MLADEN VOJICIC TIFA

JA TI SE NUDIM, I MOJ ROCK'N'ROLL

AIM, Sarajevo, 2.07.94. Sa distance prozivljenog gledano rock je na prostorima nekadasnje Jugoslavije oduvijek bio specificnom pojavom. Opste okruzenje sklepano od "samoupravnog socijalizma", zakrzljale a potom stidljivo razbudjene gradjanske svijesti, i od zivotnog standarda odrzavanog na granici normale vjestackim balansiranjem, ucinio je razvoj rock kulture (iako ovaj pojama nikada nije stvarno definisan) oscilirajuci izmedju pateticnog bunta i ruralizacije inostranih uticaja. U nutar takvog istorijata, danas definitivno izopacenog, karijera Mladena Vojicica Tife postavlja se kao jedan a od rijetkih ovdasnjih paradigmi zapadnjackih obrazaca zivotnog puta posvecenog rocku. On sam kaze da je prosao sve "od trnja do zvijezda". Tifin ostanak u Sarajevu kada je poceo rat i posto se razbjezao dobar dio onih ljudi koji su tom gradu probavljali klimavu etiketu rockerske metropole, zapravo je samo logican slijed njegove iskrenosti i upornosti. I, savrseno se se uklapa u karijeru nekoga ko spada u red najobljubljenijih i najpljuvanijih rockera bivse drzave. Izbijanje rata u Bosni i Hercegovini omelo je tada planirano izdavanje materijala za njegovu trecu samostalnu plocu. Ovih dana, konacno, materijal je objavljen u Sarajevu u vidu kasete. Pomjerenost i specificnost zivotnih uslova u gradu uzrokuje da ce "B" strana svake kasete biti prazna. Nisu se za stampanje mogle naci druge osim kaseta od 90 minuta. Time ce slusaoci dobiti priliku da sami dosnime jednu stranu kasete, iako nece biti lako naci odgovarajuci materijal, jednako kvalitetan kao Tifin za kojeg on tvrdi da je najbolje sto je do sada napravio.

No, ipak su trebale proci dvije ratne godine da bi se do ovoga stiglo. Pitamo Tifu stoga kakva su njegova sjecanja na to prvo vrijeme, na prve dane rata i opste konfuzije koja je u Sarajevo stigla zajedno sa ispaljenim granatama.

• Bio sam konfuzan i nedorecen kao tada i vecina normalnih ljudi ovog grada. Ali, u samom startu nije jos postojala doza straha. Imam danas jednu zestoku nostalgiju za onim emocijama i osjecanjima iz tih prvih dana, to su bile jedinstvene zajednicke emocije svih nas. Borili smo se protiv necega zlog sto nam uskracuje slobodu na koju svi mi imamo pravo. Znas, kroz istoriju je prava raja uvijek visila jer njih niko nikada nije nista pitao. U svakom slucaju desilo se ono sto niko od nas nije htio, poceli su da nas stavljaju u kalupe, da nas vazu nasom nacionalnoscu, vjeroispovjescu, onim sto pravim ljudima ovdje nikada nije bilo bitno.

* Kazu da je glavno proslo. Kakvi smo sada?

• Vidjecemo ko ima jos zivaca. Na sta cemo liciti u ovom post- periodu, to jos ne znam. Da li cemo imati sijede ili biti bez pola kose, u to jos ne mogu da ulazim. Ali, ima nesto sto treba da kazemo svima, da trebamo biti ponosni na ovaj grad. Ja sam zbilja ponosan sto sam rodjen u ovome gradu i nema Boga da me otjera iz njega. Ili neki politicar, jer ja ih ni najmanje ne mirisem. Zaista, niko nam ne moze ni primirisati. Jer, sve dok bude normalnih ljudi,dok budemo upirali za mir, a ja sam jedan od ljudi koji su po tom pitanju mnogo radili, dok nas bude zanimalo da vidimo fine djevojke i slusamo dobru muziku, nece nas moci obuci ni u kakve carsafe, ili opanke, ili bilo sta drugo. Nikada nije ovdje bilo bitno ko "dole" ima manje ili vise koze.

* Uradio si u ratu dosta toga, snimio par pjesama koje su vec nadzivjele svoje neko ratno okruzenje i kvalitetom ostaju zapamcene za mnogo duze relacije. Kako sada gledas na sve to?

• Kao prvo, potpuno je normalno da ja radim svoj posao najbolje sto mogu. Ja sam cini mi se, izbjegao konkretno obracanje pojedincima. Moje su pjesme takve da ih mogu prihvatiti, zao mi je sto tako moram da govorim ali su nas sada naucili na to, jedan Musliman, Hrvat ili Srbin, Albanac, Jevrej, bilo ko. Sem, mozda, ako izuzmemo "Ponesi zastavu Vikicu". (pjesma posvecena Draganu Vikicu, tada komandantu specijalnih jedinica republickog MUP-a, vjerovatno najbolja kompozicija nastala u Sarajevu na "zadati tekst", op.a.) Normalno je tada bilo pjevati o ljudima koji su nas branili i ja sam mozda jednom slucajnoscu pjevao bas o Vikicu. Znaci, pjevao sam pjesme s kojima se svako mogao poistovjetiti, u kojima je svako mogao sbe naci. Htio sam da pjevam o ovom mentalitetu i duhu, o ovoj kulturi, jer mi samo kao hemija mozemo opstati. A ako se pokaze da sam ostao da pjevam ilahije i kaside u disco ritmu, onda sam se ja zajebao, ali zajebali su se i oni jer ja to necu pjevati. A necu, svakako, ni uz gusle.

* U ove dvije ratne godine bili smo svjedocima pojave citave bulumente polutalentovanih pjevaca i muzicara, jedne rodoljubne muzicke kic papazijanije. Po mnogim misljenjima to je jedan od nacina da se obezvrijedi stvarni duh odbrane Sarajeva, da se polako mistifikuje istorija jer, kako si kazao, cini se da vec imamo vise pjesama nego u drugom svjetskom ratu.

• Ja sam stvarno ogorcen radi tih stvari. Posao kojim se bavim je jako ozbiljan posao. Pojavile su se neke netalentovane ublehe, neki ljudi koji su poceli profitirati na svemu ovome, narocito pjesmama koje tvrde da mi vise ne mozemo zajedno. Muka mi je od toga. To je isto kao i u tvom poslu gdje su mediji puni nekih nedorecenih, neizrecenih, nejasnih poruka i informacija. Ma, koga oni farbaju? Eto, ja sam pola Hrvat, pola Srbin, ti si Musliman, a kazu da ne mozemo zajedno!

* Da li si razmisljao o odlasku iz Sarajeva?

• Iskreno da kazem, imao sam prilika. Cak nekoliko vrlo konkretnih. Ali, ovdje mi je zena, ovdje su mi roditelji. I ovo iskustvo ne bih ni za sta dao, ne postoji cifra koja mi moze to kompenzovati. Ovo je svima nama skola, da naucimo prepoznavati ljude, da jednom opet ne mogu ruinirati ponovo uspostavljene kontakte i veze. Ljude moramo miriti, moramo im davati i ja i ti, ili bilo ko drugi, samo pravu istinu ako zelimo da idemo naprijed. Ja ovdje nisam ostao da bih profitirao, ili da bih pusio bilo kome. Sve ovo sam radio samo iz svoje zestoke potrebe, a garantujem da se sa tim idejama poitovjecivao bilo koji normalan Sarajlija. I zapravo je jedino isplativo raditi za djecu, jer oni su jedini nevini u svemu ovome.

* Za djecu si upravo i uradio svoj veliki ratni kocert u "Slozi". To je bio prvi pravi koncert odrzan u opsjednutom Sarajevu.

• Najmanje je, zapravo, bilo vazno biti prvi u necemu. A ja sam taj koncert stvarno bio uradio pod teskim okolnostima. Kada sam ga poceo pripremati svi su govorili: Tifa je puk'o, Tifa je poludio. Onda, kad su shvatili da sam ja uspio okupiti nekih tridesetak ljudi koji vedre i oblace u ovom gradu i ovoj drzavi, tada su shvatili da ja radim jednu zaista ozbiljnu stvar. Znaci, prvo potreba da uradim nesto za djecu, jer sav prihod je isao njima, a zatim i da svu tu svoju energiju pretocim u nesto ozbiljno, nesto kvalitetno. Zna se ko se bori a ko pjeva. Na kraju krajeva, za mene znaju milioni ljudi. Mozda je nekome krivo sto nisam na drugoj strani, ali to je vec njihov problem. Mene ne zanimaju pojedinci, zanimaju me mase.

* Koliko znam ovim koncertom skupljeno je negdje oko dvanaest hiljada njemackih maraka. Istovremeno, bile su velike reakcije na koncert, s obzirom da ga je prenosio "u zivo" radio Bosne i Hercegovine, i slusali su ga mnogi ljudi u Evropi. Kakve su tvoje povratne informacije i da li imas dalju kontrolu nad sudbinom projekta?

• Poslije koncerta dobili smo mnoge reakcije. Na primjer, jedan nas covjek je slusao koncert u Italiji, na auto-cesti u kolima i plakao sve vrijeme, pisao nam je poslije. Bilo je reakcija iz Merhameta u Bolonji koji su trazili da se projekat nastavi i prosiri. Daljnje aktivnosti postoje i taj novac nije samo za djecu sehida, jer ja necu da odvajam niciju djecu koja su ostala bez roditelja. Sada, kada se malo stisala atmosfera, iako ovo za mene nije mir, ovo je nemir jer meni kao i tebi fali pola ovoga grada, vidjecemo sta ce biti dalje.

* Kako si se osjecao te veceri? "Sloga" je uvijek bilo mjesto na kojem su se kalili sarajevski rockeri, a tu si imao i svoj prvi koncert sa "Bijelim dugmetom".

• Osjecao sam se "americki". To je sve proizaslo iz moje ogromne potrebe , iz zelje da se opet ujedini ta neka sarajevska energija kojoj nije vazno da li si Musliman, Srbin, Hrvat. Ipak, jednim dijelom sam se osjecao i tuzno. Jer, znao sam da u tom momentu ljudi i dalje ginu, rat traje. Za vrijeme koncerta je PAM, srecom, samo jednom zasarao. Tako je samnom i ranije bilo, jer uvijek sam bio svjestan da dok negdje sviram, negdje drugdje je frka, ljudi ginu i umiru. A ja ne volim ni krv, ni nasilje iako smo se toga nagledali u ove dvije godine koliko hoces.

* Nedavno je nova gradska vlast donijela odluku o nekim zabranama, izmedju ostalog i o zabrani odrzavanja koncerata i zivih svirki.

• Ne znam da li je ta zabrana vec na snazi, Zera evo veceras ima koncert. U svakom slucaju ona je stetna. Medjutim, nuzno je napraviti neku vrstu kvalitativne cenzure, da ne moze svirati bas svako. Vidis, kada kupis kartu i odes na koncert, ne smijes dobiti osjecaj da onaj sto svira hoce da te prevari. Moras da vidis da se on znoji, da zeli da te zadovolji, da se on u tom momentu sav predaje tebi, a onda i ti njemu. A ja sam cuo grupa, Boze me sacuvaj, koji je to kriminal...

* Mnogo je price bilo o onima koji su otisli ili pobjegli, pogotovo o ljudima iz tvoje branse. Tvoj osjecaj?

• Generalno, nemam nista protiv nikoga. Svako je imao svoj izbor. Znas, bilo je ljudi koji su se busali da vole ovaj grad, pa si ih iz aviona morao izbacivati komplet sa sjedistem. Na kraju krajeva, treba kao i uvijek pustiti narodu da prosudi sta s njima kada i ako se vrate. Da li ih i kako treba sankcionisati? Ima i onih koji su zaradili na nasoj muci, ima i onih koji su mozda nepravedno osudjeni. Ali, ja vjerujem da ima neko ko vidi sve, mozes ga zvati kako zelis, Allah, Bog, Isus... Ja imam vremena da cekam jer vjerujem da ce sve doci na svoje mjesto.

* Sarajevo je sada u nekoj fazi kakve-takve normalizacije. Kako je ti dozivljavas?

• Vidi nesto - ima jedna stvar koju ja sve vise primjecujem a to su pogledi ovih mladica i djevojaka sto ponovo mogu hodati gradom. Vidi se neko samopouzdanje kojeg nije bilo ranije. Rat je donio i dosta ljepih stvari. Naravno, one nisu u obimu kao one ruzne, dao Bog da je bilo obrnuto. Ali, ove lijepe su ubile komplekse. Omladina je i dalje zdrava i meni je drago sto je tako. U ocima im se vidi da su dobro stasali i da tacno znaju sta treba da rade. Ono sto zelim i radi cega sam upravo bio toliko aktivan jeste taj prkos. Ne jednoj strani, vec prkos i drugoj i trecoj. Sarajevo je danas puno energije.

* Da li to znaci da, po tvom misljenju, ovaj grad ostaje ono sto je i bio.

• Hoce, nema Boga da bude drugacije. Mi se samo malo trebamo pameti prizvati i bice tako. Moramo oprastati, ali ne i zaboraviti. Mi smo prije rata bili tako razbastinili ono sto smo imali. Ljudi su samo dolazili i uzimali nam dio po dio, i onda svojatali i apsolvirali kao svoje. I dzaba im. Ideja ostaje - Sarajevo. Sarajevo je centar svega u ex-Jugoslaviji. Sarajevo je prezivjelo, i to je mrak stvar.

* Govoris o tom svojatanju. Posto mi ovdje mozemo da gledamo beogradsku televiziju, svakako si vidio ovu njihovu reklamu za kompilacijski album "Bijelog dugmeta" u izdanju PGP RTS, na koji su ubacili svu trojicu vas, pjevaca "dugmeta".

• To me cudi, jer prvo su pustali samo Alena Islamovica i Bebeka, pa u neka doba ubacise i mene. Ne znam, neka se oni time pozabave, ti pojedinci. To je glupost. Naravno, ja nikome, kazem nikome ne dam da svojata ista sto sam radio. Ali, znas i sam koliko je mala moc javne rijeci. Evo, i ovo sto sada radimo i to je jedan rizik, jer ja ne radim da bi se dopao jednom sistemu. A znas koliko ih ima, samo se premjestaju i navlace drugu kozu. To je jeftino, to nije ni "seckond hand", ne znam ni kako to nazvati. Ali, ni po cijenu zivota ne zelim se odreci bilo cega, kao sto se ne mogu odreci nekih pjesama "Parnog valjka", ni "Riblje corbe", jer su to koncerti na koje smo isli svi zajedno. Sada ovi sto ih zovu "cetnickim" ili "ustaskim", to je njihov problem. Ja sad ne mogu radi ovog ratnog perioda da se odreknem proslosti. Oni neka se pravdaju narodu ovdje ili narodu tamo. Ali, ja ne priznajem onu tamo Jugoslaviju. Hej, nemaju oni pravo da svojataju jedno "Bijelo dugme", jednog Zdravka Colica ili Neleta Karajlica. To su sve ljudi koji su potekli iz ove sredine. Druga je stvar sto se ja mogu ljutiti na njih jer im je ovaj grad dao sve. Da se razumijemo, meni nije dao nista ni sada ni prije rata. Dao mi je to da se rodim ovdje, nisam ja pitao ni jednu stranku da da se rodim ovdje. Ja sam samo radio svoj posao i ne znam da li sam patriota. Ja ga gledam jer ne znam ko je veci bekan, on ili ja? Ovaj komad zemlje ne dam nikome. Ne dam vise nikome ni da mi pravi rusvaj, jer vec sam jednom izgubio domovinu. Znas, meni Ona Jugoslavija stvarno fali. Fali mi Zagreb, i Ljubljana, i Beograd, i Pristina i svako selo. Sada ovo vise nikome ne dam.

* Kako da se odbranimo od primitivizma?

• Samo ako budemo iskreni, ako ne izdamo jedan drugog, to je poruka. Moramo imati povjerenja jedan u drugog. A sto se papaka tice njih cemo lako zbuniti. Samo pocni da mu persiras i on je vec gotov. Papci su ambiciozni. Oni ce se godinu dana vozati ovim gradom i znace svaku ulicu bolje od tebe ili mene. Ali, i mi smo ambiciozni. Samo malo lijeni jer nam je sve tu. Zato cemo prvo malo reda napraviti u svojim glavama, a onda i u okolini koja nas okruzuje.

* Dok smo sada hodali gradom i trazili pravo mjesto za razgovor, igrom slucaja, pratila nas je muzika kojam kompilira nasljedje "druge Jugoslavije" - "Idoli", "Zabranjeno pusenje", "Parni valjak", "Prljavo kazaliste"... Pricao si mi o problemima koje imas sa nasom estradnom mafijom u inostranstvu. Konkretno, piratski se prodaju tvoje kasete po Evropi.

• Znas sta, ja se jezim od svega toga. Ali, necemo ih sada imenovati. Izaci cemo s njima na karj kulturnim nacinom jer smo mi kulturni ljudi. Zato ti kazem, kada-tada, svakome ce se njegovo vratiti. Oni sada zaradjuju na nasoj tuzi, na tuzi nasih ljudi koji su vani nase su im pjesme jedini kontakt sa onim sto su korali ostaviti. Pojedinci se bave takvim marifetlukom, takvim lopovlukom da zloupotrebljavaju emocije nasih izbjeglica, da se kockaju sa nama ili nas imputiraju u neke stvari samo radi svog brzog bogacenja. A medjunarodno pravo je takvo da ako na tebe dodje crv sumnje, ti su gotov sa svojim poslom. Sada sam u poziciji da jednog covjeka vani mogu ruinirati, mogu mu zagorcati zivot. Da li cu tako uraditi, jos ne znam, jer je ipak otac dvoje djece. Ali i ja treba da imam djecu koja bi od mog rada trebala da zive a ne njegova. Ponavljam, takvima ce se sve vratiti.

* to kazes vec nekoliko puta. Da li su sujevjeran?

• Evo, gledaj sta cu ti sada pokazati, ja hocu da pomirim vjere. Ovo je torbica koju mi je sasila moja zena, unutra je jedan krst. (Skida tprbicu koju nosi oko vrata i pokazuje sadrzaj) Zatim, tu su 84 cvorica. To mi je jedna zena proucila, i ja to lijepo cuvam. Vidis onda ovo, to je moj sretni broj 4, pa sam napravio sam ovu narukvicu, onda ovaj moj kljuc, to je kljuc rjesenja. Ja bez svih ovih stvari nikuda ne idem, ovo su moje amajlije koje me cuvaju od dusmana i zlikovaca (ustaje i pokazuje citav niz privjesaka, kljucica, amajlija...), imam zvizdaljku od Brege, jedan upaljac star 100 godina. Bolje ovo nego da razmisljam hocu li nekome zlo napraviti. Sto da moram da pijem tablete za smirenje kad nikada nisam.

* Jesi li onda sretan covjek?

• Sretan sam utoliko sto sam serbi znam napraviti neki zivotni stimung, cak i u ruznim situacijama. Sretan sam sto sam jos uvijek u jednom komadu, pogotovo kada vidim neke svoje osakacene prijatelje, ili neke koje nikada vise necu moci da vidim jer su poginuli. Smatram se sretnim u onom smuislu sto imam jos snage i energije da idem dalje, da svoj posao zaista radim onako kako treba na jedan posten nacin. Cini me sretnim moja familija, moja zena koja je uvijek bila uz meme. Prosla je samnom moj put od trnja do zvijezda, sto se kaze, a mogla me hiljadu puta ostaviti, jer je zaista imala razloga, ali je bila uz mene. Znala je da su, u principu, kod mene sve spontene reakcije. Ja sam covjek koji nije mudar, i zato se moze brzo razgolititi. To je problem koji me uvijek zajebavao, ta moja iskrenost.

* Upravo je tvoja iskrenost jedna od stvari koje ti je obiljezila karijeru. Da se malo vratimo na nju. Odnosno, koliko bes ta iskrenost imala udijela u napustanju "Bijelog dugmeta" koje je vec tada bilo u potpunoj sluzbi Bregoviceve proracunatosti?

• Sta je fol? Nema tu velike pameti. Sve je to, uglavnom, bilo radi nerazumjevanja, prokleto tvrdoglavom postavljanju principa, bez ijednog trenutka potrebe za malom dozom fleksibilnosti. Jer, nemoj zaboraviti da ja u "Dugme" dolazim sa nepune 24 godine, pogotovo nakon covjeka koji je, zajedno sa Goranom i ostalim momcima, odradio ogromne stvari, obiljezio jedan period. Ja zaista nisam nikada rastao uz "Bijelo dugme" u smislu da su mi oni bili veliki idoli. To sam bio javno rekao i prvi put nakon sto Goran vise nije imao nadamnom kontrolu po pitanju autorstva i cenzurisanja mojih intervjua. Nije mu bilo drago kada je to procitao, iako je to tacno, jer sam ja uvijek svrsavao na "Indekse" i "Atomsko skloniste". A oni su u "Dugmetu" imali jednu furku u kojoj su zajedno rasli. Ja sam sada trebao da za jedno vrlo kratko vrijeme uletim u to. A to nije lako. To ti je jedna halabuka u glavi i tijelu. Sve to godi, biti zvijezda, da te ljudi prepoznaju, pogotovo ako ti kazu nesto lijepo, ali je to jedan napor da glava boli. Ali, ja to nisam nikada svjesno radio. kod nas ne priznaju sistem zapadne zvijezde, vec odbacuju disidente. Uzmi za primjer jednog Joa Cockera kojega su osam puta vadili iz govana. Ja sam zaista bio po tom zapadnjackom sistemu. Iskren, nikada nisam isao na sablone popularnosti. Pita me, imas li djevojku, ja kazem imam. A da sam rekao da nemam to znaci 10 hiljada ploca vise. Ili, pita me jesam li uzimao drogu. Jesam, brate, i sta sada? Pa, ja se smijem kada sam prisutan dok se radi intervju sa nekim zvijezdama iz Sarajeva. A oni kazu "kakav ja, kakva droga, nikad nisam". A ja tacno znam sta covjek radi u zivotu. Meni treba samo najbrzi put do istine. To je jebeno, takvi ljudi nisu nigdje pozeljni.

* Ipak, dok si bio u "Bijelom dugmetu", uspio si im ubrizgati jednu energiju. Mnogi tvrde da je ta ploca i ta turneja, jedna od najboljih stvari u karijeri benda.

• Njima je tada trebao adrenalin. Ali, ja iz te grupe nisam bio izbacen, sam sam otisao. To je bilo spektakularno vidjenje izmedju mene i Gorana u tiskoteci Hotela "Beograd". On mi kaze "Znas li ti ko sam ja? Ja sam Goran Bregovic. - Dobro, znas li ti ko sam ja? Ja sajm Mladen Vojicic Tifa!" Pazi, ja Gorana zaista cijenim, on je covjek koji je kasnije usmjeravao sve te sarajevske bendove koji su dostigli priblizan vrh na kojem je "Dugme" i koje s nicim ne moze biti poistovijeceno, uvijek ga moramo drzati malo iznad. Gorana cijenim, i sada, s ove distance, ja bih znao kako treba s njim. Jebena je on stranka, valjalo se boriti s njim, ali od momenta kada sam otisao iz grupe, nakon afere s drogom kada smo se vratili iz Rusije. Pazi, moje je ime je bilo tu zloupotrebljeno da se digne rejting cijeloj predstavi. Mi smo ranije bili obavjesteni da se sve to sprema. Na kraju je tu zaplijenjena jako mala kolicina droge, zanemarljive cifre, ne znam ni sta su nasli. Ja tada nisam bio tu, imao sam pametnija posla. Ali, od trenutka kada odlazim iz "Dugmeta", Bregovic je stalno pokusavao da se opet zblizimo, jer sav materijal kojeg je Alen pjevao bio je radjen za mene. On je kukao kad je vidio da mu Alen unistava pjesme. Alen je funkcionisao u "Divljim jagodama", ali je dosta izgubio saradnjom s Bregovicem. Goran nije izgubio nista, iako ga je Alen zapalio za neku lovu kada je otisao, seljacka posla. Kada to kazem ne mislim da ga vrijedjam, radi se cisto o toj logici, neces dozvoliti nikome da te zajebe. Goran je najvise izgubio samnom, jer smo zajedno snimili samo jednu plocu. Ali, jednostavno nisam htio da se vratim. Bio je cak dogovor da se napravi najveci jugoslovenski rock spektakl, a to je da se krene na turneju sa trojicom pjevaca. Bebek i Alen su bili za, ali Tifa nije. To bi bila klasicna prevara. Radije cu biti kokuz, nego da budem ono sto nikad nisam htio i protiv cega sam se uvijek borio. Ja nisam buntovnik bez razloga.

* Iako su mnogi predvidjali suprotno, uspio si nakon faze sa "Bijelim dugmetom" da stanes na svoje noge. Nastavio si u raznim bendovima. Je li bilo tesko izdrzati pritisak javnosti?

• Od trenutka kada sam se "zahvalio" Goranu na saradnji, to su godine kada su zaista velike pare bile oko nas. Tada sam na nagovor jednog covjeka otputovao u Beograd, u hotel "Union". Sjedam za sto sa osobom jako popularnom, ali ne u toj bransi u kojoj sam se ja kretao. Materijal za album je bio prototip onoga sto su poslije radili Haris Dzinovic ili Dzej, gdje ja odmah dobijam akontaciju, jako puno miliona sto je tada bila vrlo zestoka para. Pjesme su bile vec gotove, trebalo je samo da udjem u studio i meni je zagarantovno trista hiljada ploca. To sam galantno odbio i rekao: ja nisam taj. Znas, bilo je tesko da se borim u to vrijeme. Podvrgnut sam bio jednom ruglu, po meni su pljuvali svi koji su me do jucer volili. Ali, pokazao sam im da imam malo veca muda od njih sviju, jer znam da sam najbolji, nisam neskroman covjek. Znam da sigurno hodam, jer sam pazljivo pravio bazu, gradio temelje da mogu doci do prvog sprata, da vucem poteze, a ne da to radi moja okolina. Ponosan sam na svoj kasniji rad u "Divljim jagodama", u "Vatrenom poljupcu" ili, poslije, sam jer tu su ostale neke pjesme koje sam i ja napravio, a koje su nasle svoje mjesto kao antologija.

* Nakon svih godina tvoje karijere, nakon svih albuma i koncerata, kako definiras sebe? Gdje vidis vlastito mjesto?

• Na meni u sustini vidis sve sto je dobro i sve sto je lose. Jer, ja ti se nudim. Evo, ovo prvi put javno govorim, jer sam dosta o tome razmisljao. Mozes na meni da vidis i nesto simpaticno i nesto ruzno. Za to ti ne naplacujem nista, evo, prosudi. U zivotu nikada nisam bio sebican, pa dozirao. Znas, ima jedna pjesma u kojoj kazem da sam umoran od tudjih pjesama. Ima i ona u kojoj kazem nisam vise onaj stari, ali znaj da lazu. Ja sam ostao isti. Zasto nikad nisam htio da pjevam na play-back? Iako sam tako mogao da zaradim mozda puno vise. Zato sto su moje pjesme zivotne, pricaju o mome iskustvu. Bas stoga mi je uvijek bilo jako stalo da uspostavim kontakt sa publikom, da ona osjeti tu zivotnu vibraciju. Prije rata sam zbog toga odbio stopedeset diskoteka, u prosjeku sam trebao uzeti dvije hiljade maraka. Pa sad racunaj. Kada sam radio album sa "Divljim jagodama" producent nam je bio Peter Hampton koji je ranije radio sa "Saxonom", napravio od njih svjetsku atrakciju. On me je pitao koliko sam ploca prodao do tada, dakle do "Jagoda". Kada sam odgovorio, covjek me pita koliki mi je vozni park, koliko imam vila i bazena. Onda mu ja kazem: sve sto vidis na meni, to je to. Covjek me blijedo gleda. Rock'n'roll jeste muzika, ali je prvo nacin zivota. Znaci bukvalno zabij i ljuljaj. Ako hoces da se bavis time, i sam moras biti takav. Rock'n'roll je moj nacin dokazivanja da sam ziv.

Karim Zaimovic (Specijalno za "Start N.G.")