MREZA ZA LJUDSKA PRAVA

Konacno je u Splitu, potkraj svibnja, Vojna policija sprijecila cetvoricu pripadnika Hrvatske vojske da iz stana nasilno izbace jednu splitsku obitelj. Rezultat je to nove naredbe zapovjednika Vojne policije Hrvatske vojske kojom su vojni policijaci ovlasteni da milom ili silom sprijece nasilno useljavanje u tudje stanove. Dalmatinski komitet za zastitu ljudskih prava i njegov predsjednik Tonci Majic smatraju to i priznanjem njihovom dosadasnjem radu kojim su se, usprkos razlicitim pritiscima, pa i nasilju nad njima, suprotstavljali nasilnim upadima u splitske stanove, ali i etnickim otkazima i cistkama u poduzecima, miniranju kuca i poslovnih objekata nehrvata te uskracivanju raznih drugih gradjanskih prava. Ako, nakon najnovije naredbe Vojne policije, doista prestane nasilno izbacivanje ljudi iz njihovih stanova, Dalmatinski komitet ce posebnu paznju posvetiti vracanju onih koji su izbaceni iz svojih stanova kao i njihovom obestecenju. U tome ce suradjivati sa medjunarodnim organizacijama za zastitu ljudskih prava, ali ce se udruziti i sa desetak organizacija koje se u Hrvatskoj bave zastitom ljudskih prava u savez koji ce se zvati "Mreza za ljudska prava".

AIM, SPLIT, 18.6.1994. Potkraj svibnja u ranim poslijepodnevnim satima pet uniformiranih pripadnika 4. brigade Hrvatske vojske dosli su pred stan Z.M.-a u Ulici Rudjera Boskovica u Splitu. Barem dvojica su bila naoruzana pistoljima. Zvonili su, ali im gospodja D.M. nije otvorila. Otisli su u susjedni stan i tamo od jedne zene zatrazili alat kako bi razbili vrata Z.M.-a. Nisu ga dobili, pa je jedan od vojnika presao preko balkona u stan. Otvorio je vrata pa su i njegovi drugovi usli.

Dosla je i Vojna policija, zatim nadzorni casnik 4. brigade i predstavnik stambene komisije iste jedinice. U medjuvremenu vratio se kuci i Z.M. Vojni policajci satima su uvjeravali vojnike da Vojna policija otprije nekoliko dana ima novo naredjenje o postupanju u ovakvim slucajevima te da ce ih morati izbaciti iz stana. Pozvali su i pojacanje. Doslo je desetak uniformiranih i naoruzanih pripadnika Antiteroristicke vojne policije. Oni su ostali u hodniku izvan stana. Provalnicima je jos jednom zaprijeceno da postoji naredjenje da ih se izbaci "silom ili milom". I tek oko 19,30 sati procijenili su da je situacija ozbiljna, pa su mirno napustili stan dok je obitelj M. ostala u njemu. Nekoliko dana kasnije gospodja D.M. pozvana je u sjediste Vojne policije da potpise njihov izvjestaj.

Znaci li slucaj Z.M.-a prijelom u dosadasnjem ponasanju Vojne policije kod bespravnih delozacija? Cini se da je tako - ocijenit ce Tonci Majic, predsjednik Dalmatinskog komiteta za ljudska prava, iz cije smo dokumentacije izvukli i ovu informaciju.

• Prema naputku Mate Lausica, zapovjednika Vojne policije RH od

1. svibnja 1994. - kaze Majic - vojni policijaci mogu milom ili silom izbaciti one koji upadnu u tudji stan. To smatram i priznanjem radu naseg Komiteta i svih aktivista za zastitu ljudskih prava u Splitu, koji su na prvoj liniji fronte kad je rijec o upadima u stanove, etnickim cistkama u poduzecima, miniranju kuca i poslovnih prostora nehrvata i uskracivanju raznih gradjanskih prava. Ranije su, podsjetimo, vojni policajci bili ovlasteni tek da izidju na uvidjaj, popisu sva imena, a nisu smjeli ni pokusati da istjeraju "nove stanare".

• Ako stvarno prestanu upadi u stanove - nastavlja Majic - onda se postavlja pitanje povratka ljudi koji su istjerani iz svojih stanova kao i pitanje njihovog obestecenja.

Svi oni koji su se za pomoc obracali Dalmatinskom komitetu za ljudska prava nalaze se u Splitu i okolici. Sa vrecicom najneophodnijih stvari, oni i clanovi njihovih obitelji primorani su bili potraziti smjestaj kod prijatelja. Tek jedan od njih, umirovljeni vojni muzicar T.M. uspio je zakonskim putem vratiti se u svoj stan. On je pravomocnom sudskom presudom 15. ozujka vracen u stan iz kojega su ga nekoliko mjeseci prije toga nasilno delozirale osobe u uniformama Hrvatske vojske. No, u njegov stan ponovo su usli nasilnici, pa opet T.M. i tako jos nekoliko puta. Ukupno je T.M. pet puta ulazio u svoj stan da bi svaki put bio nanovo izbacen. Konacno, sesti put je ostao na svome.

Nasilne delozacije problem su s kojim su se aktivisti Dalmatinskog komiteta najcesce bavili. Medjutim, i svi drugi oblici krsenja ljudskih prava u Splitu nisu u njihovom radu bili nista manje zastupljeni. Ova nevladina, neprofitna i nestranacka organizacija legalno djeluje od sredine prosinca prosle godine, ali njezini clanovi i prije su bili pri ruci svima koji su trebali njihovu pomoc. Pojedini njezini aktivisti, kao i sam predsjednik Tonci Majic, prije su djelovali kroz Dalmatinski odbor solidarnosti koji je osnovan u lipnju 1992. godine.

• Borba za ljudska prava - kaze Majic - nije pocela osnivanjem te organizacije vec se jedan dio ljudi poceo spontano time baviti jer su se susretali s ljudima cija su prava bila ugrozena. Ima i onih koji nikad nisu bili clanovi ni Dalmatinskog odbora solidarnosti ni Dalmatinskog komiteta, ali jako mnogo rade. Njihov je rad za javnost nevidljiv, ali oni, poput nasih prijatelja u pravosudju, mogu pomoci svojim savjetima. A mi ostali ako se zelimo baviti zastitom ljudskih prava, moramo prihvatiti rizik koji ta borba sobom nosi.

Podsjetimo, da se upravo Tonci Majic uvjerio u snagu tog rizika. Pocetkom veljace slika ovog mladica razbijena nosa i krvave majice obisla je svijet. Dok je pokusavao zastititi jednu zenu koju su nasilno izbacivali iz stana, pretucen je i to u prisustvu civilnih i vojnih policajaca. O tome, kao i o jos nekoliko napada na njega i clanove Dalmatinskog komiteta, Majic je koncem ozujka izvjestio i Gojka Suska, ministra obrane u Vladi Republike Hrvatske: "Gospodine ministre, obracamo Vam se s molbom da poduzmete neophodne mjere protiv uniformiranih siledzija koje ce ih definitivno odvratiti od nasilja prema clanovima Dalmatinskog komiteta te nedvosmisleno pokazati kako se Hrvatska vojska distancira od njihova nasilja i nezakonita djelovanja. U protivnom, morat cemo i mi i Vi priznati da je u Hrvatskoj vojska iznad prava, a rulja iznad Hrvatske vojske".

• Ministar Susak - veli Majic - nije nam nikada odgovorio na taj dopis. Ali polako, odgovorit ce. Mi cekamo.

Dalmatinski komitet za ljudska prava djeluje bez icije financijske pomoci. Nemaju ni posebnih prostorija, ali na stotine ljudi ipak je od njih zatrazilo pomoc.

• Povjerenje ljudi jako je bitno - kazat ce Tonci Majic - a nakon slike moje krvave glave nestalo je nepovjerenja pojedinaca koji inace zbog svega sto im se dogadjalo nisu znali kome vise da vjeruju.

Osim sto ce izici u susret svima koji od njih zatraze pomoc, aktivisti Dalmatinskog komiteta ubuduce ce se posebno truditi da vrate u stanove sve one koji su nasilno delozirani. Pritom ce suradjivati s medjunarodnom organizacijom "Otvorene oci" te sa jednom francuskom organizacijom koja je specijalizirana za rad na odstetama upravo u slucajevima krsenja ljudskih prava. Namjera im je i da se u Hrvatskoj objedine podaci o etnickim cistkama u poduzecima koje su na neki nacin ostale u sjeni upada u stanove.

Ostvarenje tih zamisli pomoci ce i kongres ujedinjenja svih organizacija koje se u hrvatskoj bave zastitom ljudskih prava. Svaka od desetak organizacija, koje djeluju u Splitu, Zagrebu, Osijeku, Karlovcu, Umagu i drugdje, sacuvat ce svoju individualnost i samostalnost, ali ce istovremeno suradjivati sa ostalima u "Mrezi za ljudska prava", kako ce se, najvjerojatnije, taj savez zvati.

LJUBICA VUKO