SARAJEVSKA PROSTITUCIJA

OD DVA JAJETA DO STOTINU MARAKA

AIM, sARAJEVO, 18.06.94. Prica datira iz srednjeg, najturobnijeg perioda opsade Sarajeva. Dvije djevojke, mladjih godina, prolaze pored zicane ograde kojom je jedna od Unproforovih gradskih baza odijeljena od pjesackog prolaza. Ulica, jer prolaz je od takve vrste, potpuno pusta; blizi se sumrak i policijski sat. U jednom momentu kroz zicanu ogradu pomalja se muska ruka, izvirujuca iz rukava uniforme UN-a. Saka se otvara i pokazuje dva jajeta, u to vrijeme pravo gastronomsko blago koje se na crnoj berzi prodaje po cijeni od deset DEM za dva komada. Razumljiva je znatizelja s kojom djevojke prilaze ruci. Medjutim, ona se uvlaci i nestaje natrag u anonimnost tmine iza ograde presvucene folijama koje kriju lice. U slijedecem trenu, kroz isti otvor, ukazuje se vojnikovo spolovilo. Ponuda postaje jasna u svoj svojoj "pantomimicarskoj" ocitosti.

Dogadjaj, ako mu je vjerovati onakvom kakav je prenesen na osnovu slucajnog, kafanskog svjedocenja jedne od djevojaka, zavrsio se njihovom prestravljenom bjezanijom. Ipak, cinjenica jeste da je tokom vise od dvije sarajevske ratne godine prostitucija postala vrlo razgranatim i unosnim biznisom. Kako je, kao i u svim ratovima, bila ponajvise rezultat zatecenosti u ocajnickoj borbi za prezivljavanjem, stoga i ne cudi ponuda anonimnog Unproforca - zapravo je gest apsolutne i prezrive ignoracije prema tankoj liniji koja omedjuje zivot tih djevojaka od, s jedne strane felacija s dva jajeta, do snajperskog metka koji ih ceka mozda vec iza sljedeceg ugla.

Do provjerenih podataka koji bi bili odraz stvarne situacije po pitanju prostitucije u gradu, gotovo je nemoguce doci. Zvanicni organi postojanje takvih podataka ili nijecu ili ih odbijaju dati na javni uvid. Dijelom je takva praksa svakako opravdana strahom od bespotrebnog senzacionalistickog napuhivanja citave materije. Medjutim, po onim nezvanicnim ali nista manje relevantnim indikacijama, u citavu stvar sa prostitucijom upletene su, na ovaj ili onaj nacin, i mnoge bitne face iz novostvorene gradske elite sa jakim vezama u vlasti i mocnom finansijskom pozadinom. Stavise, jednom sarajevskom novinaru koji je doticnu temu pokusao seriozno medijski obraditi, dobronamjerno je savjetovano da se okane citavog posla ili bi ga, u suprotnom, mogao "mrak progutati".

No, sada je pitanje vremena kada ce sama prostitucija poceti da guta svoju "djecu". Vec je registrovano nekoliko slucajeva AIDS- a, a da se i ne govori o raznim spolnim bolestima i anonimnim abortusima. U javnosti se oci stidljivo zatvaraju pred svim ovim, ali treba biti jasno da sarajevska prostitucija sa svojim uzrocima i razvojem nije stid ovog grada, ili bar ne samo njega.

Jer, jedno je sigurno - glad je bila kljucna stvar koja je vecinu djevojaka nagnala da zakorace u ovaj posao. Ko su, onda, sarajevske prostitutke? Raznih su predratnih zanimanja. Ima studentica, dama sa visokom fakultetskom naobrazbom, sve do onih sa "dna" drustvene ljestvice. Starosna dob jednako varira, od udatih srednjovjecnih zena koje su nerijetko i majke sto vode svoj dvostruki zivot, pa do maloljetnica potpuno izmaklih kontroli zivotne sredine. Tarifa i vrsta usluga takodjer su raznoliki, oviseci od slucaja do slucaja, pri cemu je bila presudna vrsta musterija, ali i trenutacna situacija samih prostitutki.

Motivi koji su ove zene i djevojke natjerali na prostituciju mogu se podijeliti u dvije skupine. Zalostan primjer prve je jedna dvedesetjednogodisnja prijeratna studentica. Rat joj je prvo odnio jednog roditelja, razrusio kucu, a potom je ostavio bez ikakvih prihoda sa preostalim tesko bolesnim roditeljem. Nije bila u stanju da bira musterije. Radila je bez prestanka, operisuci jednako i sa domacom i sa stranom klijentelom, sastavljenom uglavnom od obicnih Unproforaca. Takve zene i djevojke prostituciju dozivljavaju kao jedini moguc uslov egzistencije. O posljedicama ili buducnosti se ne razmislja. U Sarajevu, gradu koji vec previse dugo poznaje samo vjecno "danas", racionalno razmisljanje o buducenosti - pogotovo tada - moze zazvucati tek kao los vic.

U drugu grupu spadaju, uslovno receno, profesionalke od kojih su se neke istim zanatom bavile i prije rata. Takve djevojke su po pravilu vrlo mlade i imaju svoje "organizatore" posla koji im obezbjedjuju garderobu i sminku, ali i iskljucivo devizne musterije. Potom, i najveci dio novca uzimaju za sebe. Iziritirana rakvom praksom nedavno se jedna prostitutka sama prijavila policiji, nezadovolja cinjenicom da je od 150 do 200 DEM, koliko je mogla zaraditi po musteriji, njoj ostajalo svega oko pedesetak. Iapk, ono najporaznije u ovom slucaju jeste da je doticna imala svega trinaest godina iako je, prema rijecima istraziteljke, izgledala kao da joj je dvadeset a govorila kao da ima trideset godina.

Ove djevojke se obicno nadaju kako ce jednom uspjeti da skupe dovoljno novaca za sanjani bijeg iz grada. Nazalost, njihova ih sudbina mnogo cesce dovodi do praktikovanja istog zanata, ovaj put u nekoj od zapadnih zemalja i pod paskom mafije iz ovih krajeva.

Posebna prica u svemu ovome su i musterije. Politicki, vojni ili novinarski safari u Sarajevo za vecinu njih samo je nacin da bar na kratko iskoce iz opstih civilizacijskih ljustura, priuste sebi eticke i moralne avanture u sklopu ikonografije kakvu pamte iz filmova o Vijetnamu. Ali, prije no sto spoznaju - ako to zaista ikada i shvate - da sramota nije na onim zenama koje su se prostitucijom bavile da bi prehranile djecu, jos ce mnogo puta uz veselu opustenost da pripovijedaju drustvu kako izgleda to kada imate "dobar seks" za jedva stotinjak maraka. Ili, mozda ipak, za samo dva jajeta.

Karim Zaimovi