[AMPION I ZONA[I

Podgorica Jul 1, 1994

Skica za portret: Dejan SAVI]EVI], najbolji fudbaler Crne Gore svih vremena

podnaslov: Kada razmilja o budu}nosti, Savi}evi} ka`e da }e ostati - tamo.

Ovdje }e, kao dosad, dolaziti jednom godi{nje {to mu je pametno ako ne eli da doivi razo~arenje. On mo`e biti "grande Savi}evi}" tamo - u Crnoj Gori te{ko, jer ovdje su svi "grande".

tekst:

Prvo je legendarni [eki, koji je "u svoje pero" znao zasijeniti i jednog Pelea rekao da je "Savi}evi} na{ najve}i igra~ svih vremena". Onda je, nakon nedavnog trijumfa "Milana" u KE[-u, talijanski "Korijere dela sport", zaklju~io kako je Savi}evi} "pravi fudbalski genije" - najbolji igra~, najboljeg evropskog tima. Najbolji, dakle, i u Evropi. Nakon svega toga, Dejo je promovisan za prvog i u svome dvori{tu - najbolji u Crnoj Gori od Vojislavljevi}a, ili Nemanji}a - stvar je istori~ara. Ne znam da li primje}ujete da je svuda, i u Jugoslaviji (onoj staroj), i u Evropi, Savi}evi} progla{avan najboljim, na vrijeme, kada je to zaslu`ivao - jedino kod svojih, sa "malim zaka{njenjem" - od deset godina. "Iz grmena velikoga lafu trudno iza} nije, u velikim narodima geniju se gnjezdo vije".

Savi}evi} je postao {ampion zahvaljuju}i tome {to je bio "kadar sti}i i ute}i". Ali, sre}a se ne osmjehne svakom geniju. "Jedan trenutak, penal, stativa, nema te... Samo jedan maler, zbogom svi snovi, zbogom vje~nosti." Mnogi koji su "utekli" sa ovog "stra{nog mjesta" nijesu dohvatili svoje snove. Naprotiv. Naj~e{}e su zavr{i u nostalgi~nim morama za "suncem starog kraja" ili, makar, za ona dva metra zemlje kada odu "Bogu na istinu".

Snovi postaju stvarnost

Prvi put, po sopstvenom priznanju, mali Dejan Savi}evi} je oti{ao sa ocem na prvoliga{ku fudbalsku utakmicu 1975: "Budu}nost"-"Radni~ki", Kragujevac. Volio je loptu, i igrao je, ali samo na poligonu. Za fudbal je davno re~eno da je sport siroma{nih. Me|utim, u "~asnoj i po{tenoj" Crnoj Gori, on je bio i sport mo}nih. Kao i za posao, i za mjesto u timu, trebala ti je "veza". Dejan je zadovoljavao ovaj prvi, socijalni uslov, ali nije drugi - politi~ki. Zato je i propao na prvom konkursu za veliki fudbal - "Budu}nost" nije bila impresionirana njime. "Digao sam ruke, stvarno sam bio digao ruke od velikog fudbala", prisje}ao se Savi}evi}, kasnije, tog mukotrpnog po~tka. Me|utim, na{ao se jedan dobar ~ovjek. Mi{ko Jankovi}. Poveo je Savi}evi}a na Cvijetin brijeg i tu je on krenuo na put slave do velikog San Sira. Prvu utakmicu je igrao protiv juniora tivatskog "Arsenala", u{ao kao rezerva i dao dva gola (3:1). Ubrzo ga registruje, Vaso Ivanovi}, stru~njak zadu`en za podgori~ke talente. Ve} po~etkom

  1. uvr{ten je u prvi tim drugoliga{a OFK Titograda. Ubrzo, u susretu protiv "Budu}nosti" Savi}evi} osvaja trenera "plavih" Milutina Foli}a i za dvadesestak dana, sa 16 i po godina, eto ga ve} u prvom timu "Budu}nosti". Prvi profesionalni ugovor za Budu}nost potpisao je 1985.
  • za 40 miliona dinara. Falilo mu je jo{ 20 da kupi novog "stojadina". Bi}e prvi i po tome {to }e ga "Budu}nost" pustiti prije okon~anja ugovornog roka, da ode na "Marakanu". Jedan od zaslunih, kako }e kasnije napisati Boro Krivokapi}, bio je Veselin \uranovi}, koji je shvatio "koliko je podgori~ka fudbalska infrastruktura preslaba za kosmi~ke dijapazone Savi}evi}evog talenta". "Zvezda" je bila {ansa za Savi}evi}a (da se otisne u svijet), a Savi}evi} {ansa za Crnu Goru (da podmiri dobar dio dugova). I sporazum je potpisan. Govorkalo se da je transfer probio milion maraka - Savi}evi}u je pripalo blizu 300 hiljada- koliko je dobio od "Milana" samo za pobjedu u Atini. U "Zvezdi" nije uspio da ponese tutulu "zvezdine zvezde", ~ak ni kapitensku traku. "Zvezda" je i u to, anacionalno i neostra{}eno vrijeme, uz SANU i SPC, ~inila temelj srpstva. Savi}evi}u o~ito nije pomoglo ni to {to je "ispao" iz "drugog oka u glavi", ni {to mu je, eventualno (i ne daj Boe), "prezime srpsko" - taj politikantski tron ostao mu je nedostupan, ali ne i onaj igra~ki. Do{ao je susret sa Milanezima, nakon koga }e, kapiten Barezi re}i: "Savi}evi} je paklen igra~. On je velemajstor fudbala". Potom Bari, Tokio...

Kao klinac, gledao je talijansku fudbalsku ligu i divio se Platiniju, Bonjeku, Falkau. Posle su do{li Van Basten, Gulit i Rajkard. Sve majstori, ali, za njega: "Maradona je najve}i, car". Tada mu se ~inilo ("mladost, ludost") da nema tima u kome ne moe igrati. Iz Podgorice, njemu je, kao i vecini mu sunarodnika, san bio Beograd. Da kao i Peko 45. osvoji Terazije. Na Evropu se gledalo vi{e kroz dolarske nego igra~ke prohtjeve. Me|utim, dosao je u Milan, dobio brdo para, ali igre nije bilo: "Najbolje godine nijesam htio da provedem na tribinama, zbog novca. Sve se prelomilo posle Tokija, kada me Kapelo nije stavio u tim protiv Sao Paola. Rekao sam tada, ili igram - ili odlazim". Presudna je bila rije~ gazde Berluskonija, {to mu je Savi}evi} u Atini i vratio. Svoju "najljep{u utkamicu od kada igram fudbal" Savi}evi} je posvetio papi Silviju - to mu Momir i Milo nikada ne}e oprostiti. U najboljem slu~aju, mogu ga skinuti sa liste DPS na kojoj je bio uo~i prvih izbora 90. "Upisao me otac", iskreno }e prokomentarisati Savi}evi}. Razloga za takvu ra~unicu, Savi}evi} mla|i, sre}om, nema. Sa krova Evrope on na lokalne mo}nike moe da gleda samo sa ironi~nim smije{kom, ali istina, i sjetom, {to od njihove volje, ipak, zavisi sudbina njegovih blinjih, ro|aka, prijatelja, sunarodnika, citave jedne zemlje. Otuda i simbolika na nedjeljnoj utakmici Crna Gora - Montenegro stars: na terenu Savi}evi}, {ampion, a u loi, Bulatovi}i \ukanovi} - zona{i.

"Oficiri" i "radnici"

Savi}evi} ne voli da pri~a o politici. Vjerovatno kao iskren i slobodan ~ovjek sluti da na tom klizavom terenu ne bi dobro ni pro{ao. Za razliku od "patriota" koji su skloni ustvrditi kako mi igramo najbolji fudbal na svijetu, i kako bi, da nije "svjetske zavjere", Brazil vidio svoga Boga na SP u Americi, on je svjestan ovda{njih vrijednosti. Kada je rekao da bi u Americi mogli biti eventualno me|u osam najboljih, novinar-patriota je uzvratio: zar ne i vi{e od toga!? "Volio bih da je tako, ali prili~an sam skeptik. Na licu mjesta vidim odnos snaga. Ovdje, u Jugoslaviji se fudbal jo{ uvijek igra, a tamo, na Zapadu, se radi", odgovorio je Savi}evi}. Primijetio je, ovdje, kae kante za gorivo, pored ceste. Bilo mu je smije{no, ali, zna, "muka je ljude natjerala na to". Mora da je vidio i starce kako pretrauju kontejnere. Sigurno je ~uo za "ovda{nje" plate i "tamo{nje" cijene. Zato prilikom svake posjete kom{iluku, ulici, ro|acima, prijateljima, obi~noj raji, podijeli koju hiljadu maraka. Slava i bogatstvo, obi~no, ubiju plemenitost - u Savi}evi}evom slu~aju, ne. On "ovdje" nemo}no gleda kako narod preivljava, pa mu neprijatno da pri~a kako se "tamo"ivi. Kao igra~, zna da osjeti kada sudija krade. "Jednog }elavog, iz Kragujevca, pljuvalo je deset igra~a. A on ni{ta. Zna da je pokrao. ^im vidite da sudija dozvoli da ga igra~i guraju, da raspravlja sa igra~ima, znajte da je lopov. Ako dobro sudi, {ta ima da se pravda". Narod, o~ito, nema ovaj fudbalerski osje}aj. On (narod) njihovo konstantno pravdanje, spoljnim i unutra{njim neprijateljima, nepravednim sankcijama i neposlu{nom opozicijom, nikako da shvati kao dokaz da ga varaju. I potkradaju. Jer, u suprotnom, da ne mute, ne bi se ni pravdali. Ne bi ni bilo razloga za to. I "ovdje" bi se `ivjelo skoro kao i "tamo".

Kada razmi{lja o budu}nosti, Savi}evi} kae da }e ostati - tamo. Jo{ dvije godine u "Milanu", a onda, "moda Japan gdje se sada izuzetno pla}a, moda Amerika". Ovdje }e dolaziti, kao dosad, jednom godi{nje - to mu je pametno, ako neeli da doivi razo~arenje. On moe biti "grande Savi}evi}" tamo - u Crnoj Gori te{ko, jer ovdje su svi "grande". Iako se Crnogorci listom kunu u Njego{a malo koji bi mu "prizna" prvijenstvo. Iako je Dejan u Italiji ve} ponio titulu "posljednjeg crnogorskog kralja", ovdje bi ga tako ne{to te{ko moglo zapasti. Za{to, rekli bi mu oni iz lo`e (Momir i Milo) kada kralja ve} imamo - to je Boro.

Mali Dejo (kao Mali Buda) je odrastao u poznatom podgori~kom kvartu "Dra~", nadomak eljezni~ke stanice. Roditelji su mu radili u @TO. Preko puta njihovih neuglednih zgrada nalazile su se oficirske "karingtonke". Rivalstvo ova dva socijalno suprostavljena stalea je bilo estoko. Na svim poljima, pa i fudbalskom. Prvi (radnici) su zavidili drugima (oficirima) {to imaju, a drugi prvima, {to umiju. Dejan kae da su kao klinci stalno igrali protiv "oficira", ali ne otkriva da su ih stalno i pobje|ivali, jer se to podrazumijeva. Ta borba, "radnika" i "oficira", Savi}evi}a i Bulatovi}a, kao da je aktuelna i danas. Savi}evi} je, opet, dobija ali, na `alost - na tu|em terenu. Kod ku}e - glavnu rije~ vode "oficiri".

@eljko IVNOVI]