"PRODUHOVLJAVANJE" POLITIKE

Zaostravanje odnosa SPC-MPC

,AIM, Beograd, 29.06.94.

Odnosi izmedju hijerarhija Srpske i Makedonske pravoslavne crkve nikada do sada nisu bili na nizem stupnju. Ovakve ocjene mogu se cuti na obje strane, posebno medju analiticarima medjucrkvenih odnosa.

Direktan povod najnovijeg konflikta je junski ultimatum Svetog arhijerejskog sabora SPC Makedonskoj pravoslavnoj crkvi da se u roku od tri mjeseca vrati "kanonskom poretku Crkve", tj. pod njeno okrilje, u kome je nekada i bila. Ako bi to ucinili, makedonski pravoslavci bi morali da priznaju srpskog patrijarha za vrhovnog poglavara i odreknu se autokefalnosti. Ukoliko to ne ucine, SPC ce rasciniti makedonske svestenike .

Srpska crkva, medjutim, nije uspela da zvanicno uruci ovaj zahtev vrhu MPC. Vladika vranjanski Pahomije, koji je bi zaduzen da preda ultimatum, vracen je sa granicnog prelaza u Tabanovcima od strane makedonskih vlasti. Time je dolivena "jos jedna kap na prepunu casu" zategnutih odnosa dve crkve. Na svojoj redovnoj sjednici 22-23. juna Sveti sinod MPC odbacio je zahtjev SPC, odnoseci se prema njemu kao prema jednoj od informacija iz stampe. Naime, u zvanicnom saopstenju sa ovog sastanka spominje se "navodna" odluka SPC ("ako su informacije objavljene u dnevnoj stampi i drugim javnim glasilima, zbilja utemeljene na nekakvoj odluci Sabora Srpske pravoslavne crkve"). Na ovaj nacin MPC je srpski "ultimatum" minimizirala, dajuci do znanja da on nije izazvao nikakvu zabrinutist unutar crkve.

Upucivanje ultimatuma, inace, nije uobicajeno u medjucrkvenim odnosima. Medjutim, jos je manje uobicajeno, ako se oni vec "dogode", da se na njih odgovara na nipodastavajuci nacin. To je do sada bila "privilegija" politicara i drzava u medjusobnim prepucavanjima u kriznim situacijama. Posto se finoca u medjusobnom komuniciranju u ovim vremenima negdje zagubila, ocigledno je da ne tragaju za njom ni duhovnici.

Makedonsko crkveno pitanje oduvek je bilo koliko crkveno toliko i politicko. Naime, dok u Skopju podsjecaju da je Sveti arhijerejski sabor jos l959. godine konstatovao da su se Skopska, Ohridsko-bitoljska i Zletovsko-strumicka eparhije izdvojile u "samostalnu Makedonsku pravoslavnu crkvu", u Beogradu to tumace samo kao davanje autonomije tim eparhijama, a nikako autokefalnosti jednoj Crkvi. Ovih dana je poglavar MPC Mihailo rekao da je nepriznavanje autokefalnosti makedonske crkve direktno povezano sa nepriznavanjem Makedonaca kao naroda i njihove drzave od strane nekih balkanskih zemalja. Srpsko-crkveni ultimatum dovodi se, direktno ili indirektno, i u vezu sa nekoliko ozbiljnijih pogranicnih teritorijalnih nesporazuma izmedju Srbije i Makedonije .

Prema strucnom tumacenju, SPC i MPC se pomjesne crkve i kao takve nemaju pravo odlucivati o autokefalnosti bilo koje crkve. To je u nadleznosti Vaseljenskog sabora (skup predstavnikasvih pravoslavnih crkava). Ovi sabori, medjutim, odrzavaju se vrlo rijetko - po nekim predvidjanjima naredni Vaseljenski sabor trebalo bi da se odrzi oko 2.000 godine, ali to nije jos sigurno.

U konkretnom slucaju, medjutim, bilo bi dovoljno kada bi SPC priznala autokefalnost MPC - takva odluka imala bi vaznost kao i odluka Vaseljenskog sabora, s obzirom da joj je bila "maticna". Naime, jedna crkva se moze odvojiti od matice u slucaju da samostalna crkva moze u poptpunosti vrsiti funkciju koju ima. U MPC to vec naglasavaju decenijama isticuci, posebno sada, da imaju Bogoslovski fakultet, deset eparhija i potpuno organizovan vjerski zivot. Problem sa priznanjem autokefalnosti makedonske crkve je ocigledno u necemu drugom.

Makedonski istoricari tvrde da su crkvene prilike u njihovoj drzavi uvijek u najvecoj mjeri zavisile od politickih prilika na Balkanu. Tako je izgleda i danas.

Ejub Stitkovac