NOVI RAT MOZE POCETI

Od druge faze provodjenja hrvatsko-srpkog zagrebackog sporazuma, do daljnjega nece biti nista. Hrvatski ministar vanjskih poslova Mate Granic izjavio je u Saboru da daljnjih pregovora nece biti dok "lokalni Srbi" ne ispostuju zagrebacki sporazum. Povod za vracanje kotaca pregovora unatrag nadjen je u incidentu oko vodocrpilista u selu Kakma kod Biograda na moru. Na istoj sjednici Sabora na kojoj je govorio Granic grupa najtvrdjih HDZ- ovih esktremista optuzila je UNPROFOR da je "saveznik Slobodana Milosevica" i "pomocna cetnicka vojska", sto je bilo samo uvod u ono glavno, a to je da je Kakma casus beli koji daje pravo Hrvatskoj da pokrene vojsku. Dakle, zbog Kakme ce se mozda i ratovati. No, nema dvojbe da je galama desnih ekstremista orkestrirana odozgo. Posljednja demonstracija toga tko odredjuje ritam je Tudjmanov proslotjedni istup u Pazinu, gdje je govoreci o antifasistickoj borbi Srba u Hrvatskoj i Bosni mirno izjavio da su se oni digli ne protiv fasizma nego nezavisne hrvatske drzave. Srbe je prakticki prekvalificirao u cetnike, tako da sto se njega tice, novi rat - ovaj put izmedju hrvatskih antifasista i srpskih cetnika - moze poceti.

AIM, ZAGREB, 27.6.1994. Vise ne treba nagadjati jesu li plitvicki razgovori Zagreba i Knina odgodjeni na kratko, ili su nesporazumi dublji i dulji. Hrvatski ministar vanjskih poslova Mate Granic proslog je tjedna u Saboru izjavio da pregovora nece biti sve dok "lokalni Srbi" ne ispostuju zagrebacki sporazum, kojim je prije tri mjeseca predvidjeno najprije razdvajanje vojnih snaga, a zatim i otvaranje prometnica, naftovoda, postanskih komunikacija itd. (politicko rjesenje ostavljeno je za kraj).

Do sada se mislilo - jer su tako tvrdile obje strane, a UNPROFOR potvrdjivao - da je barem prva od te dvije faze uspjesno okoncana, ali je onda kotac vracen natrag zbog incidenta u selu Kakmi. Kakma je vodocrpiliste smjesteno u dvokilometarskoj zoni razdvajanja, iz kojeg se napajaju Biograd na moru i jos neka mjesta u blizini Zadra, i trebalo bi po sporazumu biti pod kontrolom UNPROFOR-a. No, on ne uspijeva ovladati situacijom, iako je ulagao veliki i rizican trud da ukloni eksploziv koji su tamo u vise navrata "postavili Srbi" (tvrdnja Zagreba, koju UN- ovi duznosnici nisu ni potvrdili ni demantirali), kojom prilikom je jedan Kanadjanin poginuo a dvojica su ranjeni. Hrvatsku stranu to nije pokolebalo da optuzi "plavce" kako zajedno sa Srbima opstruiraju zagrebacki sporazum, a kada je zatim jedna srpska jedinica zauzela Kakmu kako bi osujetila popravak vodovoda - stvari su kulminirale.

Na istoj sjednici Sabora na kojoj je govorio Granic grupa najtvrdjih HDZ-ovih ekstremista (Djodan, Vrdoljak, Krpina...) optuzila je UNPROFOR da je "saveznik Slobodana Milosevica" i "pomocna cetnicka vojska", sto je bilo samo uvod u ono glavno, a to je da je Kakma "casus beli" koji daje pravo Hrvatskoj da pokrene vojsku. Dakle, zbog Kakme ce se mozda i ratovati. U pitanju je tridesetak tisuca zitelja Biograda i okolice i jos desetak tisuca prognanika, koji su bez redovite opskrbe vodom, sto u ovome ratu u kome se pucalo i za manje, stvarno i moze biti nekakav casus beli. No, treba reci da Biogradjani imaju problem s vodom jos od pocetka rata i premda je to uistinu nasusno pitanje o kome se dugo pregovara - Srbi, izgleda, zele razmjeniti vodu za struju, i zato UNPROFOR inzistira na dogovoru, a ne jednostranom rjesenju jednog ili drugog - nikada se nije zbog toga prijetilo ratom. Ocito je, dakle, da je voda iskoristena samo kao izlika za daljnje zatezanje struna, kao sto su uostalom i novinari oko cijeg je dolaska na Plitvice puklo, bili takodjer izlika, jer dosad nije registirano da dvije strane pokazuju ovoliko ljubavi za tu nevoljnu profesiju.

Iz ta dva preparirana spora mogao bi se izvuci i dosta uvjerljiv zakljucak da dvjema stranama sada podjednako ne odgovara realizacija sporazuma. Vlasti u Kninu su zadovoljne dosad ucinjenim - razdvajanjem vojnih snaga - a otvaranje prometnica, ptt-saobracaja itd. izgleda im riskantno (dosad im se izolacija pokazala kao dobar stit i prema vani i prema unutra), a i nepotrebno dok funkcioniraju komunikacije sa Srbijom. Osim toga, pristati na otvaranje komunikacija sa Zagrebom bas u trenutku kada se u Beogradu vodila polemika koju je pokrenula Liliceva teza da Srbi iz matice ne mogu biti taoci precanskim sunarodnjacima, moglo je izgledati kao da su u Kninu pognuli glavu pred tom tezom, ili cak pred nekom tajnom nagodbom Beograda i Zagreba. Na hrvatskoj strani neraspolozenje da se zasad ide na realizaciju sporazuma vezano je, sto je vec vidjeno, uz istjecanje mandata UNPROFOR-a, kada se cijeli politicki i propagandni pogon drzave skida s redovnih zaduzenja i usredotocuje na to da se od administracije na East Riveru ishodi povoljniji (kraci i "misicaviji") mandat. Novo je sto je sada to pocelo puno ranije nego obicno (mandat UNPROFOR-a istjece tek za tri mjeseca), sto zacijelo znaci da se ovom kampanjom zele rjesiti i neka druga, vlastima nista manje vazna pitanja.

Na spomenutoj sjednici Sabora potpredsjedniku parlamenta i (kada je u milosti) "nasem Srbinu" Milanu Djukicu sasuto je u lice da je njemu hrvatska drzava osigurala vodu pa mu je prema tome mjesto u sabornici. Djukica dva mjeseca nije bilo u njoj jer je podupirao opoziciju koja bojkotira Sabor zbog toga sto je HDZ izigrao sporazum o novoj podjeli saborskih funkcija, na koju je Tudjman bio prisiljen nakon sto je HDZ ozbiljno nacet istupanjem grupe oko Manolica i Mesica. Bojkot je bacio Sabor na rub kvoruma, stovise nakon bezuspjesnih krpljenja potrebne vecine niz zakona donesen je otvorenim krsenjem Poslovnika i Ustava, pa se vladajuca stranka moze izvuci iz te parlamentarne blamaze ili tako sto ce vrbovati dio zastupnika da se vrate, ili ce morati raspisati izbore (zasad su se vratili Djukicev SNS i Djapicev HSP, ali to jos ne rjesava problem). Predvidja se da bi izbori bili u rujnu i mada se vladajucoj stranci ocito ne mili na njih, jer joj je rejting nizi nego ikada, mozda nece imati drugog izbora. No, tada ce se primijeniti otprije poznat recept, a to je da se uoci svakih izbora ili vecih potresa u HDZ-u "naslo" neki lokalni rat (Miljevci, Maslenica, Gospic). Ako to ovaj put ne bude moguce, jer je Hrvatskoj prakticki zabranjeno to "sezonsko" ratovanje, barem ce se podgrijavati ratnicka atmosfera, sto je vec i pocelo.

Kao sto je poznato, ta se atmosfera dosad nije, ni na jednoj ni na drugoj strani, ogranicavala na uobicajeno dizanje vojnicke motivacije, nego su u nju uvijek ustrcavane i velike doze nacionalne netolerancije. Tako je i sada aktiviran poznati stereotip o Srbima koji "iskljucuju vodu", dok to Hrvati nikada ne rade (navode se primjeri Herceg-Novog i kasarni bivse JNA u Hrvatskoj, ali se bas ovih dana cuje da je i hrvatska strana uoci rata rastjerivala zedju neke srpske pravoslavne svetkovine). Televizija i stampa (potonja sada ipak manje) vec su uklopili to u poznatu ljetnu shemu cija je okosnica da se svaki dan vrti na ekranima barem nesto o Kakmi, i nema sumnje da ce to ljudi shvatiti onako kako se od njih ocekuje. Nesto je drukcije s opozicijom, koja je prije u ovakvim situacijama uzmicala u stranu pustajuci HDZ-u da obavi sto je naumio, ali sada kada su odnosi s njim na granici da budu prekinuti treba ocekivati i "otkucavanja" vladajuce stranke da koristi rat i vojsku da se odrzi na kormilu. Opozicija je nedavno vec presla Rubikon i u jednoj mnogo vaznijoj, ali dosad tabuiziranoj stvari, a to su ubojstva velikog broja Srba (slucajevi Zec, Krivokuca, Pakracka poljana, Gospic...), o kojima su dosad svi sve znali, ali se nitko, s izuzetkom rijetkih novina i nekolicine nize rangiranih oporbenjaka, nije htio upustati u to. Prvi je o tome progovorio Stipe Mesic, sto se kratkorocno vjerojatno nece "isplatiti" njegovoj novoj stranci, ali zato doprinosi postupnom mijenjanju psiholoskog ozracja, tako da dio javnosti sada valjda prvi put shvaca da je "dopusteno stititi Srbe". I da nije zabranjeno tretirati njihove interese kao nesto legitimno i vrijedno da bude saslusano, jer o tome u mnogome ovisi i kako ce se realizirati interesi hrvatske vecine. Ovome posljednjem vazan prilog dao je feljton dr. Jove Mirica, objavljivan dva tjedna u "Novom listu" pod naslovom "Hrvatska demokracija i srpsko pitanje", u kome se sustavno provlaci bas ta teza - da ce Hrvatska razvojem demokracije, i u sklopu toga autonomije Srba, ne ojacati njih a oslabiti sebe, nego ojacati i sebe i njih.

Nasuprot ovom novom ozracju koje se polako probija paralelno traje radikaliziranje desnog krila HDZ-a koje ostavsi samo pocinje gadjati visecjevnim ideoloskim oruzjem dojucerasnje stranacke kolege, UNPROFOR, Srbe, pa cak i drzavni vrh koji "ceka i prtlja" dok o koncu vise zivotni interesi zemlje. Odgovor s vrha stize u vidu nevidljivih packi (Djodan se dan poslije spomenute saborske tirade ispricao Granicu kojeg je napao sto skita svijetom dok Biograd skapava, pa cak i Djukicu, kojeg je strpao u isti kos s Babicem i Marticem). No, nema dvojbe da je galama desnih ekstremista orkestrirana odozgo i samo je stvar u tome da se dirigentu ponekad cini da neki instrumenti odskacu i disonantno zvuce. Posljednja demonstracija toga tko odredjuje ritam je Tudjmanov proslotjedni istup u Pazinu, gdje je govoreci o antifasistickoj borbi Srba u Hrvatskoj i Bosni mirno izjavio da su se oni digli ne protiv fasizma nego nezavisne hrvatske drzave.

U povijesnim "osvrtima" svog predsjednika ni Hrvati ne prodju bolje, ali je ovaj put Tudjman napravio izuzetak i dosta vjerno opisao njihov udio u antifasistickoj borbi. No, culi smo ga, Srbe je prakticki kolektivno prekvalificirao u cetnike, tako da sto se njega tice, novi rat - ovaj put izmedju hrvatskih antifasista i srpskih cetnika - moze poceti.

MARINKO CULIC