TUDjMAN U OPOZICIJI

Hrvatski predsjednik dr. Franjo Tudjman samouvjereno tvrdi da je zajedno sa sadasnjim premijerom Nikicom Valenticem, ministrom vanjskih poslova dr. Matom Granicem i direktorom INA-e dr. Franjom Greguricem (najpopularnijim hrvatskim politicarima), te ministrom obrane Gojkom Suskom (koji bas nije omiljen) u stanju dobiti svake izbore. Tvrdi dalje da je njegova stranka HDZ, i pored toga sto su je napustili Stipe Mesic (bivsi predsjednik Sabora) i Josip Manolic (bivsi predsjednik Zupanijskog doma Sabora) jaca nego ikada i da ne postoji parlamentarna kriza. Cinjenice, medjutim, govore drugacije, jer HDZ-u zapravo prijeti daljnje raspadanje i lako se moze dogoditi da i sam Tudjman ostane u manjini, to jest, sto na prvi pogled izgleda apsurdno, da i on postane disident od sadasnjeg vecinskog ultranacionalnog krila ili da mu se prikloni. Ali ni u jednom ni u drugom slucaju izbore vjerovatno ne bi dobio.

AIM, ZAGREB, 3.7.1994. Zamoljen nedavno od glavnog urednika "Vecernjeg lista" da komentira misljenje kako je zajedno sa Matom Granicem, Nikicom Valenticem i Franjom Greguricem (trojicom najpopularnijih hrvatskih politicara), te ministrom obrane Gojkom Suskom (o kojem narod bas i ne misli najbolje) u stanju dobiti izbore, hrvatski predsjednik dr. Franjo Tudjman samouvjereno odgovara: Da, u stanju smo dobiti svake izbore.

Nakon toga slijedi elaboracija: "Imamo povjerenje siroke javnosti na programu pomirbe povijesno razdijeljenog hrvatsva i domovinske i iseljene Hrvatske. Imamo povjerenje i u onom sto se medju obicnim ljudima naziva hrvatstvom koje je bilo podijeljeno od Drugog svjetskog rata, od domobrana i partizana. Imamo povjerenje i idejno podijeljenog hrvatstva, one javnosti kojoj je prije svega stalo do uspostave demokratske Hrvatske, a ne do idejnog stranackog podvajanja i nadmudrivanja koje si mogu priustiti samo oni narodi koji stoljecima uzivaju samostalnost". Komentirajuci nakon toga pojavu da opozicija opcenito negira i kritizira politiku HDZ-a, a pozitivno se odnosi prema vladi Nikice Valentica, reci ce "da oni koji tako misle zaboravljaju da je to vlada vecinske stranke i da je Valentic dopredsjednik HDZ-a i jedan od mojih najblizih suradnika". Iz ovog jos po mnogo cemu zanimljivog intervjua za ovu priliku jos navedimo i predsjednikovu ocjenu "da su se pogresnim pokazale racunice da ce raskolnici i otpadnici iz HDZ-a izazvati pralmentarnu krizu".

Tako zbori "predsjednik svih Hrvata" i iz ovih njegovih ocjena lako bi se dalo zakljuciti da nema potrebe za izvanrednim izborima, a ako do njih i dodje opet ce ih dobiti HDZ, koji nikada nije bio jaci nego sada, te da ne postoji nikakva opasnost od daljnjeg "rulenja" vladajuce Partije. Ali cini se da je hrvatski predsjednik, za kojeg je poznato da ne zeli slusati nicije savjete i da sve kljucne odluke donosi sam, tesko obolio od sindroma zvanog Josip Broz iz poznih godina vladavine, kada se cesto znao zaliti: "Krivo me informiraju". Cinjenice naprosto neumoljivo govore drugacije i ni priblizno ne odgovaraju Tudjmanovim prosudbama.

Ocjena o "pomirenju Hrvata" stara je najmanje dvije godine, jer tada je moglo biti rijeci (dakle u vrijeme najzesce srpske agresije) o jedinstvu svih Hrvata, pa onda i djece ustasa i partizana. Danas je, upravo zahvaljujuci Tudjmanovoj politici koji uporno rehabilitira neke ne tako nevazne simbole NDH, a s druge strane potire antifasisticke vrijednosti u hrvatskom narodu, govoreci pozitivno o antifasizmu tek za eksportne potrebe, taj jaz ponovo produbljen i prosiren. Uostalom i odlazak Mesica i Manolica bio je jednim djelom motiviran upravo odnosom prema antifasizmu, a osnivanje nove lijeve stranke, koalicije okupljene oko Mike Tripala, takodjer je ne samo posljedica nesposobnosti sadasnje ljevice vec i sve agresivnijeg nastupa ideja iz vremena za koje se mislilo da vise nikada nece imati povjesnu sansu.

Isto tako i tvrdnja o ujedinjenju iseljene i domovinske Hrvatske, sto bi znacilo u konkretnom slucaju da dijaspora podrzava aktualnu vlast, stoji na klimavim nogama. Ako potvrda za to nisu istupanja nekih eminentnih hrvatskih intelektualaca kao sto su dr. Ivo Banac ili Kris Cviic, onda je to zasigurno podatak da su Hrvati iz inozemstva razocarani i nisu vise spremni odrijesiti kesu da bi pomogli svojoj matici zemlji. Ne samo da se vise ne mogu skupljati "milodari" pred crkvama nakon nedjeljnih misa, vec i bogati Hrvati ne zele cak ni investirati u Hrvatsku. Najbolji dokaz za to je Hrvatski svjetski kongres, kojeg je lani osnovao HDZ, zeleci sve Hrvate u dijaspori staviti pod svoju kapu. Kongres je obecao da ce skupit oko pola milijuna dolara da bi se izgradio delekovod za Zadar, ali iako se radilo o investiciji, a ne o poklonu, napabircilo se tek nekoliko desetaka milijuna.

Cinjenice govore protiv Tudjmana i onda kada tvrdi da je HDZ jaci nego ikada, ilustrirajuci to banalnim podatkom da su stranku napustila 83 clana, a da joj je pristupilo 1349 novih. Ako zanemarimo istrazivanja javnog mnijenja koja vec mjesecima uporno dokazuju da bi HDZ na eventualnim izborima dobio izmedju 32 i 34 posto glasova, ali samo medju onima koji su se izjasnili. jer dvije trecine ispitanika jos se nije opredjelilo ili nece izaci na izbore, najjaci argument protiv Tudjmana je Sabor. I to ovakav jednostranacki (uz minimalnu pomoc Srpske narodne stranke, pravasa i nesto nezavisnih zastupnika) i sa sumnjivim kvorumom. Jer kad bi netko neinformiran zalutao na Markov trg stekao bi dojam kako se tu vodi strasna bitka izmedju vladajuce stranke i opozicije, a da Vlada samo sto nije pala.

Naime, iako ovaj nazovi Sabor, koji mnogi s pravom nazivaju Klubom HDZ-a i to krnjim, jer je cesto zasjedao i bez minimalnog kvoruma od 70 zastupnika, nije na dnevnom redu imao "povjesnih" tocaka varnicilo je kao u pravom visestranackom parlamentu. Sime Djodan i jos neki drugi zastupnici desnog ultranacionalnog krila osuli su paljbu na Vladu (a zna se da je to islo Tudjmana) sto je dopustila da UNPROFOR nelegalno bude u Hrvatskoj i zbog izdajnickih pregovora sa Srbima iz "Krajine".

Ostra polemika potom se vodila oko zahtjeva Odbora za izbor i imenovanje, ciji je predsjednik poznati "naci" i brigadir HVO Vice Vukojevic, da se smjeni tajnik Sabora Andjelko Sikiric. Nije, naime, bilo sporno da li Sikiric mora otici, jer je presao u Mesiceve nezavisne demokrate, vec zbog obrazlozenja koje je za tu priliku slicilo na najgoru optuznicu kakvu ne bi smislio ni Visinski u suradnji s Berijom. Takvom ponasanju suprotstavili su se uz Franju Gregurica jos neki zastupnici, a na kraju je u glasanju odluceno da se obrazlozenje odbaci a smjena izvrsi. No, tu nije kraj bitke oko tajnika. Jer, Vice Vukojevic pokusao je progurati svog hercegbosanskog zemljaka Florijana Borasa, cemu se suprotstavila druga struja, pa je tek nakon presude Predsjednistva HDZ-a, ipak odluceno da to mjesto ne bude dodijeljeno nekom "dodjosu", vec "autohtonom" domacem Hrvatu, Zagrepcaninu Mihovilu Klapsicu.

Na toj istoj sjednici Franjo Greguric zatrazio je da se Vice Vukojevic, poznat i kao autor filma o ubojstvu Brune Busica, u kojem su iznesene brojne klevete i denuncijacije, a sve na osnovu zloupotrebe bivsih dosijea, smjeni sa mjesta predsjednika Komisije za utvrdjivanje zrtava Drugog svjetskog rata i poraca. Iako je time tek obnovljen stari zahtjev i zakljucak ipak je dato do znanja da je "domacim Hrvatima" preko glave "hercegovackog terora".

Iskre su frcale i oko izvjestaja Vijeca HRTV-a i primjedbi koje je na njega imala Vlada. Ovaj puta se na Vladu ostro okomio Antun Vrdoljak. Sve skupa nije izgledalo nimalo idilicno i tako jedinstveno kao sto tvrdi predsjednik Tudjman.

Svemu tome treba dodati i nedavne izjave predsjednika Ustavnog suda dr. Jadranka Crnica koji je povodom tvrdnji Vladimira Seksa da ustavna tuzba Stipe Mesica nema nikakvih sansi upozorio politicare da se suzdrzavaju od takvog ponasanja, jer "drzavni sluzbenici ne smiju pretpostavljati a kamo li sugerirati sudske odluke". Crnic je nadalje izjavio da se lako moze dogoditi da Ustavni sud sve odluke Sabora koje su donesene na ovom zadnjem zasjedanju proglasi nistavnim ako se dokaze da nije bilo kvoruma, a po hrvatskom Ustavu takvo pitanje moze postaviti svatko tko to zeli. Posebno je apostrofirano slucajeve donosenja zakona kada je potrebna dvotrecinska vecina svih zastupnika, iako su svi znali da nema ni obicne vecine.

No, i bez ovih Crnicevih izjava nekome je u HDZ-u ipak sinulo da se ne moze krsiti Ustav, pa je na kraju zbog nedostatka kvoruma prestalo besmisleno dizanje ruku. Cak su i saborski redari prestali sprecavati novinare da ulaze na galeriju gdje im je inace radno mjesto.

Sve to ukazuje da je HDZ zapravo podjeljeniji nego prije tri i pol mjeseca kada su ga napustili Manolic i Mesic i da ce se po principu klozet papira nastaviti rastakanje ovog populistickog pokreta, koji je ocito odigrao svoju povjesnu ulogu i vrijeme mu je da se rastavi na svoje sastavne djelove. Moze se govoriti da je on sada, uvjetno receno, podjeljeniji na dvije velike grupacije: s jedne strane je Vlada (bez Seksa i Suska), diplomacija i veliki broj direktora, a s druge vecina Sabora i veci dio rukovodstva stranke. Situacija je toliko apsurdna da je jednostranackoj Vladi najveci protivnik jednostranacki Sabor, a ako se zna da je Vladu izabrao Tudjman mnogo toga je jasnije.

Zato, ako i prihvatimo kao zdravo za gotovo da su Valentic, Granic i Greguric "njegovi", iako mnogi u to otvoreno sumnjaju i misle da ce i oni promjeniti dres, moglo bi se dogoditi da i Tudjman u HDZ-u postane manjina i da mu ne preostane nista drugo nego da osnuje HDZ-SDP (stranka demokratskih promjena).

GOJKO MARINKOVIC