KAMPANJA PROTIV UNPROFORA

AIM, ZAGREB, 29.6.1994. "Plave kacige" na podrucju Hrvatske ceka mozda najtezi period od pocetka njihove dvije godine i cetiri mjeseca duge misije. Prvoga srpnja, kako se vec desetak dana najavljuje pocet ce masovni prosvjedi protiv neucinkovitosti UNPROFOR-a na koje je pozvala Zajednica prognanika Hrvatske. Prognanici iz Baranje i istocne Slavonije, koji su se prvi odazvali pozivu svoje republicke organizacije, najavljuju da ce izvrsiti potpunu blokadu UNPROFOR- a, ali i UNHCR-a - blokirati UN-ove kontrolne tocke, vozila Visokog komesarijata UN za izbjeglice, te cisterne, koje, kako tvrde, "kradu" benzin i dizel gorivo s osjeckog podrucja i prevoze ga Srbima, a onemogucavat ce i kretanje pripadnika zastitnih snaga po gradovima i naseljima. Svi ovi oblici protesta trajat ce sve dok se ne postigne napredak u reintegraciji UNPA podrucja u ustavno-pravni sustav Hrvatske, a ako njega ne bude, sve do 30. rujna, kada istjece UNPROFOR-ov mandat. Masovne prosvjede od 1. srpnja najavili su i prognanici iz Sektora Zapad sa novogradiskog i brodskog podrucja. Oni namjeravaju blokirati regionalne prometnice i autocestu Zagreb-Beograd te UN-ova vozila koja dodju na to podrucje. Prognanici iz Sektora Sjever najavili su da ce se 1. srpnja odrzati prosvjedni mimohod do Turnja, granicnog podrucja prema okupiranim podrucjima kod Karlovca. U Sektoru Jug svoj protest izrazit ce Biogradjani, koji su najavili da ce, zajedno sa stanovnistvom iz susjednih opcina, 1. srpnja u 12 sati izici na Jadransku cestu i onemoguciti prolaz UNPROFOR- ovim vozilima.

Plamen nezadovoljstva UNPROFOR-om, koji se posljednjih tjedana u sve snaznijem obliku siri ne samo medju prognanicima i u UN-ovim zasticenim zonama nego i u cijeloj hrvatskoj javnosti, inicijalnu iskru primio je upravo na biogradskom podrucju, tocnije sa "slucajem Kakma". U ovom srpskom selu, koje se prema odredbama sporazuma o prekidu vatre izmedju hrvatske vlade i Srba iz okupiranih podrucja, potpisanom u ruskoj ambasadi u Zagrebu, 29. ozujka, naslo u tzv. plavoj zoni - na podrucju razdvajanja hrvatskih i srpskih snaga, koje treba nadzirati UNPROFOR - postoji vodocrpiliste, iz kojega su se vodom opskrbljivala i srpska i hrvatska naselja u okolici. Trecag lipnja dio cjevovoda, koji ide od crpilista do Biograda, odletio je u zrak, za sto je hrvatska strana odmah optuzila lokalne Srbe. U isto doba, pocetkom lipnja, i inace losa situacija s opskrbom vodom u Biogradu toliko se pogorsala da gradjani ovu neophodnu tekucinu dobivaju tek dva puta tjedno po nekoliko sati. Iako problemi sa zadarskim vodoopskrbnim sistemom traju vec duze i ne ovise samo o jednom izvoru kao sto je Kakma, predstavnici hrvatske vlasti iskoristili su ovaj slucaj da fokusiraju paznju javnosti - kako na UNPROFOR-ovu nesposobnost tako i na neusahlu opstruktivnost Srba iz UNPA podrucja. Visoka drzavna tijela nisu se libila najostrijih kvalifikacija "slucaja Kakma". To je "nastavak zlocinacke velikosrpske agresije" - tako su "onemogucavanje opskrbe vodom Biograda" definirala dva saborska odbora - za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost te za ljudska prava i prava etnickih i nacionalnih zajednica - koja su se sastala sredinom lipnja. Po tumacenju clanova ovih odbora, koje je kasnije opceprihvaceno u hrvatskoj javnosti, prema slovu Zagrebackog sporazuma izvor vode u Kakmi trebao bi biti pod nadzorom UNPROFOR-a, a ne "okupiran od srpskih terorista", sto znaci da bi plavci mogli otvoriti pipe i pustiti vodu u Biograd. Hrvoje Sarinic, vodja hrvatske delegacije u pregovorima s lokalnim Srbima, tom je prigodom rekao da su Srbi srusili cjevovod prema Biogradu s ciljem "ucjene hrvatskih pregovaraca". Pobunjeni Srbi, objasnio je tada Sarinic, vec su prije u pregovorima trazili da se, ako oni puste vodu za Zadar i Biograd, zauzvrat osigura vodoopskrba za Knin i Licki Osik, te su sada ovom eksplozijom u Kakmi zeljeli osnaziti ovaj zeljeni reciprocitet.

O slucaju Kakma potom je raspravljao i Zastupnicki dom Sabora (u kojem su u tom trenutku sjedili samo predstavnici HDZ-a i nekoliko nezavisnih zastupnika), te donio "Rezoluciju o osudi genocida u obliku masovnog terora i nasilja sto ga okupatorske srpske vlasti cine onemogucavanjem opskrbe vodom gradova Biograda na moru, Zadra i okolice", sto ce biti upucena parlamentima svih evropskih zemalja i clanicama Vijeca sigurnosti, glavnom tajniku UN-a i Medjunarodnom sudu za ratne zlocine. Potezuci vec podmazanu sponu izmedju slucaja Kakma i (ne)ucinkovitosti UNPROFOR-a, zastupnici su ostricu, koju je izbrusio problem vodocrpilistq, okrenuli i prema mandatu plavaca, pa je tako na kraju saborske rasprave toga dana odluceno i da ce se u srpnju odrzati posebno zasjedanje sa samo jednom temom: mandat UNPROFOR-a u Hrvatskoj: popustljivost plavaca prema Srbima, neucinkovitost u provedbi potpisanih sporazuma, potreba jacanja ovlasti plavih kaciga, (ne)postivanje rezolucija Vijeca sigurnosti - u prvom redu Rezolucije 769, koja predvidja rasporedjivanje snaga UN-a na granice Hrvatske sa susjednim drzavama.

Iduci dogadjaji oko vodocrpilista u Kakmi pogodovali su razbuktavanju vatre, kako oko Kakme tako i oko cjelokupna rabote "plavih kaciga". Kao i cesto do sada, znacajni poticaji su stizali i s druge strane - od Srba iz okupiranih podrucja. Nakon sto su odbili ekonomske pregovore s hrvatskom vladom, koji su trebali zapoceti 16. lipnja na Plitvicama, za sto su zaradili unisonu osudu medjunarodnih posrednika i povisili rejting Hrvatske koja je pregovore bila prihvatila, Srbi krecu u do sada najocitije krsenje sporazuma o prekidu vatre. "Zbog sve otvorenijih prijetnji Hrvatske da ce silom zauzeti vodocrpiliste u Kakmi", kako je javio Tanjug, vise od stotinu srpskih vojnika uslo je 22. lipnja na demilitarizirano podrucje te okruzilo vodovodnu stanicu i plavce koji su radili na popravku cjevovoda. Na UNPROFOR-ova uvjeravanja vecina njih tokom iduca dva dana napustila je zonu razdvajanja, ali oko Kakme, kako priznaju i plavci, i dalje povremeno strazare naoruzani srpski civili. Hrvatska strana ovaj incident docekala je kao krunski dokaz za svoje optuzbe na racun UNPROFOR-a, koji se pokazuje nemocan i u situaciji kada Srbi ocito krse Zagrebacki sporazum, a sve to zeli prikriti neistinitim priopcenjima. Za to su nadjeni i konkretni dokazi - kamera Hrvatske televizije, kako se tvrdilo, dan nakon sto su plave kacige objavile da su se svi uniformirani Srbi povukli s podrucja Kakme, uhvatila je svojim okom nekolicinu srpskih vojnika na ovom mjestu (HTV je emitirala ove snimke, ali one su bile dosta mutne i snimane s velike daljine, te se ne moze sa sigurnoscu tvrditi da li je rijec o civilima ili uniformiranim osobama). I sam UNPROFOR pridonio je gubljenju svojeg kredibiliteta, jer je dao nekoliko kontradiktornih priopcenja o tome kada su se srpski vojnici posve povukli s podrucja Kakme. Sav dijalog izmedju predstavnika hrvatske vlasti i UNPROFOR-a, barem onaj o kojemu je informirana javnost, sada, vise nego ikada prije, lici na komunikaciju nijemih i gluhih. Tako se neke tvrdnje plavaca, koje bacaju malo drugaciju sliku na cijeli slucaj Kakma - primjerice da voda iz Kakme nije tekla u Biograd jos na pocetku rata, odnosno da cjevovod, sto je odletio u zrak, vec nekoliko godina ne radi - potpuno ignoriraju (u cemu pomazu i prodrzavni mediji koji su takve vijesti "preskocili"). Prije nekoliko dana UNPROFOR-ov glasnogovornik Paul Risley izjavio je cak da su vodocrpilistu u Kakmi nuzni popravci, jer nije bilo u funkciji ni za srpska ni za hrvatska naselja od pocetka rata, te da se o tome kao i o njegovom otvaranju, trebaju dogovoriti obje strane.

Iako je UNPROFOR-u bilo vruce pred istjek svakog dosadasnjeg mandata u Hrvatskoj, iako je niz sada najavljenih formi protesta i prije vec bio prakticiran - okupljanja prognanika s namjerom da se silom vrate u svoje domove, prosvjedni skupovi, gradjenje "Zida srama" i slicno - ovaj put ce ipak vjerojatno biti izlozen visim temperaturama. Usijavanje problema plavih kaciga aktualnoj hrvatskoj vlasti potrebnije je vise no ikad prije. Ono istodobno ispunjava dvije svrhe - kanalizira emocije i nezadovoljstvo pucanstva prema ciljanom objektu, cime se sprecava da bujica krene na vlastodrsce, te priprema tlo za eventualnu vojnu akciju koja ce vladajucoj stranci zatrebati kao udarna tocka u kampanji eventualnih prijevremenih izbora, koje bi, kako se prognozira, HDZ svakako nastojao zakazati u rujnu, prije okoncanja sadasnjeg UN-ovog mandata. Ne treba ipak smetnuti s uma da nezadovoljstvo naroda noze u jednom trenutku promijeniti zadani smjer. U prilog toj mogucnosti govore prognanicke izjave ovih dana, u kojima, osim gnjeva na plavce, ima i dosta nezadovoljstva s organima hrvatske vlasti - zbog nedovoljne brige, bijednih pomoci, neizvrsavanja obecanja u vezi osiguravanja sredstava za popravak porusenih objekata. Stoga hrvatski duznosnici moraju pazljivo pratiti putanju strijele odapete na UNPROFOR kako se ona ne bi pretvorila u bumerang, sto bi na koncu mogao pomesti one koji su ga bacili.

VESNA ROLLER