NAFTA ILI VODA

Skadarsko jezero izmedju ekologije i politike

Nije tajna da preko crnogorsko-albanske granice, uprkos embargu, stizu velike kolicine nafte i njenih derivata. Paznju javnosti, "prve ekoloske drzave" na planeti, medjutim, sve vise pobudjuje prica o zagadjenju nacionalnog parka Skadarsko jezero. Cinjenica da ni vladajaca Demokratska partija socijalista nije bila voljna da se u na zasijedanju republickog parlamenta, koje je u toku, raspravlja (na predlog opozicije) o zagadjenju Skadarskog basena, dodatno uznemirava javnost i gradjane, ionako zabrinute za sudbinu tog jedinstvenog prirodnog, ali i kulturno-istorijskog ambijenta.

Istina, prema podacima Republickog hidro-meteoroloskog zavoda, i prije nego sto je poceo sverc naftom, kvalitet vode Skadarskog jezera je bitno opao.Naime, umjesto zahtijevane ll klase boniteta vode, zbog zagadjenja u slivu Skadarskog jezera s crnogorske strane, taj se bonitet kretao izmedju ll i lV klase. Sta se, u medjuvremenu, desilo?

Krajem 1992. poceo je tzv. "jezerski biznis". Nafta i naftni derivati su u manjim kolicinama, iz Grcke, Albanije, a onda drvenim cunovima preko Skadarskog jezera dopremani u Crnu Goru. Kasnije je transport osavremenjen, pa su drvene barke zamijenili metalni camci i brodici. Uporedo s tim, na sjevernom obodu Skadarsskog jezera, od Plavnice do Bozaja, na vise mjesta, izgradjeni su prilazni putevi. Iskrcena je suma, a na samoj obali nacinjeni su sljunkoviti nasipi. Oko tih, sada vec pravih malih pristanista vidljive su ogormne naftne fleke tako da je u priobalnom pojasu jezero poprimilo boju rdje. Za transport se koriste dotrajala burad, koja nerijetko propustaju naftu, pa nije cudo sto je priobalje jezera u dobroj mjeri ekoloski degradirano. No, ni tu se prica ne zavrsava, posto se nafta i njeni derivati transportuju i rijekom Bojanom od Sukobima do Svetog Nikole, a "crno zlato" se pretace u cisterne i na nekoliko sabiralista u Vladimirskom polju. Bojanom se cesto mogu vidjeti pravi konvoji medjusobno povezanih buradi koja se doslovno vuku kroz vodu i samo se moze slutiti koliko nafte odnesu valovi rijeke put Jadrana.Osim sto su, u tom dijelu, ugrozena izvorista s s kojih se Ulcinj snadbijeva vodom za pice u toku turisticke sezone, treba reci da svako zagadjenje Skadarskog basena, koje dospije u more, zbog svoje putanje od Otranta prema Trscanskom zalivu, morska struja upravo donese nasoj "bisernoj" obali.

Crnogorska vlast, medjutim, ima prece brige nego sto je ekologija.Doduse, ubrzano se, na mjestima prihvata nafte postavljaju rasvjeta i protivpozarni aparati, a rezervoari se ukopavaju.Prvenstveno se vodi racuna da se ne dogodi eksplozija, poput nedavne na Plavnici, kada je vatra progutala na stotine buradi, ili, pak, druge na Bojani kada su trideset cetiri bureta eksplodirala, a veliki dio nafte otplovio u plavi Jadran. Sve se to, da ironija bude veca, desava u prvoj ekoloskoj drzavi, koja bi morala, makar malo, da se zamisli nad krsenjem normi domaceg i medjunarodnog prava o zastiti okoline. Recimo, clan 19.Zakona o nacionalnim parkovima brani svako deponovanje i transport radioaktivnih i opasnih materija u nacionalnom parku.Ili clan 8.Sporazuma o vodoprivredi Jugoslavije i Albanije po kome je utvrdjena obaveza lokalnih organa strana ugovornica da se uzajamno obavjestavaju, na najbrzi moguci nacin, o opasnostima od visokih voda i o drugim prijetecim opasnostima na vodotocima.

Mada se cesto moze cuti kako Jugoslavija i Albanija nemaju najbolje odnose, kad je rijec o svercu naftom, tu je postignut konsenzus - u zagadjivanju jezera.Citav se posao odvija uz blagoslov vojnih i civilnih vlasti Jugoslavije i Albanije, pa nije tesko vidjeti kako konvoje nafte preko Bojane nezainteresovanim pogledima ispracaju albanski granicari. Prema dostupnim informacijama s albanske strane, i tamosnjoj vlasti je omilio naftni dinar, dok ova crnogorska iz svega izvlaci visestruki interes.Prije svega, crnogorska vlast kupuje socijalni mir, jer, pouzdani izvori tvrde, da se u kasu Vlade Crne Gore od sverca naftom dnevno slije i do 700 hiljada njemackih maraka.Brojna preduzeca koja su ukljucena u citav posao ne mogu se stranacki identifikovati, izuzev jednog za koje se pouzdano zna da je opozicione stranke "srpske prepoznatljivosti". Osim toga, na improvizovanim pristanistima za prihvat nafte i njenih derivata cesto se mogu vidjeti cisterne koje imaju registarske tablice Pala, Zvornika; Banja Luke, Mostara, ali i Novog Sada, Beograda, Pristine... Najveci dio nafte, dakle, zavrsi u ratnoj masineriji vojski prekodrinskih Srba, ali ni vecoj clanici sadasnje Jugoslavije ne ostane mali dio.

Mogu li malena Crna Gora i njena, sada i definitivno ugrozena priroda, izdrzati takav ispit "bratske" ljubavi? Takodje, sta je sa pricom srpskih i crnogorskih lidera o skorom ukidanju sankcija medjunarodne zajednice, ako je jasno da se po obimnim radovima oko Skadarskog jezera dugorocno opredjeljuju za ilegalnu nabavku nafte!? Ocito, potrebe odrzanja i provodjenja politike aktuelnog podgorickog rezima su vaznije od zivotnih pitanja i buducnosti gradjana "prve ekoloske drzave" u svijetu.

Mirko Ratkovic AIM Podgorica