da pored cuvanja mira, u odredjenoj mjeri taj mir mogu i nametati ili barem politickim sredstvima, ako ne vojnim, pokusati realizirati ono sto su duzni, a to je provedba svih rezolucija Vijeca sigurnosti UN. Suoceni smo sada da nista od zadaca zbog koji su i poslani u Hrvatsku, osim pocetnih uspjeha u povlacenju JNA i djelomicnom prestanku neprijateljstava, UNPROFOR nije realizirao. Nista, takodjer, nije ucinjeno ni na realizaciji njihovih dodatnih zadaca sto im je propisano kroz gotovo stotinjak rezolucija. Kada bismo napravili bilancu Mirovnih snaga, ona bi apsolutno bila negativna. I u svjetlu takve prosudbe, moramo ozbiljno razmisliti hocemo li produziti ovakav status UN-ovih snaga nakon 30. rujna. AIM: Specijalni izaslanik glavnog tajnika UN-a, g. Akashi jasno je kazao da Vijece sigurnosti ne zeli povrijediti suverenitet Hrvatske, odnosno bude li donijeta odluka Sabora i Vlade o otkazivanju gostoprimstva UNPROFOR-u da ce se oni povuci. Sto bi to znacilo za Hrvatsku u ovom trenutku ?

DOMLJAN: Tzv. krajina, odnosno zaposjednuta podrucja u Hrvatskoj ostala bi bez zastite Mirovnih snaga. Jer, oni sada stite jednu nelegalnu vlast, koja nije spremna na pregovore, ne pokazuje nimalo dobre volje u trazenju rjesenja, ne dopusta povratak prognanika, stovise nastavljaju s etnickim ciscenjem i naprosto blokiraju gospodarski zivot Hrvatske. Mirovne snage koje stite takvo abnormalno stanje, Hrvatskoj doista ne trebaju.

AIM: U rujnu hrvatske vlasti trebaju donijeti konacnu odluku. Sabor je Vladu i sve pregovarace zaduzio da daljnje korake usklade s prihvacenom Rezolucijom. Hoce li i Parlament poduzeti jos kakve poteze prema UNPROFOR-u?

DOMLJAN: U Rezoluciji sto ju je Sabor prihvatio zapisano je i da cemo u iduca dva mjeseca pratiti njihove aktivnosti, odnosno vidjeti jesu li stogod promjenili u nacinu rada. Nesumnjivo su im jasne poruke prosvjednih akcija prognanika, stavovi javnosti pa i samog Sabora. I ako bude sluha za te vrlo jasne poruke, onda ce doci do pomaka ili ce se barem poceti mijenjati njihovo ponasanje. U tom slucaju, dakako, da bi hrvatska vlast, pa i Sabor, uvjetno, i produzio mandat za mjesec, dva ili tri, kako bi se omogucio pozitivni razvoj situacije u zemlji.

AIM: Sto ako ne bude pomaka ? DOMLJAN: Ukoliko ne bude ikakvih promjena, mislim da nam nece preostati nista drugo, nego otkazati daljnji ostanak Mirovnih snaga u Hrvatskoj.

AIM: Otkazivanje daljnjeg gostoprimstva UNPROFOR-u, primjeceno je u raspravi, znacilo bi ratnu opciju, za sto nam ni, kako je upozoreno, ni stanje u oruzanim snagama, ni medjunarodno okruzenje, ne idu u prilog.

DOMLJAN: Otkazivanje Mirovnim snagama, niposto ne znaci nuzno i samo po sebi, ratnu opciju. I kada vec govorimo o ratnoj opciji, valja reci, da se ovdje ne vodi nikakav rat medju dvjema drzavama, nego se moze govoriti tek o ogranicenim akcijama policijskih snaga za uspostavljanje reda u jednoj drzavi. Jer, mi trenutno imamo nered u drzavi koji ne mozemo rjesiti zbog prisustva Mirovnih snaga. Njihovim odlaskom stvorili bi se preduvjeti da se tu i tamo, gdje se ukaze potreba, ogranicenim policijskim akcijama osigura normalno funkcioniranje hrvatske drzave. Hoce li to biti ucinjeno i kada ovisit ce i o tome da li ce odlaskom UN-ovih snaga pobunjeni Srbi biti elasticniji u pregovorima, jer cemo sigurno uloziti maksimalne napore da se sadasnja situacija otkloni mirnim i politickim putem. Dakle, ucinit cemo sve, pa i mnoge ustupke, ali ne mozemo odustati od cjelovitosti hrvatskog teritorija i suvereniteta na cijelom podrucju.

AIM: Ambasadori SAD-a i Njemacke u Hrvatskoj, ko i pojedini predstavnici medjunarodnih institucija pozivaju sluzbeni Zagreb na strpljenje. Ima li jos strpljenja u politickim krugovima, jer je ocito da je medju prognancima vec istroseno do krajnjih granica?

DOMLJAN: Pozivaju na strpljenje u pogledu eventualnih ogranicenih policijskih akcija na okupiranom podrucju. Njih isto tako treba pozvati na razumijevanje 250 tisuca prognanika koji vec cetiri godine ne mogu do svojih domova kao i onih koji do dana danasnjeg nisu dobili obavijesti sto je s nestalim, zatocenim ili ubijenim clanovima njihovih obitelji. Dakle, ne radi Hrvatska nesto sto nije u skladu s demokratskim uzusima, nego oni koji su okupirali dijelove njenog teritorija, koji onemogucavaju istrage kao u slucaju Ovcare ili pak miniraju vodovod na Kakmi.

AIM: I nakon ove dvodnevne rasprave ostalo je nejasno zasto je aktualna vlast pristala na ovakakv mandat UNPROFOR-a kojim su svi nezadovoljni, a zbog cega su jos prije dvije godine pojedini ministri u Vladi demokratskog jedinstva podnijeli ostavku, zbog kako rekose Tomac i Budisa, opasnosti od "ciprizacije" Hrvatske?

DOMLJAN: Svi su naknadno pametni i svi su nakon bitke generali, ali trebalo je u situaciji kada su bombardirani Dubrovanik i kada je padao Vukovar, dakle u situaciji kakva je bila te 91. godine, procjeniti sto i kako uciniti. Tada je Hrvatskoj odgovaralo da Mirovne snage dodju, a ne treba zaboraviti i da je medjunarodno priznanje Hrvatske ovisilo o pristanku na dolazak UNPROFOR-a. Radi se o kompleksnoj odluci o kojoj je danas lako mudrovati i iz toga za sebe i svoju stranku izvlaciti politicki korist. Za Hrvatsku je krajem 91. godine, odnosno do njenog priznanja 15. sijecnja 1992. visestruko bilo korisno prihvatiti Mirovne snage u ogranicenom mandatu, ali nemojmo zaboraviti da je njihov boravak otad produzivan 4-5 puta i da su im u medjuvremenu dodavani zadaci. Ne smije se smetnuti s uma da oni nisu ni dosli u Hrvatsku, nego na podrucje nekakove Jugoslavije i da su do dana danasnjeg, u stanovitom smislu, u ilegalnom statusu u nasoj drzavi. Statusu u kojem ih se tolerira, ali koji s medjunarodno-pravnog stajalista apsolutno nije rijesen i, strogo uzevsi, oni ne bi ni imali prava biti na teritoriju jedne suverene zemlje i clanice UN-a.

AIM: Pored neucinkovitosti, UNPROFOR-u se, kako u prosvjedima prognanika tako i u saborskoj raspravi, osobito spocitava sudjelovanje u kojekavim nezakonitostima, pa i svercu benzinom, cigaretama i inim robama. Predstavnik Zajednice prognanika Matekovic, medjutim, na samoj je sjednici iznio svjedocenje prognanika kojima su policajci na jednom od prijelaza prema UNPA kazali da je Vlada odobrila da se za potrebe sjetve na okupirana podrucja odveze odredjena kolicina goriva.

DOMLJAN: To je tocno i zato je jedna od tocaka nase Rezolucije zahtjev da Vlada kontrolira promet roba i ljudi s tzv. UNPA podrucjem, jer je primjeceno da se na njega odvozi puno vise roba no sto je potrebno za tamosnje stanovnistvo i opskrbu UN-ovih jedinica. Jasno je da je robi koja prijedje na to podrucje potom otvoren put prema Bosni i Srbiji, a Hrvatska je i zbog svojih interesa, ali i zbog sankcija uvedenih prema Srbiji i Crnoj Gori, duzna kontrolirati te prijelaze. Sigurno je da u takvim pricama ima i pretjerivanja, ali je i nuzno da sav promet robom bude pod nadzorom hrvatskih vlasti. Jer, ne moze se dopustiti da UNPROFOR svrlja po Hrvatskoj kako hoce i bude izuzet od ustavno-pravnog sistema Hrvatske.

AIM: Kako kao potpredsjednik Sabora i utjecajni clan HDZ-a koji je sudjelovao u pregovorima za prevladavanje sadasnje parlamentarne krize, procjenjujete sanse za postizanje medjustranackog dogovora i zajednickog odlucivanja o statusu UNPROFOR-a?

DOMLJAN: Sasvim sigurno da bi za tako vaznu odluku o daljnjem ostanku Mirovnih snaga u Hrvatskoj bilo pozeljno da u radu Sabora sudjeluju i one oporbene stranke koje sada bojkotiraju sjednice Parlamenta. Nadam se da ce se naci razumno rjesenje jer ne vidim razloga za njihov daljnji izostanak, a i takav oblik protesta imao bi smisla da postoji neki drugi Sabor. Ali drugog Sabora nema i bez obzira na simpatije ili nesimpatije prema onome tko mu je na celu, u njemu se mora biti ako se zeli politicki djelovati. Cini mi se da su veliku politicku stetu napravili svi koji nisu sudjelovali u raspravo o mandatu Mirovnih snaga.

AIM: Vasa usporedba sastanka Klubova zastupnika opozicijskih i nezavisnih zastupnika o mandatu UNPROFOR-a sa skupom Srba u Srbu izazvala je reakcije kako zbog same usporedbe tako i zbog Vase uloge u pregovorima s opozicijom.

DOMLJAN: Nisam usporedio oporbu sa skupom u Srbu, nego sam rekao da bi pokusaj stvaranja nekog paralelnog Sabora mogao imati stanovite, neugodne konotacije i da ukoliko postoji takva ideja treba uciniti sve kako ne bi doslo do negativnih asocijacija na receni skup u Srbu. Iako je to kazano na jednom internom sastanku, novinari su od Budise trazili komentar te izjave, a u nasem telefonskom razgovoru, sto je potom uslijedio, objasnio sam mu da oporbene stranke, koje opstruiraju rad Sabora, vode racuna kako vec sama najava odrzavanja paralelnog Sabora ne bi isprovocirala asocijacije na taj skup, a sto bi, uostalom, za te stranke moglo biti neugodno.

GORDANA SIMONOVIC