ZASTO JE SMJENJENA BISERA TURKOVIC?

AMBASADORICA U SUKOBU SILAJDZICA I IZETBEGOVICA

Gospodja Bisera Turkovic razrjesena je duznosti ambasadorice BiH u Hrvatskoj zbog, kako se navodi u sluzbenom priopcenju, odlaska na novu duznost. U takvo objasnjenje, naravno, malo tko vjeruje. Smjena Turkovicke tek je nova runda sukoba Izetbegovica i Silajdzica. Ovu dobija Izetbegovic, ali ne zadugo. Silajdzic, naime, tvrdi da su dogadjanja u zagrebackoj ambasadi posljedica necijih frustracija zbog neispunjenih ambicija.

AIM, Sarajevo, 22.06.94. Gospodja Bisera Turkovic razrjesena je duznosti ambasadorice BiH u Hrvatskoj zbog, kako stoji u sluzbenom priopcenju, odlaska na novu duznost. Naravno, u ovo toliko puta eksploatizirano objasnjenje kad su politicke smjene u pitanju, gotovo nitko ne vjeruje. Pitanje je samo da li je smjena Turkovicke znak da je otpocelo razracunavanje s kadrovima bivseg ministra vanjskih poslova, danasnjeg premijera, Harisa Silajdzica, odnosno kakav ce epilog imati ova nova, za sada najjaca, runda sukoba izmedju frakcija SDA. Naime, Turkovicka je na mjesto ambasadorice u Zagrebu dosla u vrijeme Silajdziceva mandata u MIPu i presonificirala je osobu njegova povjerenja. Opozvana je kada ministarstvom zapovijeda Irfan Ljubijankic, pijun u rukama Izetbegovica i Ganica. Sukob silajdzicevsko-bosanske sa ganicevsko-sandzackom stranackom frakcijom, zapravo bi trebao iskompromitirati sve popularnijeg Silajdzica i ponovno stvoriti mjesto za povratak Izetbegovica na politicku scenu BiH.

Naime, Silajdziceva karizma covjeka koji iz redova SDA, iznimno, moze donjeti mir u napacenu BiH, narasla je do te mjere da nepovratno utrpava Izetbegovica u ropotarnicu povjesti. Da stvar bude jos gora, groznicavo cuvajuci kakvu-takvu lidersku poziciju u BiH, Izetbegovic danas personificira, logickim zakljucivanjem, kao predstavnik Karadzicevih Srba u granicama priznate RBiH. Naime, ako je Kresimir Zubak predsjednik Federacije, odnosno muslimansko-hrvatske teritorije, Izetbegovic, kao predsjednik Predsjednistva Republike BiH, postaje reprezentom teritorija koje ostaju izvan Federacije, onog sto Karadzic drzi. Pozicija prilicno nezavidna.

Kako je pravilo da u slucaju sile kao dominantnog principa, prvo propadaju najslabiji, tako se i unutar krivnje za rat u BiH izmedju Milosevica, Tudjmana i Izetbegovica, ovom posljednjem, nazalost, to prvom desava. Trazeci siguran nacin povratka, Izetbegovicevo se sjecivo zaustavilo na vlastitom nasljedniku, covjeku koji je uspio sav svoj karijerizam, profiterstvo i nepotizam elegantno pretociti u politicke temelje buduceg lidera. Naime, budalasto bi bilo i pomisliti kao je Silajdzic "bosanski cistunac" kakvim ga trenutno prepoznaju ovdasnje mase. No, u omjeru s mracnom vizijom buducnosti koju bosanskim Muslimanima priprema ostro krilo SDA - pokusavajuci ovdasnje evropske sunite preobraziti u radikalne siite -Silajdziceve zlatne "american" kartice, nagomilani racuni ili rodbina i prijatelji po bosanskohercegovackim ambasadama, postaju gotovo nezanemarljiv grijeh. Tim prije sto pomenuta smjena Bisere Turkovic ni izdaleka nije uvjetovana mogucim malverzacijama i nepravilnostima u radu ambasade BiH u Zagrebu, sto bi u takvom slucaju znacilo pocetak uvodjenja reda i zakonitosti u drzavne organe, vec je iskljucivo obracun sa Silajdzicem, ciji su pomenuti grijesi, opet, zajednicka odlika vladajucih stranaka u BiH.

Navodno, glavni egzekutor smjene u zagrebackoj ambasadi bio je Ejup Ganic, koji svoj posljednji boravak u njoj iskoristava za postrojavanje kompletnog osoblja Ambasade na celu s B. Turkovic, objasnjavajuci to skalnaloznim financijskim transakcijama vezanim za Turkovickinu kucu u Australiji, gdje se trebala smjestiti tamosnja Ambasada BiH. To sto jedan clan Predsjednistva nema kompetencije za privatno propitkivanje osoblja neke ambasade, vec za bilo kakve sporne situacije, pogotovo lopovluke, postoji decidan zakonski put, u Ganicevom slucaju nema nikakvog znacaja. Ovoj je osobi toliko slatko uredovati i zapovjedati u svoje ili Izetbegovicevo ime da je epilog ovog slucaja, tvrde ocevidci, bila akcija skidanja Izetbegovicevih slika u Ambasadi i protestno kacenje Silajdzicevih.

Prvi otkaz, nakon Ganicevog povratka u Sarajevo, stigao je na adresu Turkovickine desne ruke, sefu ekonomskog odjela, Zlatku Maricu. Na njegovo mjesto ministar MIP-a, I.Ljubijankic, postavlja skupstinskog zastupnika iz Bihaca, Safeta Hidica, inace poznatog po bezrezervnoj podrsci Izetbegovicu u obracunima s Hidicevim zemljakom, Fikretom Abdicem, ali i po izjavi da je "krajnje vrijeme da neko stane u kraj Harisu, pa i po cijenu narusavanja ugleda bosanske diplomacije". Bivsem sefu odjela, Z.Maricu, takodjer se spocitava navodna malverzacija s humanitarnom pomoci, odnosno svojevoljno organiziranje konvoja za BiH na cemu je osobno zaradjivao i "trpao pare u vlastiti dzep". Ipak, u cije je sve dzepove odlazila "provizija" od humanitarne pomoci namjenjene gradjanima BiH, ostaje neizvjesno ako nista drugo ono zbog cinjenice da na rad doticnog Marica nije bilo dvije godine primjedbi u Sarajevu, barem ne do unutarstranackog sukoba u SDA.

Sam ce Silajdzic, neposredno nakon Ganiceva obilaska Ambasade u Zagrebu, izjaviti u srajevskim medijima: "Rat nije zavrsen, ali ima ljudi koji se ponasaju kao da jeste. Bojim se da je sve manje borbe za Bosnu, a sve vise borbe za vlast... Moram kao ilustraciju iznijeti jedan primjer. Prije neki dan neki su ljudi postrojili osoblje Ambasade u Zagrebu i napravili haos. Iako je ta Ambasada radila u nemogucim uslovima i radila stvari koje ambasada nije duzna raditi. Njihovo je radno vrijeme bilo do ujutro.Sam sam svjedok... Ti su ljudi sada razocarani i bjesni. Ne moze se vise niko postrojavati, niti se moze vikati. Niko nije duzan podnositi nicije frustracije zbog neispunjenih ambicija".

Smjena osoblja zagrebacke Ambasade jasno govori cije su ambicije, ovaj put, prevagnule. Obrana otpustenih pala bi, zasigurno, na pitanju kompetencija bezbroj anonimusa koji se vec drugu godinu povlace po hodnicima zgrade na elitnom zagrebackom naselju Pantovcak. Cak ni neobicna prijaznost ex-ambasadorice Turkovic nije mogla prikriti neotesanost i nevicnost inih sluzbenika Ambasade. S druge strane, navodne malverzacije celnih ljudi Ambasade, s gospodjom ambasador na celu, nazalost ostace samo "navodne". Njihovo dokazivanje usko je vezano za slicnu rabotu onih koji su se latili takvog dokazivanja. Upravo zbog toga "slucaj Turkovic" tek je nova runda sukoba Izetbegovica i Silajdzica. Ovu dobija Izetbegovic, no na vagi povjesne odgovornosti, zlatna "american" kartica jos uvijek mnogo bolje stoji od neduznih bosanskih zrtava.

Drazena Peranic