IMAM HOMEINI U BOSNI I HERCEGOVINI

STRAH OD ISLAMIZACIJE

U izlozima sarajevskih trafika osvanula novina s likom Homeinija.U dzamijama i na Hadzu u Meki prvi su oni koji su se do jucer dicili crvenim partijskim knjizicama, ali i cinkarili one koji su petkom odlazili u dzamiju. Digest sistemom novopecenim se vjernicima pokusava prepricati Kuran. Nakon toga svi pocnu pricati i prepadati se strasne islamizacije Bosne.

AIM Sarajevo, 13.07.94. Konacno, i to se desilo. U izlozima prezivjelih sarajevskih trafika pojavila se novina sa likom Imama Homeinija na naslovnici. Doduse, ovaj specijalni broj "Rijeci" stigao je u Sarajevo iz Zenice, u izdanju DD "Opresa" Zenica i uz sponzoraj Iranskog centra u istom gradu. Po nevjerovatnoj cijeni od 10 DEM, na devedeset stranica "Rijeci" stampane mjestimicno u koloru, mozete doznati sve ono sto vas je zanimalo o Imamu Homeiniju, a niste imali koga da pitate. Ovaj put odgovori na takva pitanja sklepani su po sistemu koji neodoljivo podsjeca na brosure tipa "Titovim stazama revolucije" iz kojih su jugoslavenski skolarci naukovali o djivotu najveceg sina svih nasih naroda i narodnosti. A Imam Homeini, dakako, u sadasnjoj bosanskoj konstelaciji moze biti "sin" samo jednog naroda. Da li ce ga taj narod takvim i prihvatiti pokazace, ne neka neodredjena duga buducnost kakva se obicno pominje pri ovakvim prognozama, vec upravo sadasnji razvoj situacije.

Jos uvijek su reakcije prosjecnog Sarajlije na ovakav izdavacki "spektakl" prilicno neodredjene, krecuci se od poznatih duhovitosti, ali i do poptpune ozbiljnosti. Tako se vec u izlozima nekih ugostiteljskih radnji moze naci vidno okacena kolorna naslovnica koja Imama prikazuje u jednoj od dobro znanih mislilackih poza. Nekako u isto vrijeme, u nekolicini sarajevskih listova, poglavito "Oslobodjenju" i nacionalnom tjedniku "Ljiljan", zapocela je polemika koja je u svoju pretencioznost i neukusnost uvukla mnostvo skribomanski raspolozenih analiticara ili "analiticara", te istovremeno postala jednom od glavnih tema medju gradjanima zatecenim dosadom trenutacnog stanja mrtve privrede i imitacije mirnodobskog zivota. U pitanju je, zapravo, polemika izazvana tekstom pisca Dzemaludina Latica, inace bliskog prijatelja predsjednika Izetbegovica, u kojem se zalaze da Islamska zajednica BiH anatemise mijesane brakove, pri cemu zestoko napada one bosnjacke intelektualce koji svoju zivotnu vizuru ne baziraju na islamu.

Slavko Santic, novinar "Oslobodjenja", lista koji vec vise od dvije godine vjesto simulira svoju nezavisnot i zurnalisticki profesionalizam, odgovorio je Laticu na vrlo neukusan nacin, prozvavsi ga Zirinovskim medju nama. Docnije se u igru ukljucuje pisac Hadzem Hajdarevic, novoimenovani ministar kulture Enes Karic, "Krug 99" koji ima ambiciju da oko sebe skupi gro nezavisnih sarajevskih intelektualaca, kao i mnogi drugi. Ovakva polemika, jos uvijek nicim podrzana, ali ne i osporena od strane vlasti, kao i pomenuti specijalni broj "Rijeci" o pokojnom drzavniku koji je svoju zemlju uvukao u decenijski rat i crnilo politickog totalitarizma, vec su nekima posluzile kao kljucne teze za dokazivanje tvrdnji o nezadrzivoj islamizaciji Bosne i Hercegovine.

Takva tema, doduse, svojom ucestaloscu i senzacionalistickim intonacijama poglavito beogradske i zagrebacke, ali i evropske stampe, podsjeca na varijaciju necega sto vec postaje zamornim u svojoj zelji da dokaze ovu ili onu tezu. Takve price, kao i ona koja se u sarajevu sve cesce cuje o Zenici kao "zelenom" gradu, medju mnogima stvara fobiju od te izvikane islamizacije. Strah nije mnogo vise prisutan medju lokalnim Srbima ili Hrvatima nego kod ovdasnjih Muslimana, odnosno Bosnjaka kako odnedavno glasi zvanicni naziv ovog bosanskog naroda.

Cinjenica je da je bosnjacki narod u ovaj rat usao kao manje-vise medefinisana, barem nedovoljno odredjena grupacija, u potrazi za vlastitim identitetom zaustavljenjim izmedju prekopavanja po istoriji srednjevjekovne Bosne, islamske kulture i toliko isticane fuzije istoka i zapada. Naravno, identite bosanskih Muslimana ni u kojem slucaju nije sporan ni na nivou nacionalnog, niti njegove drzavotvornosti. Dokazuje to i silina genocida koji ne nad njim izvrsen. No, problem je u nacinu kojim se odredjenje tog identiteta vrsilo i kojim se jos vrsi - u takve egzemplare upravo spadaju pominjana "Rijec" i jos trajuca polemika.

Medjuprostor nastao nedovoljno konkretnim politickim odredjenjima vodstva Bosnjaka, pri cemu celni ljudi kao da uvijek prvo cekaju pocetne teze suprotnih strana da bi tek tad definisali svoja polazista, sada pokusavaju iskoristiti i takvi koji su buducnost ovih prostora uvijek posmatrali u globalu svjetske islamske revolucije, cega je upravo Imam Homeini bio najdrasticniji eksponent. Mnogo Bosnjaka ce se vise ili manje svjesno prikloniti takvim idejama, sto je donekle shvatljivo uslijed prozivljenih strahota, ali i indiferentnosti zapadne zajednice. Medjutim, kod mnogo veceg dijela prisutan je, ako ne stvarni otpor onda barem skepsa, prema globalnijim islamskim procesima. U osnovi, sve to i previse podsjeca na dobro upamceni instrumentarij komunistickih vremena sa narodskom, dakako dobrodusnom ali i priglupom bazom i njenom politickom nadgradnjom.

U prilog tome svjedoci i nacin odabiranja kadrova za ovogodisnji Hadz u Meku, predvodjen licno od strane Izetbegovica, gdju je bilo stvar politickog i vjerskog prestiza biti vidjen u ekipi hodocasnika od kojih su se, koliko jucer, mnogi dicili crvenim partijskom knjizicama i cinkarili one koji bi petkom isli u dzamije. Istovremeno, izdata je i knjizica za interne potrebe koja sarajavskim uglednicima treba digest sistemom prepricati Kur"an. Krajnje nedolicno za jednu knjigu od tolike vjerske, istorijske i civilizacijske vrijednosti. Ali, bitno je naci se u trendu.

Sve to, nazalost, islam kao religiju udaljuje od njenog stvarnog vjerskog i civilizacijskog konteksta u odredjenju Bosnjaka i uspostavlja je kao sredstvo politicke manipulacije. Malo je vjerovatno da ce takva manipulacija zazivjeti barem na nivou Sarajlija koje su, globalno gledano, uspjele sacuvati zdravo razmisljanje. Ali, problem je u tome sto se oni danas pitaju o malo cemu. Pomenuti primjeri mogu se jos malo tretirati kao usamljeni ekcesi, no njihova ucestalost i silina medijskog eksponiranja samo mogu da, nazalost, daju dodatnog materijala zagovornicima senzacionalistickih prica o islamizaciji Bosne.

Karim Zaimovi