MESKOLJENJE CRO ROCKA

AIM, ZAGREB, 19.6.1994. Na jednom rock koncertu u zagrebackom SKUC-u, jos tamo u proljece

1. godine, vodio se zanimljiv dijalog. Jedan posjetitelj zamjerio je konobaru previsoku cijenu piva, na sto je ugostiteljski djelatnik ispalio: "Mali, ne seri, kad Tudjman dodje na vlast, piva bu badava!". "Kurac!" - raspalio se momak - "Kad on dodje na vlast, koncerata nece NI BITI!".

Pivski konzument, koji je ipak bio samo dijelom u pravu, naknadno je presao impozantan put od gorljivog pripadnika HDZ-a, preko obozavanja Parage, pa sve do pacijenture po raznim psihijatrijskim ustanovama. Posve znakovito, rekli bismo danas.

Bio je dijelom u pravu, jer rock scena u Hrvata mirovala je samo u razdoblju najgoreg ratovanja sezone jesen/zima 1991. i to samo u tehnickom smislu. Kako danas smatraju cak i najokorjeliji kriticari ovdasnjeg rezima, desilo se to tek neznatnom krivicom generala Tudjmana jer prisjetimo se, tada su jos postojali i neki drugi generali - lutke cijim se koncima virtuozno poigravao "Covek s frizurom poput svedskih fudbalera na prvenstvu 1958", kako ga naziva Djordje Balasevic.

U nekom dubljem kreativnom smislu ili po zapadnim standardima, nasa scena miruje i danas, a kako stvari stoje mirovat ce i dalje. Ipak ono sto nam se danas nudi, sasvim je solidno za jednu rascerecenu zemlju, u kojoj jedan bend mora proci odiseju da bi recimo otputovao od Rijeke do Osijeka, ili ne daj Boze od Splita do Vinkovaca.

Ludih i nezaboravnih dana 1991. svirala se neka druga glazba, po gradovima su tamburali tada popularno nazvani cetnici, danas tek nepopularno eufemisticki "pobunjeni Srbi". Instrumenti su se zvali: T-55, M-84, "Oganj", "Orkan", "Luna" i tako dalje.

Oslobodjeni od vlastitog razuma i duboko uvjereni da se u tim gradovima skriva sam pogani ustasa do ustase, punili su svoje kucne ljubimce pod geslom: "Minobacac punim, gradove lomim, ruke mi krvave".

Rusilacke urbicidne simfonije tresle su Osijek, Dubrovnik, Vinkovce..., nestao je Vukovar. Naravno, nije da im se nije odgovaralo, no u usporedbi s Adzicevim heavy metalom, bilo je to tek simbolicno slager-prdekanje. Mnogi klinci su se iz podruma u kojima su dojucer lupali u bubnjeve i gitare nasli u rovovima. Drugi su ostali u tim istim podrumima, ali bez instrumenata, cvrsto stiscuci se s najblizima i moleci dragog Boga da projektili promase njihove kuce.

"Nisam posao u rat zbog mrznje prema Srbima ili bilo kome. Posao sam jer mi je bilo stalo do obitelji, do vlastite kuce i do mojih relikvija: gitare, HI-FI-a. diskova. Da su ovi otamo dosli u grad, oprostio bih se sa svime time, a i sa zivotom, jer ne bih rado prezivio ostatak u nekom izbjeglickom logoru gdje plaze stakori. Danas opet slusam stare ploce, pogotovo one Idola ili Orgazma, sto ces..." Govori momak iz Osijeka, koji je godinu dana proveo u Hrvatskoj vojsci, a jedan drugi Karlovcanin, psiholog i pasionirani roker dodaje: "Vratio sam se u stan nakon bombardiranja i nasao ostatke svoje sobe. Granata je tresnula direktno u poster Nick Cavea na zidu, gramofon je odletio i razbio se, a ploce su cudom ostale netaknute. Eto, tako ti je moj Nick Cave ostao bez glave".

U to vrijeme, vecina kreativnog potencijala muzicara koristi se za dobro znanu domoljubnu produkciju. Iako ista uglavnom pripada lakoglazbenim imenima i dvojbenog je estetskog dosega, nekim domoljupkama se ne moze odreci antiratna univerzalna humanost, kao sto su "Zemlja" koju izvodi "Boa", "Molitva za mir" E.T.-a ili "E moj druze beogradski" Jure Stublica. Cim se prava ratna oluja malo stisala, pocetkom 1992. neunistivi ZG Radio 101 je u emisiji "Dobar zvuk" proveo telefonsku blic anketu pitajuci da li je pozeljno gostovanje Discipline Kicme u Zagrebu, u kojoj je Koja "izvojstio" jos jednu veliku pobjedu.

Godinu otvara underground festival u zagrebackom "Vrbiku", u ljeto se slican odvija u Puli, no sve je to slabo prema onome sto ce uslijediti 1993. i sto ce znaciti stvarni napredak.

Tada, neovisna izdavacka kuca TRIP Zone izdaje zajedno s "Croatia Records" (ex-Jugoton) albume vinkovackih Majki "Razdor", LP "Dorothy" koprivnickih "Overflow", zagrebackog Hladnog Piva "Dzinovski" kao i kompilaciju navedenih plus jos nekoliko skupina, koja dozivljava recenziju u "Melody Makeru", a pusta je i znameniti John Peel na BBC Radio One. "Maker" tako navodi: "Majke sviraju zestok hard rock s funk podlogom, ali su dekadu stariji od slicnih britanskih bendova, sto je simptomaticno za tamosnje prostore...". "Overflow imaju brze melodije koje 'voze'. Nice". "...Spoonsi su kao Bil Haley's Comets, ali su Messerschmitt 'Horrible'...". Najvecu zamjerku im daju sto pjevaju na losem engleskom, ali dodaju da je u sredistu ljudske tragedije i to velik doseg.

Na kompilaciji se nalazi jos jedan koprivnicki bend, "Don't" koje "Maker" usporedjuje sa "Babes In Toyland" zbog upecatljivog zenskog vokala, kao i zagrebacka zafrkancija "Pips, Chips & Videoclips" koja se ranije proslavila razbijackom punk himnom "Dinamo ja volim", koja je ovih dana s najviseg mjesta definitivno svrstana u kontekst planetarne antihrvatske zavjere (nije Dinamo nego Croatia).

Hladno pivo je skupina simpaticnih lokalnih spadala iz zagrebackog naselja Gajnice, koja na svojim nastupima priziva izvornu punk histeriju s kraja sedamdesetih, medju klincima koji dan danas misle da je Sid Vicious zadnji krik moderne glazbe. Takodjer su gotovo jedini bend koji se usudio plivati protiv struje, pa su posvetili podrugljivu kompoziciju HTV-ovoj kic bljuvotini pod nazivom "Sedma noc, (upomoc!)".

Drugi bezobrazan bend su rijecki LET 3. Oni izvode uzivo sklop politiziranih hitova negdasnjih Parafa, u kojima se nalaze stihovi: "Pozvali su me i ja sam otisao/ morao sam ici jer dobit cu po glavi/ disciplinskom batinom". Izvode i onu legendarnu: "Nijedne nema bolje od nase policije", a njihov vrlo uspjesan CD zove se "El desperado". Upravo snimaju i najnoviji album.

Drugi rijecki bend, Laufer predstavlja svojevrsne megazvijezde, jer njihovi hitovi "Moja voda" ili "Lopov Jack" vrte se posvuda i svaki balavac ih vec znade napamet. Cesto im se zamjera velika slicnost s Ekaterinom sto njihovog pjevaca i vodju, celavog Damira Urbana previse i ne zabrinjava. Ploca im se zove "Greattest Hits".

Pulski punk veterani, komicni KUD Idijoti upravo imaju novi album "Tako je govorio Zaratustra" kojim i dalje drze staru liniju sprdacine uz koketiranje s lokalnim "trajna - nina - nena" melosom.

Njihov stav djelomicno su prihvatili i simpaticni zagorski gemist-zajebanti iz Zaboka, koji se zovu Zadruga. Njihov pak CD je "Od blata do neba" i predstavlja rudimentaran metal-zvuk s tekstovima u kojima glavnu rijec vode alkohol, lokalne pijanice i traktori.

Vidljivo je da najvitalniji CRO-rock vec godinama dolazi iz provincije dok metropola sepa sa rijetkim novim imenima kao i s posustalim "mainstream" izvodjacima, kao sto su Prljavo Kazaliste, Parni Valjak, Film ili Boa, koja istina prima velike pohvale kritike, no prilicno je nejasno na temelju cega (vrijedi i za polu-etno kolege Vjestice).

"Prljavci" koji su vec nepovratno zaplovili u narodnjacko- poluslagerske vode, uspjesno su zauzeli prostor bivsih jugo- populistickih mastodonata Bijelog Dugmeta i svakom je laiku ocito da je kalup doslovno preuzet: lagano nacionalni sentiment + narodnjaci + bljutavi soft metal + nista -kreativnost - inspiracija = velika lova.

Psihomodo Pop i njihov vodj Gobac upravo ovih dana na sebe navlace bijes novinara, jer se Davor nakon dvije godine dosjetio tuziti Globus zbog objavljivanja goluzdravih fotografija i traziti 50.000 DEM odstete. U tuzbi navodi da mu je to donijelo znacajne traume koje ima od prijetnji koje dobiva telefonom od strane inkvizitorskih puritanaca, koji usput pljuju njegove roditelje, djeda, baku i suprugu. Na postanskom sanducicu nacrtali su mu spolovilo, dok su sekretarice po raznim uredima ljepile inkriminirane slike po zidovima. Najgore je da je umjetnik izgubio rokerima toliko neophodnu podrsku Crkve u Hrvata.

Njegova grupa ima i do neukusa nahvaljeni album "Srebrne svinje" koji oznacava prestanak faze popaljivanja Ramonesa i Pistolsa i oznacava pocetak faze popaljivanja Pink Floyda i slicnih.

Rusenjem inflacije 1993. dolazi do posvemasnjeg buma lokalnih radio "postaja" i malih koncertnih prostora gdje nastupaju agilni klinci u sukobu s novokomponiranim domacim sundom, ukljucujuci se tako i u rat koji se eterom vodi protiv brojnih stanica koje iz UNPA zona emitiraju preko opako snaznih odasiljaca naslijedjenih od ex-JNA. One sire neslucene artisticke dosege tipa "Ne volim te Alija, zato sto si balija" i sve u tom stilu. Doduse, nadje se tu i poneki stari hit Bajage pa zaigra malo srce i s ove strane...

Te godine posjecuje nas i najuspjesniji polu-hrvatski roker svih vremena Krist Novoselic, basist danas vec bivse Nirvane, o cemu objavljuje sjajnu reportazu u americkom magazinu SPIN. Krist je rodom s otoka Iza gdje ima brojnu rodbinu. Vrlo dobro govori hrvatski hezik, istina sa neznatnim srpskim naglaskom. Mase okorjelih, opakih jugonostalgicara upucuju se na ljubljanski koncert Bajage, koji dobija vrlo pozitivne ocjene u novinama, a u nekima mu cak i oprastaju svirku u etnicki ociscenoj Banja Luci. Lokalna zagrebacka vlast prijeti zatvaranjem klubova zbog loseg utjecaja na mladez, pa uspijevaju zakljucati slavni Lapidarij, dok Kulusic zamalo izbjegava istu sudbinu. "Nece dugo" zeli ozarena lica reci gradonacelnik revijalnog tipa, Branko Miksa, ljubitelj uvezenih limuzina po snizenoj tarifi.

I dalje traje eksplozija splitske tvornice hitova u sastavu Dino Dvornik/Gibbonni/Daleka Obala, koji uz lake repere ET cine najznacajnije predstavnike ovdasnjeg popa. Ipak rock'n roll je za njih negdje drugdje...

U organizaciji prezivjelog ZG kluba Jabuka odrzava se spektakl neovisnog rocka "Fiju briju", pred dobro ispunjenim Domom Sportova (ex-Dom Sportova). Histeriju naravno dizu Hladno pivo. Pocetkom ove godine objavljena je kompilacija za strano trziste "The Best Of Cro Indie rock" koju nazalost u startu diskvalificira katastrofalna graficka oprema u dark-gotic-naci- kunst stilu, a pojavljuju se i prve hrvatske rock novine od osamostaljenja - osjecka "HEROINA NOVA" koja izlazi mjesecno.

Dolazi i do zestokog prodora techno rave kulture, pa su nakon prvog rave-tuluma odrzanog prosle godine u najvecem zagrebackom sklonistu, upravo odrzana i jos dva masovno lobotomizirana happeninga i to u Domu Sportova i na ZG velesajmu, na kojem je uz gomilu svjetskih DJ-eva nastupio i mister C iz popularnih The Shamen.

Nakon velikog hodocasca u Ljubljanu na historijski predzadnji koncert Nirvane prije smrti Kurt Cobaina, i na nedavni, vec cetvrti nastup Nick Cavea, u Hrvatsku napokon dolazi jedan sastav u naponu snage, londonskih Carter The Unstopable Sex Machine, koji ovdje snima i koncertni video. Tu su i njihov speed metal zemljaci Napalm Death, kao i nesto ranije, olinjala Zappina skupina Grandmothers Of Invention (malo preimenovani) pod popularnim geslom "mazni lovu dok se Frank jos nije ohladio u grobu i zbrisi". Neprovjerena informacija govori i o dolasku Iggy Popa negdje sredinom ljeta...

Danas, nakon svega, u Hrvatskoj ipak mozemo kupiti najnovije CD- ove iz svjetske produkcije (i ovdje je CD progutao vinil), u kinima igraju "Philadelphia" i "Mali Buda", po Maksimiru se seta Maradona, a cak i u provincijama pod cijim je pragom agresivno zagroktala Velika Srbija na kioscima izlaze "Melody Maker" i "Rolling Stone".

Govori to vise o vitalnosti kakve takve trzisne privrede nego o otvorenosti rezima, ciji duhovno-obnovitelji ipak ne dospijevaju pruziti papke bas posvuda.

Zlatko Gall, novinar i povjesnicar umjetnosti iz Splita trenutni prvoborac protiv svekolikog kiceraja, nasao se pod zestokom "topnickom" vatrom dezurnih politkomesara-amatera u Vjesnikovoj rubrici Stajalista (srpski: Odjeci i reagovanja).

Njegova Maxima Culpa je bila da je blagonaklono recenzirao ploce Bajage i Balasevica, kao ljudi koji predstavljaju otpor opcem ludilu. Prozvan je u stilu opce paranoje, jugonostalgicarom koji ponovno zeli dovuci u Hrvatsku "smece s istoka" i slicno. Sve su cesci i nadasve spontani prosvjedi "gnjevnih citatelja" i ostalog pucanstva protivu rock'n rolla kao opceg svjetskog antikrscanskog zla koje donosi drogu, seks i alkohol u tri djavolja akorda.

Iako, dakle, hendikepirani prirodnim homogeniziranjem svih nacionalnih snaga u zemlji s amputiranih dvadeset pet posto teritorija, ne zeleci jos izazivati verbalne sukobe s cuvarima morala, slagerasima i narodnjacima, hrvatski rokeri, cije je domoljublje apsolutno neupitno (i to ono bez navodnika) sigurno nece jos dugo sutjeti.

Kako je danas sav zivot politika, a politika jos uvijek rat, sasvim je neizvjesno hoce li svoj bijes usmjeriti prema vladajucem, (ne)kulturnom kodu ili ce ih vlast opet zaposliti u "promidzbu" domovine.

Ako se to opet dogodi, a vrlo je izvjesno da ce tako i biti, sada mozemo reci samo jedno: Dovidjenja u slijedecem ratu.

P.J. DZINOVSKI