RAT KAO SPAS?

Zagreb Jun 24, 1994

Sve je izvjesnije da ce sadasnja tromjesecna parlamentarna kriza u Hrvatskoj biti zavrsena raspisivanjem izvanrednih izbora. Na takav potez predsjednik Tudjman bit ce prisiljen jer je tesko odrzavati tanki kvorum koji sada u Saboru ima njegova Hrvatska demokratska zajednica, ali i iz niz drugih ustavnih i prakticnih razloga. Ponajprije zbog toga sto hrvatski Ustav predvidja da se o udruzivanju s drugim drzavama (ovaj put rijec je o stvaranju konfederacije izmedju Hrvatske i bosnjacko-muslimanske federacije) mora izjasniti dvije trecine Zastupnickog doma, a potom bi Sabor morao ratificirati i ugovore o eventualnom produzenju mandata UNPROFOR-a. No, posto HDZ sve vise gubi na popularnosti nije iskljucena mogucnost da se hrvatsko rukovodstvo, da bi povratilo povjerenje odluci i za ratnu opciju oslobadjanja teritorija koji sada drze pobunjeni Srbi. Tesko je povjerovati da bi se pritom odlucilo za opci napad, ali sasvim je izvjesno da bi se moglo, kao i prije proslogodisnjih zupanijskih izbora, posluziti modelom "Akcija Maslenica", kada je Hrvatska vojska imala neke vojne, ali prvenstveno velike propagandne uspjehe.

AIM, ZAGREB, 24.6,1994.

Vec tri mjeseca u Hrvatskoj traje parlamentarna kriza, sto je zapocela pokusajem da se na nelegitiman nacin smjeni predsjednik Zupanijskog doma Sabora Josip Manolic, a onda kulminirala osnivanjem nove stranke koju su od HDZ-disidenata formirali Manolic i Stjepan Mesic. U medjuvremenu mnogo toga se izdogadjalo. HDZ je suocen s mogucnoscu da izgubi vecinu u Zastupnickom domu pristao na razgovore s opozicijom, potpisao cak i svojevrstan sporazum, da bi nakon toga od njega odustao. Bez prisutnosti opozicije izabrani su predsjednici oba doma: dr. Nedjeljko Mihanovic u Zastupnickom i dr. Katica Ivanisevic u Zupanijskom domu, a dok dogovori traju Sabor zasjeda i donosi odluke iako je svima jasno da nema kvoruma.

Cak je i "Vjesnik", cija glavna izvjestiteljka iz Sabora ne skriva svoje simpatije prema HDZ-u, prije neki dan napisao: "Zastupnicki dom zasjedao je, cinilo se, bez kvoruma. Istina ne postoje poslovnicke odredbe koje nalazu obvezatnost utvrdjivanja kvoruma. To se moze uciniti, ali jedino ako netko to i zatrazi. Nitko to nije trazio. Tako je na zasjedanju prihvacen i prijedlog za promjenu ustavnog zakona za cije je prihvacanje nuzna potvrda dvije trecine zastupnika. Na sjednici tome nitko nije prigovorio jer su clanovi oporbe ponovo razgovarali ovoga puta u svojim klubovima".

I tako HDZ nastavlja bezocno i javno, jer sve se sjednice televizijski prenose, krsiti Ustav i bahato se ponasati prema opoziciji. Da se ne iznevjeri tradicija vrijedjanja opozicije, koju je vec davno inaugurirao predsjednik Tudjman svojim izjavama o strancicama, Isusovim izdajicama, diletantima i egzibicionistima, o tome kako ga nema tko zamjeniti, ovaj put su se pobrinuli neki drugi. Najvatreniji je bio poznati dr. Sime Djodan. To je onaj koji je 1990. godine sanjao hrvatsku zastavu na Romaniji, a sada nikako da shvati kako se hrvatska granica umjesto na Drini nalazi na Kupi. To sto opozicija radi - prema misljenju ovog jastreba - nije opstrukcija, jer se ona provodi govorima u parlamentu, nego je to demonstracija protiv hrvatskog Sabora, protiv Ustava, negacija hrvatske drzave. Zanemarujuci cinjenicu da je HDZ na proslim izborima dobio 43,72 posto glasova i da je samo zahvaljujuci izbornom zakonu postao najjaca parlamentarna stranka, to jest da za Partiju nije glasala vecina, Djodan ce reci i ovo: "To nije opozicija, to je grupa sarolikih malih strancica koje nisu stvorile opozicioni blok, niti imaju program".

Tek jednim dijelom je u pravu, jer opozicija nije jedinstvena oko mnogih pitanja, sto nije cudno kada se ona sastoji od Hrvatske stranke prava, Hrvatske seljacke stranke, Socijaldemokratske partije Hrvatske, Hrvatske narodne stranke, Istarskog demokratskog sabora, Hrvatske socijalno liberalne stranke, Srpske narodne stranke i predstavnika nezavisnih zastupnika i nacionalnih manjina. Taktika HDZ-a da ide na iznurivanje opozicije, jer su interesi stranaka podijeljeni, a neke su objektivno HDZ-u sestrinske, upravo je zato i djelomicno uspjela. U Sabor je najprije uslo nekoliko nezavisnih i predstavnika manjina, zatim su opozicioni blok napustili pravasi, sto nikoga nije iznenadilo, a potom i zastupnici Srpske narodne stranke sto se i ocekivalo.

No, i pored toga problem sa kvorumom je i dalje sve akutniji, ali nema tko da ga potegne. I sve to skupa zapravo upucuje na zakljucak da ce izvanrednih izbora ipak biti, jer ovo sto se trenutno dogadja na Markovom trgu moglo bi sasvim unistiti ugled vecinske stranke kako u Hrvatskoj, tako u svjetskoj javnosti. Naime, tocno je da HDZ uz malu pomoc drugih moze odrzavati kvorum, ali pitanje je da li poluprazna dvorana moze biti cak i privid demokracije i nece li se mozda netko ipak odluciti da postavi famozno pitanje: a koliko nas zapravo ima u dvorani? No, postoji i citav niz drugih razloga zasto ce Tudjman u dogledno vrijeme morati raspisati izbore. Dr. Slaven Letica, nekadasnji Tudjmanov prvi savjetnik, cak tvrdi da je to moguce i precizno predvidjeti. Taj odgovor nalazi se u clanku 135. Ustava koji glasi: "O udruzivanju Republike u savez s drugim drzavama odlucuje prethodno Sabor dvotrecinskom vecinom glasova svih zastupnika". A to znaci da Washingtonski sporazum o konfederalnom savezu Hrvatske s bosnjacko-hrvatskom federacijom nije moguce ratificirati bez glasova opozicije, pa niti o tome raspisati referendum. Sve to, naravno, vazi uz uvjet da se od konfederacije nije odustalo i da se promjeni sadasnji negativan stav hrvatskih gradjana prema takvom udruzivanju, za koje bi ovog trenutka glasalo svega 35 do 40 posto biraca.

Drugi veliki razlog za raspustanje Sabora je najava vruce politicke jeseni, kada istice mandat UNPROFOR-a s kojim nitko u Hrvatskoj nije zadovoljan, ukljucujuci veliki dio zastupnika HDZ- a, pa ce tako vec receni Djodan izjaviti: "UNPROFOR je u Hrvatskoj ilegalno jer mu Sabor nije dao legitimitet". Naravno, postoje i neke druge mogucnosti, kao ona da HDZ, to jest Tudjman, ipak popusti ili da se Predsjednik odluci da vlada dekretima za sto postoje neka tanka uporista u Ustavu. Iz povijesti je poznato da revolucionarne vlasti, a HDZ-ova to jeste, tesko napustaju svoje pozicije legitimnim putem pa opet pocinje biti aktualna krilatica iz 1990. godine: 45 godina su vladali oni sada je red na nas.

No iako su sve opcije i dalje otvorene i ima mjeste za razlicite spekulacije cini se da ce najbezbolniji nacin prevladavanja sadasnje krize biti u izborima, a potvrda za takvu tezu nalazi se i u informaciji da je HDZ nedavno narucio novi izborni zakon koji ce mu omoguciti da sa sto manje glasova osvoji sto vise mjesta u parlamentu. Ali bez obzira sto opozicija nije jos spremna za izbore i sto joj oni ovog casa zbog njene podijeljenosti ne bi odgovarali, sasvim je sigurno da nikakva alkemija ne bi spasila HDZ od poraza. Prema nekim istrazivanjima, koje treba uzeti sa rezervom jer su radjena telefonski, HDZ bi u buducem Zastupnickom domu mogao racunati tek na 31 zastupnika, a opozicija cak na 89. Sve to, naravno, pod uvjetom da se stvore pravi izborni savezi i pametno podjele izborne jedinice.

Ali sudeci po javnim istupima Tudjmana i drugih vrhovnika, posebice predstavnika vojske, cini se da HDZ ima yokera u rukavu s kojim ce pokusati preokrenuti sadasnju izuzetno nepovoljnu sliku. I o tome se, istina indirektno, moglo ponesto cuti na posljednjem takozvanom saborskom zasjedanju, a glasi - rat. Glasovi kako ce Hrvatska biti prisiljena, ne uspije li to pregovorima, koji su se nasli u potpunom corsokaku, sama vojnom silom osoboditi okupirane teritorije culi su se do sada u razlicitim varijantama. Ovaj put kao povod napada na UNPROFOR i njegovu neucinkovitost bio je slucaj Kakme - vodocrpilista blizu Benkovca koje vodom opskrbljuje Biograd i Zadar, a kojeg su, prema navodima hrvatske strane, u zrak digli cetnici iako se nalazi u takozvanoj zoni razgranicenja, dakle pod jurisdikcijom UN.

Protiv UNPROFOR-a ustao je cak i umjereni Franjo Greguric zatrazivsi da on konacno stane na hrvatske granice. A da ne bude zabune od kuda vjetar puse potrudio se sam dr. Franjo Tudjman u Pazinu na proslavi Dana antifasisticke borbe (22. lipnja kada je osnovan Sisacki partizanski odred) kada je sa ovog tipicnog predizbornog mitinga porucio: "Sadasnji medjunarodni polozaj Hrvatske je takav da joj osigurava da moze braniti svoja suverena prava, da ce mirnim putem reintegrirati okupirana podrucja. Ako to nece ici, onda ce uz razumijevanje medjunarodne zajednice osloboditi okupirana podrucja, jer ta medjunarodna zajednica zna da ta demokratska Hrvatska vodi pravilnu mirotvornu politiku i da zeli biti cimbenik mira i suradnje medju narodima u ovom dijelu Evrope".

Tesko je povjerovati da bi Hrvatska od svijeta dobila dopustenje za ratno oslobadjanje "Krajine", a treba imati i odredjene rezerve da je to Hrvatska u stanju i uciniti, jer ipak se radi o preko 1000 kilometara dugom frontu, a uz to dvojbeni su i saveznici, te postoji ogromna opasnost od daljnjeg razaranja njenih gradova i sela, pa i moguce protuofanzive. Naime, ne treba zaboraviti da se "Krajina" naslanja na "Republiku Srpsku", a ona opet na SR Jugoslaviju. Zato ako se i izabere ratna opcija ona moze biti dvojaka. Prva je da Hrvati i Muslimani pokusaju zauzeti posavski koridor, bez obzira na moguce zrtve i razaranja. Druga je vjerojatnija, a radi se o primjeni modela "Akcija Maslenica", kao sto je to ucinjeno lani prije zupanijskih izbora i kada je Hrvatska vojska imala i vojnih, ali prvenstveno propagandnih uspjeha.

U svakom slucaju Hrvatska vise ne moze izdrzati ovo stanje ni rata ni mira s cime se slazu i HDZ i opozicija, ali od eventualnog "malog rata" najvise bi profitirao HDZ.

GOJKO MARINKOVIC