INTERVJU MIODRAG LEKIC

ministar inostranih poslova Crne Gore

Kontraverzni ministar inostranih poslova Crne Gore Miodrag lekic, ponovo je, u centru paznje crnogorske javnosti. Razlog - njegovo imenovanje za buduceg ambasadora SRJ u Rimu. Iako se poodavno govori o Lekicevom seljenju u Rim, jer je brojnim istupima i izjavama "isao uz nos" podgorickom, a posebno beogradskom rezimu, nedavno objelodanjivanje diplomatske liste SRJ sa njegovim imenom, doslo je nekako iznenadno i neocekivano. Ne samo zbog toga sto je sam Lekic, donedavno uporno tvrdio da ostaje na sadasnjoj funkciji, vec prije svega zato sto se njegovim (eventualnim) odlaskom, iznova aktuelizuje pitanje "odlaska" i Ministarstva inostranih poslova Crne Gore na cijem je celu. U pravu su opozicioni lideri kada kazu da jedan covjek ne cini instituciju, ali je fakat, da je u postojecim okolnostima, autoritet diplomate Lekica bio znak prepoznavanja crnogorskog MIP-a i jedna od glavnih prepreka da, poput druge federalne jedinice, i Crna Gora ukine ovaj vazni resor. U tom kontekstu, bilo je ovih dana napisa u stampi kojima je vrsen pririsak na Lekica kako bi odbio amabasadorsku fotelju i sacuvao MIP Crne Gore, na sta je on, u svom diplomatskom stilu, uzvratio da nece otici za Rim "ako ce time biti ukinuta crnogorska diplomatija". Na to mu je, odmah, uzvraceno iz suprotnog tabora - potpredsjednik DS Perisic je izjavio kako "Lekic nema prava da ucjenjuje" i kako "ne postoje ni ustavni ni drugi razlozi za dalje funkcionisanje Ministarstva inostranih poslova Crne Gore"!

Na ove teme razgovaramo sa ministrom Lekicem, pokusavajuci da razrijesimo neke nepoznanice. Iako su njegovi odgovori dosta skrti i uvijeni, neke stvari se naziru.

AIM: Ndavno ozvanicenje odluke o Vasem imenovanju za ambasadora SRJ u Rimu docekano je u ovdasnjoj javnosti sa dosta iznenadjenja. Da li ste i vi bili zateceni tom odlukom, odnosno da li se radi o odlasku ili o smjeni?

LEKIC: Ja sam bio potencijalni kandidat za mjesto u Rimu tako da nije stvar do kraja iznenadjujuca. Tacno je da je ta odluka nesto dobila na ubrzanju u posljednje vrijeme. U svakom slucaju mislim da sve to nije od nekog posebnog znacaja, a sto se tice toga, odlazak ili smjena - ja tumacim da se radi, ako odem, ipak, o odlasku.

AIM: Postoji staro sportsko pravilo da tim koji dobija ne treba mijenjati. Gotovo jednodusno je misljenje svih ozbiljnih politicara da ste Vi svoju funkciju, u datim okolnostima, obavljalii na dosta visokom nivou. Koji su onda razlozi da se, ipak, vrsi promjena na celu tog resora?

LEKIC: Ja mislim da se niko od nas ne bi mogao pohvaliti vecim rezultatima dok se ne desi ona kvalitativna promjena -ukidanje sankcija i integrisanja u medjunarodnu zajednicu. Otuda ja nemam licno osjecaj nekog velikog rezultata. Mogucno da je u okviru datog stanja postignuto nesto u smislu pokusaja kreiranja jednog drugog imidza, imidza spremnosti da se na jedan nacin koji nije jezik konfrontacije, saopstavaju nasi argumenti i da se nesto poboljsavala slika o nama koja je prouzrokavana tim kompleksnim problemima, ponekad i nepravdama.

AIM: Nije mali broj onih koji smatraju da ce Vasim odlaskom, MIP crne Gore, odmah ili postepeno, biti ugaasen. Vas komentar?

LEKIC: Ja obavljam ovu duznost i ja nijesam razrijesen dok me institucije sistema Crne Gore ne razrijese. Ja sam, dakle, hipoteticki jos uvijek kandidat za odlazak na neku drugu duznost vani, tako da ne mozemo govoriti o odluci koja ima jedan definitivan karakter a sudbina Ministarstva, ako ja to imam pravo da komentarisem posto nemam pravo de se identifikujem personalno sa institucijama ali imam pravo za oblik politickog stava koji sam i do sada cini mi se neskriveno iznosio, dakle, taj stav je da ne dolazi u obzir da se moj odlazak vezuje za ukidanje Ministarstva inostranih poslova Crne Gore. Pod takvim okolnostima nigdje ne bih otisao posto duboko vjerujem da je to Ministarstvo potrebno, drugo, da je utemeljeno ustavno, trece, da ono izrazava kontinuitet atributa crnogorske drzavnosti. Prema tome, smatram da ce Ministarstvo nastaviti da radi, da li ja ostao ili ne ostao, i da je to sekundarno pitanje, jer ono mojim odlaskom moze biti i osvjezeno i poboljsano u radu.

AIM: S obzirom da ste taj Vas odlazak i ranije, jednom izjavom, vezali za garancije o ostanku daljem funkcionisanju resora za spoljne poslove, da li je oko toga bilo nekih pregovora i da li ste, s obzirom da, pretpostavljamo, odlazite u Rim, dobili neke cvrste garancije da ce Ministarstvo nastaviti rad?

LEKIC: Prema informacijama koje imam uopste se ne preispituje to pitanje, u smislu da li ce MIP ostati ili nece. Usput, naravno, da sam i pominjao to pitanje u smislu jasnog stava koji bi usljijedio i u svim razgovorima koje sam imao sa odgovornim ljudima u Republici, tako da mogu reci kako niko ne preisptuje to pitanje, naprotiv, smatra se da Ministarstvo nastavlja rad i da ga treba ojacati.

AIM: Koliko su, realno gledano, sanse da u postojecim okolnostima, MIP, ipak, opstane s obzirom na inicijativu Djinidjiceve Demokratske stranke za reviziju Ustava SRJ u pravcu centralizacije. Nedavno Vam je i potpredsjednik te stranke, Perisic, istakavsi da ne postoje ni ustavni ni drugi razlozi za opstanak bilo kog republickog MIP-a, u ovom slucaju crnogorskog jer je Srbija svoj poodavno ukinula!?

LEKIC: Vidite, sa nivoa obje republike veoma je jasno da se vodi spoljna politika. Sa nivoa Republike Srbije to je u personifikaciji predsjednika Republike Srbije koji znamo i te kako utice ne vodjenje a i vodi spoljnu politiku. Kod nas je, mogucno, bilo vodjenje pretezno sa nivoa Ministarstva inostranih poslova, sa naravno, ucescem i znacajnim inicijativama predsjednika Republike i predsjednik Vlade. Jasno je da obje republike vode spoljne poslove, i to ne slucajno, jer zato imaju ustavno utemeljenje, a drugo, medjunarodna zajednica u ovakvim uslovima po SRJ, preferira kontakt sa republikama, i republike su pozvane kao partneri za razgovore. Kod izjava i inicijativa koje ste pomenuli, i njima slicnih, polazi se od premise da takva realnost u Srbiji ima legitimitet a da Crna Gora ne treba da ga ima. To su mislim poznati sindromi negiranja crnogorske drzavnosti koji su deplasirani, i koje uglavnom izricu oni od kojih, srecom, nista ne zavisi. Prema tome to su izjave koje ovako budu medijski atraktivne, ali su bez znacaja za politicke procese. O reformama Ustava mozemo govoriti kada one dodju na dnevni red, i ja licnno mislim da u eventualnim ustavnim promjenama treba teziti decentralizovanim formama vise nego unitaristickim. Medjutim, moguce da ostane status kvo, vidjecemo...

AIM: U toku Vaseg rada, djelovanja i svih aktivnosti, dosta je bilo nagadjanja, izjava, ocjena oko toga koliku ste imali podrsku vrha vladajuce partije, s obzirom da nijeste bili ni njen clan, a pogotovo, sto ste nizom izjava odudarali od tih glavnih smjernica DPS. Mozete li uoci ovog odlaska da otkrijete kolika je bila ta podrska?

LEKIC: Ja se nadam da u citavom mom radu nijesam iskazao neki pretjerani individualizam. Moj pristup politici je da pokusam da budem u isto vrijeme i lojalan odredjenim strukturama koje vode politiku, ako vec ucestvujem u politickom zivotu sa niova tih struktura, a da u istovrijeme budem i nezavistan. Formalno logicki to se mozda iskljucuje, ali moguc je spoj. Prema tome, moguc je stvarno takav utisak neke individualnosti, mada, ja smatram da sva ta politika koju sam zastupao i djelovao i djelujem, da je zasnovana na programskim nacelima crnogorske vlade, i mislim, da je ukupno ona bila u skladu sa globalnom politikom, htijenjima i pretenzijama Crne Gore u ovim komplikovanim vremenima. Prema tome, ja podrsku u neku ruku jesam imao i ne treba idealizovati, ona moguce nije bila stoprocentna, ali to izrazava uzburkanost ovog vremena i mislim da je to savim normalno i da ponekad postoje razlike.

AIM: Jedna od kljucih stvari u Vasoj aktivnosti bila je usmjerena u pravcu izgradjivanje dobrosusjedskih odnosa sa komsijama. Tu je znacajno mjesto igrala i Albanija. Koliko sada, imenovanje g. Zivorada Igica, za ambasadora u Tirani, dovodi u pitanje jedna takva miroljubiva i za saradnju otvorena politika prema "zemlji orlova". I, u tom kontekstu, da li su tacne glasine koje su se mogle cuti da je Crna Gora bila protiv tog rjesenja, ali se preko toga ipak preslo!?

LEKIC: Tacno je da mi neki prioritet dajemo odnosima sa susjednim zemljama i, naravno, da tu posebno mjesto ima Albanija koja je specificna zemlja, s veoma komlikovanim odnosima sa nama, ali i sa realnom nadom i ocekivanjima da i mi i Albanija ulazimo u neke faze postideoloskih drustava, da cemo naci neki modus vivendi, jer to nam je u zajednickom interesu. Tacno je da je Albanija susjedna zemlja Crnoj Gori ali i Srbiji, prema tome i zaintersovanost kadrovska iz druge federalne jedinice je objektivna i razumljiva. Ja g.Igi}a ne poznajem licno tako da ne bih sebi dao za pravo da komentarisem tu odluku. U svakom slucaju, ono sto mogu reci - on je kandidat Republike Srbije i na insistiranje te republike je predlozen za naseg predstavnika u Albaniji, bez obzira sto je tacno da smo i mi razmisljali, imajuci u vidu da i mi imamo te komsijske odnose, da predlozimo svoga kandidata. Ali, ponavljam, insistiranjem federalne jedinice Srbije, doslo je do ovog imenovanja. Ja, ako smijem da dodam, mislim da je oko tih diplomatskih lista bilo mnogo nepotrebne spektakularnosti. Nije ovo vrijeme za neke velike javne promocije imajuci u vidu i realan status nase zemlje i svih tih predlozenih kandidata, sa stanovista prihvatanja njihovih agremana od strane zemlje domacina. Dakle, i u vremenima stabilne Jugoslavije, relativno diskretno saopstavana su imena onih koji su nas predstavljali, da bi sada, u jednom trenutku potpune neizvjesnosti, bila dignuta velika buka koja nije adekvatna ni samom dogadjaju.

AIM: Bilo je u ovdasnjoj opozicionoj stampi dosta pritisaka na Vas da odbijete tu ponudu i ne odete za Rim. Da li je u tom pravcu bilo mozda nekih konkretnih pregovora, ponuda od strane opozicije...

LEKIC: Pa, ne. Sav taj publicitet koji je stvoren po malo je cini mi se isforsiran i meni je neugodno da sada sve to komentarisem. U svakom slucaju bilo je odjeka u crnogorskoj javnosti o potrebi ostajanja, s druge strane mogli smo cuti i odredjene izjave sa visokih politickih istanci da institucije ne cine pojedinci, sto je u neku ruku tacno. Prema tome, nema niceg novog, ja sam jos uvijek clan crnogorske vlade i tek kada me ona, odnosno Parlament, razrijesi, mozemo razgovarati o nekoj definitivnosti. U svakom slucaju, jos cemo o tome razgovarati i cijeniti gdje je veci nas interes. Na kraju, i eventualni odlazak u Italiju nije odlazak na neku relaksaciju, imajuci u vidu da se radi o jednom od najznacajnijih mjesta za nas, zemlji susjedu, zemlji velikog ekonomskog potencijala i nasem putu i mostu prema Zapadu. Naravno, pod uslovom da se slozimo da se ne moze plivati samo jednom rukom, onom prem Istoku, vec i onom drugom, prema Zapadu.

AIM: I na kraju, koliko ste nakon svega toga, rada u nekim nenormalnim okolnostima, sefovanja diplomatijom u zemlji koja je pod sankcijama, nakon svih tih pritisaka, insinuacija i cega sve ne - umorni od svega, i koliko je to jedan od razloga da dizete ruke, dizete sidro i odlazite, "preko bare"?

LEKIC: Pa, ispalo bi da je ova moja avantura, ljubavna, sa politikom bila kratka i uzbudljiva. Salim se. Svako ko se u ovim vremenima opredjeljuje za politicko djelovanje mora racunati na neugodnosti na kontroverze, i ja sam na njih racunao i one su postojale. Me|utim, ne osjecam se nesto umornim iz prostog razloga sto sam pokusao da djelujem u skladu sa svojim ubjedjenjima tako da nijesam imao neki svoj unutrasnji konflikt i neke dileme, s jedne strane, i s druge - davala mi je cijelo vrijeme snagu i sada je imam naravno, zelja da zastupam crnogorske interese i da pokusam da dam skroman doprinos smanjenju trauma Crne Gore koja prolazi objektivno kroz ovo istorijsko vrijeme velikih iskusenja. Dakle, inspirisan tradicijom crnogorske drzave i sudbinom Crne Gore imao sam snagu da pobjedjujem te neugodnosti kojih je bez sumnje bilo.

Zeljko IVANOVIC AIM Podgorica