HRVATSKA U VIJECU EVROPE

Hrvatsku ovih dana zapljuskuju velike dobre vijesti. Odobren joj je kredit Medjunarodne banke za obnovu i razvoj od 128 milijuna doalra, s tim da bi ta cifra do kraja godine mogla biti 350 milijuna. Istodobno, predsjednik Parlamentarne skupstine Vijeca Evrope, Miguel Angel Martinez u Zagrebu je izjavio da je vec donesena nacelna odluka o prijemu Hrvatske u ovu najstariju evropsku asocijaciju. Hrvatska je zadovoljna i sa predlozenim kartama podjele Bosne i Hercegovine, jer oko 90 posto Hrvata ostat ce unutar hrvatsko-bosnjacke federacije, iako ne skriva svoje nezadovoljstvo zbog koridora koji je ostavljen Srbima u Bosanskoj Posavini. No, Hrvatska je jasno upozorena da nece dobiti podrsku za vojnu intervenciju kojom bi vratila "Krajinu" pod svoju jurisdikciju, dato joj je do znanja da mora jos stosta promjeniti u svojoj politici i zakonodavstvu, te da ce daljnji "pokloni" uslijediti bude li se drzala naredbi "svog velikog saveznika" - SAD-a. Vec ce sjednica Zastupnickog doma 16. i 17. srpnja, kada ce se raspravljati o buducnosti UNPROFOR-a, pokazati moze li Tudjman smiriti strasti koje je i sam potpirivao dajuci odobrenje za sadasnju "spontanu" blokadu UNPROFOR-a od strane prognanika.

AIM, ZAGREB, 8.7.1994. U trenutku kada parlamentarna kriza prijeti da zakoraci i u peti mjesec trajanja, jer jos uvijek se ne zna da li ce se opozicija vratiti u Sabor na zasjedanje sto je zakazano za 16. srpnja, i dok traje blokada UNPROFOR-a od strane prognanika, Hrvatsku zapljuskuju dobre vijesti. Posebno pritom treba izdvojiti dvije: potpisan je prvi ugovor sa Medjunarodnom bankom za obnovu i razvoj o kreditu u iznosu od 128 milijuna dolara, a predsjednik Parlamentarne skupstine Vijeca Evrope Miguel Angel Martinez izjavio je u Zagrebu da je vec donesena nacelna odluka o prijemu Hrvatske u ovu najstariju evropsku asocijaciju.

Hrvatska je Vlada odobravanje ovog prvog veceg kredita protumacila kao potporu njenom stabilizacionom programu ciji je dosadasnji najveci rezultat rusenje inflacije, koja ce do kraja godine iznositi samo 1,7 posto, a u nekim mjesecima zabiljezena je i deflacija. Ovim ulijevanjem zivog kapitala u hrvatsku privredu, kojoj je i pored znacajnih rezultata na ukidanju inflacije, ipak prijetio kolaps jer industrijska proizvodnja i izvoz stalno su biljezili pad, moguce je konacno krenuti u takozvanu trecu fazu. Naime, sve do sada ucinjeno bilo bi tek puka tehnicka operacija, koju je uostalom izvela cak i SR Jugoslavija, da nema ove financijske injekcije koja ce pomoci otvaranju novih radnih mjesta, sanaciji banaka i ozivljavanju proizvodnje.

Predstavnici Vlade tvrde da je ovo tek prvi kredit, a da se do kraja godine moze ocekivati jos najmanje 220 milijuna dolara za ceste, socijalnu infrastrukturu, elektroprivredu, poljoprivredu i druge namjene. No, iako se radi o velikim sumama, one za hrvatske prilike nisu dostatne, jer dugo ce jos trebati da se saniraju ratne stete i ostvari prijeratna proizvodnja i razina standarda, sto ce zaustaviti sadasnji odliv mozgova i strucne radne snage. Tek sada Vlada je u mogucnosti da potvrdi predvidjanja o takozvanom "gospodarskom cudu", ali pritom treba imati na umu da se radi i o prvenstveno politickom potezu Sjedinjenih Americkih Drzava koje su na ovaj nacin nagradile hrvatsku poslusnost. Naime, Amerikanci su ovim potezima dali do znanja sto Hrvatska moze ocekivati bude li provodila dogovorenu politiku. A da se radi o svojevrsnoj igri "mrkve i stapa" najbolje ilustriraju neke izjave americkog ambasadora Galbraitha koji je hrvatskom vrhu jasno porucio da njegova zemlja nece podrzati eventualni hrvatski pokusaj da vojnom akcijom reintegrira "Krajinu", te da ne podrzava sadasnju akciju blokade UNPROFOR-a.

Time je na najdirektniji nacin odgovorio na neke sve agresivnije najave, cak i predsjednika Tudjmana, da ce Hrvatska vojska, nakon sto iskoristi sve mirnodopske i pregovaracke metode krenuti ka Kninu. Galbraith ni jednog casa nije dao naslutiti da ce, kako to u svojoj predizbornoj kampanji prica Tudjman, dati Hrvatskoj zeleno svjetlo za vojnu intervenciju, a kamo li joj u tome direktno vojno pomoci. Upravo zato sa velikim zanimanjem ocekuje se zasjedanje Zastupnickog doma Sabora koji bi 16. i 17. srpnja na dnevnom redu trebao imati samo jednu tocku: Buducnost UNPROFOR-a u Hrvatskoj.

Koliko ce americka mrkva, a koliko stap pritom imati presudnu ulogu u odlucivanju i hoce li Tudjman do tada uspjeti ohladiti vruce glave, kao sto je ona Sime Djodana i jakog radikalnog krila unutar HDZ-a, koje ne preza ni od napada na predsjednika, ostaje da se vidi. Pritom ce zasigurno znacajnu ulogu imati i prijedlozi kontaktne skupine za rjesenje bosansko-hercegovackog cvora. Naime, iako je i sam Tudjman dugo zastupao tezu kako su BiH i Hrvatska dva odvojena pitanja, konacno je shvacena sva povezanost ovog prostora, pa onda i rata. Hrvati pritom ne kriju zadovoljstvo, jer ce se oko 90 posto ovog naroda koji zivi u BiH naci unutar hrvatskih ili bosnjacko-hrvatskih kantona ili velezupa. To ce vjerojatno biti razlog sto ce prihvatiti ponudjene zemljovide, bez obzira sto im i te kako smeta posavski koridor.

Jos veca "mrkva" stigla je iz usta Miguela Angela Martineza koji je za svog boravka u Hrvatskoj jasno izjavio: "Proces primanja Hrvatske u Vijece Evrope je deblokiran. Mi zelimo Hrvatsku za nasim stolom. Sve dok Hrvatska ne bude stalni i punopravni clan nase institucije postojat ce praznina. Hrvatska bi za moga predsjednikovanja, dakle, u nekoliko narednih mjeseci trebala postati clanicom Vijeca Evrope".

U samo godinu dana, kada je Hrvatskoj prijetilo izbacivanje iz cekaonice, to jest oduzimanje statusa posebnog gosta, situacija se stubokom promijenila i Hrvatska ce najkasnije do polovice

1. godine, nakon Slovenije biti druga drzava nastala nakon raspada Jugoslavije koja ce uci u Vijece Evrope. Sto je do sada bilo sporno kada je Hrvatska u pitanju objasnio je sam Martinez: hrvatsko-muslimanski rat u Bosni i Hercegovini, zastoj u slobodama, pogotovo u medijima, etnickim pravima i pravima covjeka. Pa, iako je bio izricit da je nacelna odluka vec donesena Martinez ja dao do znanja da ce konacna odluka biti donesena nakon sto nekoliko ekspertnih grupa posjeti Hrvatsku tokom rujna. Time je i on upotrijebio "stap", jer je jasno dao do znanja da ce Hrvatska jos ponesto morati popraviti u svojem ponasanju i zakonodavstvu. Martinez je pokazao izuzetnu benevolentnost prema Hrvatskoj, govoreci ujedno i o mogucoj buducnosti Hrvatske na primjeru svoje zemlje. Zamamno je zvucala njegova izjava kako je Spanjolska kada je 1986. godine primljena u Evropsku zajednicu imala 3.500 dolara dohotka po glavi stanovnika, a danas ta brojka iznosi 14.000 dolara. Tko je htio shvatiti shvatio je. Ujedno je i objasnio zasto Spanjolska zeli Hrvatsku za evropskim stolom, jer bi time i Mediteran dobio znacajnu ulogu u Evropi i jos jednog saveznika protiv mocne Njemacke, Francuske ili Velike Britanije, sto jos jednom pokazuje i dokazuje da ni u "Evropi bez granica" interesi nisu uvijek sukladni.

Ali Martinez je bio jasan i u jos jednoj poruci. Hrvatskoj je javnosti i politickom vrhu jasno dao do znanja da izuzetno cijeni "svog prijatelja Stipu Mesica", koji je zasluzan sto Hrvatska nije izgubila i sadasnje mjesto koje ima u ovoj organizaciji. Njegovo javno grljenje sa Mesicem vise je nego direktna poruka, a povjerljivi izvori kazu da je takav svoj stav izrekao i samom predsjedniku Tudjmanu. Time se Martinez, iako je u izjavama oko parlamentarne krize bio pomalo suzdrzan, ipak na svojevrstan nacin odredio prema onome sto se zbiva na hrvatskoj politickoj sceni.

Martineza su docekala i saopcenja Hrvatskog helsinskog odbora o nasilnoj delozaciji Mesica i Manolica iz njihovih kabineta iz kojih su odbijali izaci jer su smatrali da su nezakonito smjenjeni, te o delozacijama iz vojnih stanova. Bio je pozvan na jednu od njih sto je bila zakazana za 5. srpnja. No, osim sto je dao svojevrsnu podrsku Mesicu, nije se zelio dublje upetljavati u unutrasnje stvari jedne suverene drzave, sto je izazvalo gnjev kod aktivista HHO, posebno predsjednika Ivana Zvonimira Cicka. No, ipak je izjavio da su nasilna iseljavanja iz stanova ili primjer Hrvatske televizije koja je pod drzavnom kontrolom problemi koje ne treba skrivati, vec ih treba rjesavati na odredjenim razinama bez preuvelicavanja ili politiziranja.

Predsjednik Tudjman ocito ima razloga za zadovoljstvo, jer ovoliko dobrih vibracija u svjetskoj politici prema Hrvatskoj, a tesko je povjerovati da se radi o tek slucajnoj podudarnosti, dugo nije zabiljezeno. No, hoce li Tudjman i pored toga uspjeti isplivati iz sadasnje nezavidne unutrasnjo-politicke situacije gdje se reintegracija "Krajine" namece kao primaran zadatak, vidjet ce se vec za desetak dana na zasjedanju Sabora. Jedno je ipak sigurno: svjetski politicari daleko su od toga da ga smatraju idealnim partnerom, ali ipak su se opredjelili da igraju na njega sve dok slusa.

GOJKO MARINKOVIC