HRVATSKA SLIKA U SRPSKOM RAMU

,AIM, Beograd, 12. 06. 1994.

U filmu Zelimira Zilnika "Tito po drugi put medju Srbima" glumcu obucenom u Titovu marsalsku uniformu prilazi jedan Beogradjanin i kaze: "Druze Tito, ti si Hrvat, ja sam Srbin, ali sam te mnogo voleo!" Da li je rano da se takvi detalji tumace kao pocetak kraja pomracenja i kao znak da se u medijskoj slici likovi pojedinaca pocinju izdvajati iz mase i prepoznavati po svojim delima, a ne samo po malim razlikama u prezimenima, po nacinu na koji se ko krsti, i po boji uniforme. Testirati da li je to tacno nije ugodno. Nezavisni novinari iz Srbije koji su ovog proleca posetili Hrvatsku najpre su bili izlozeni provokaciji medijskih jastrebova u Zagrebu, da bi posle njihovog povratka ratni lobi u beogradskim medijima nekoliko nedelja vodio denuncijantsku linc-kampanju.

PREGOVORI

Nesto se ipak menja - u novinama, pored psovki, ima i cinjenica. Zvanicni mediji redovno prate srpsko-hrvatske pregovore, iako bez mnogo entuzijazma. Pri tome se i u zvanicnim i u nezavisnim medijima pedantno beleze ratoborne izjave hrvatskih politicara, kakva je na primer izjava Hrvoja Sarinica, predsednika Ureda za nacionalnu sigurnost Hrvatske, da je "uvijek otvorena opcija da silom oslobodimo svoje krajeve". Ova je izjava plasirana uz Marticevu da Republika Srpska Krajina zeli izlaz na more.

Glavnu paznju srpske stampe izaziva stranacka aktivnost u Hrvatskoj. Rascep u HDZ-u, zatim formiranje Hrvatskih nezavisnih demokrata, smenjivanje Mesica i Manolica praceni su relativno redovno. U nezavisnim medijima kristalise se uverenje da je hrvatska oporba sada aktivnija i kreativnija od srpske opozicije. Onaj deo javnosti koji se informise preko nezavisnih medija u Srbiji zna da u Hrvatskoj sada postoji desetak nezavisnih glasila, da to dakle nije vise srbijanska specifika. (Zanimljivo je da su rezimski napadi na Soros fondaciju, koja pomaze da se slobodni mediji odrze, i u Beogradu i Zagrebu, vodjeni gotovo istim jezikom.)

U beogradskoj stampi nema mnogo tekstova s lica mesta o svakodnevnom zivotu u Hratskoj, ali u slobodnim medijima u Beogradu i u unutrasnjosti ima clanaka o hrvatskoj problematici (znacajan deo zasluge za to pripada AIM-u). Auditorijum je uglavnom bio obavesten o strajku prosvetnih radnika, o eksploziji u Dubokom Jarku kod Sesveta, o neslaganjima oko izbora Drzavnog sudbenog vijeca, o aferi s "Dalmacija cementom", "o raznim dzet-set drustvima i o blaziranoj malogradjanskoj eliti koja zivi od unovcavanja svoga inace sumnjivoga hrvatstva", kako pise "Hrvatska ljevica". Ta slika ovde vise i nije plod ratne instrumentalizacije nego vise neka vrsta komparativnog repera - posto i u Beogradu mnogi pripadnici malogradjanske elite zive od unovcavanja svog inace sumnjivog srpstva.

Sve je vise i informacija prenesenih iz hrvatskog tiska i to ne uvek u cilju instrumentalizacije, vec u dosta slucajeva radi zadovoljavanja znatizelje. "Politika" objavljuje izvode iz hrvatskih listova, najcesce iz "Feral tribjuna", "Globusa" ali i iz "Vjesnika". To je nekada sebi dozvoljavao samo nedeljnik "Vreme". Gledaoci NTV Studio B povremeno gledaju reprize dnevnika Hrvatske televizije. Neki momak je nedavno iz Budimpeste prosvercovao u Beograd stotinak primeraka hrvatske stampe (najvise "Ferala" i "Globusa") i rasprodao ih za desetak minuta. "Telegraf", novi petnaestodnevnik prestampao je u proslom broju sadrzaj zagrebackog "Globusa", sve sa logom, zaglavljem, cak i sa oglasima, a u proslom broju je isto ucinio sa "Feral trubjunom". Hrvatska zabavna pesma "Vec je dvanaest sati" je hit na TV "Palmi" koju, inace, kontrolise SPS.

PROMENE U JEZIKU

Za zvanicnu televiziju u kojoj jak uticaj ima takozvani krajinski lobi, Srbi koji zive zajedno s Hrvatima u "lijepoj njihovoj" - kako je to do besvesti ponavljao i poslednji polupismeni lokalni TV dopisnik - skoro da i ne postoje, ali o tome govore Ivan Zvonimir Cicak ili Bogdan Denic, hrvatski levi politicar, Srbin, koji u Beogradu nastupa kao ostar kriticar Miloseviceve politike. Nezavisni mediji se tom temom bave u analitickim clancima kao pretekstom za dokazivanje da je normalizacija sa Hrvatskom potrebna i zbog tzv. nacionalnih interesa, dok zvanicna propaganda tu temu preskace jer joj upravo ona kvari tezu o nemogucnosti zajednickog zivota i o efikasnosti zastitnicke uloge rezima prema Srbima u Hrvatskoj. U jeziku zvanicnog dnevnika TV Beograd smanjen je, unekoliko, procenat upotrebe termina tipa "ustaski bojovnici" i slicno, sto manje vazi za TV Pristina i TV Novi Sad, a emisije koje nose naziv "Hronika Krajine" jos aktivno koriste ratnu retoriku.

Zvanicna televizija zadrzava odbojan stav prema izvestajima Komisije Ujedinjenih nacija za ratne zlocine u bivsoj Jugoslaviji, a nezavisni mediji objavljuju podatke o postojanju 187 masovnih grobnica, o tome da je u 13 grobnica pronadjeno 500 i vise leseva, da je komisija utvrdila da su zrtve sahranjene u 81 grobnici navodno ubili Srbi, u 16 grobnica sahranjeni su oni koje su navodno ubili Hrvati, a u pet oni koje su navodno ubili Muslimani. "Vreme" i "Borba" su zlocinima svih strana posvecivali paznju i u vreme kada je to bilo teze nego danas. Sada jezik zestoke mrznje i ratnog huskanja pocinje zamenjivati nesto hladniji jezik, cak i podsecanje na zajednicke uspomene. To se odvija po slovenskom ritmu smene smrti i melanholije.

NEPRIJATELJI I SAVEZNICI

Mediji bliski vlasti laviraju u svom govoru o Hrvatskoj - dr Tudjman je bio "poglavnik Hrvatske", a sada je najcesce "hrvatski predsednik Tudjman" ili cak "gospodin Tudjman". U "Politici" je objavljen tekst bivseg italijanskog ministra spoljnih poslova Djanija de Mikelisa "Kako smo pokusali da sprecimo rat" u kome on, prepricavajuci razgovor s Tudjmanom u Davosu, iznosi utisak da je Tudjman u pocetku rata bio uveren da je pobedio, da Srbe drzi u sahu, da moze da drzi Krajinu "manu militari", a da docnije Bosnu podeli s Milosevicem... Tudjmanu je taj detalj o deobi Bosne morao popraviti rejting u nacionalistickom delu srpskog javnog mnjenja koje je sada fiksirano za Bosnu. Teza da su Tudjman i Milosevic bili istovremeno i ljuti protivnici i saveznici odavno se provlaci po beogradskim novinama, a montaza splitskog "Feral trubjuna" koja prikazuje Tudjmana i Milosevica gole u krevetu je ovde vise puta preneta ili parafrazirana.

Uvodjenje nove novcane jedinice nije ljutilo beogradske ratne lobiste koji su brzo procenili da uvodjenje kune znaci za Hrvatsku novu rampu na granici sa krajiskim Srbima. Oni su taj potez pozdravili tvrdeci da on pokazuje da su bili u pravu kada su govorili o ustasoidnosti zagrebackog rezima.

Nezavisni mediji, s nastupom pregovarackog doba, ne menjaju jezik i cini se zadrzavaju istu distancu i prema rezimu u Zagrebu i prema rezimu u Beogradu. U nedeljniku "Vreme" citiran je, povodom iste kune, hrvatski istoricar dr Ivo Banjac, koji kritikuje dr Tudjmana da "zbog toga sto ne moze u Knin ili u Glinu, uvodi ustasku novcanu jedinicu", kaze da se "s kunom jedino mogu placati Pavelicevi racuni, koji su uvijek bili sve samo ne hrvatski" i naglasava da ce te racune "platiti izbeglice iz Vukovara ili Konavala", a dr Tudjman ce se "opet morati ispricavati zbog jos jedne povjesne umotvorine i izmisljotine, kao sto je to ucinio u slucaju Zidova".

VASIC I KRLEZA

Mediji bas u srpsko-hrvatskoj temi otslikavaju dubinsko prestruktuiranje srpskih politickih grupacija - radikalni nacionalisti se dele od umerenih, a ovi od jugonostalgicara koje ovde zovu "anacionalnim snagama". Jugonostalgija je u Srbiji nepozeljna, ali nije prokleta kao u Hrvatskoj, pa u stampi ima i memoarskih reminiscencija na period zajednickog zivota, sto mozda predstavlja i neku vrstu psiholoske pripreme za uspostavljanje normalnijih odnosa. NIN se bavi Krlezom objavljujuci eseje Stanka Lasica i feljton Radovana Popovica "Krleza i Srbi". U tom feljtonu se, na primer, pominje anegdota kako je godine 1961, povodom obelezavanja 20. godisnjice revolucije Krleza na putu za Titovo Uzice (sada Uzice), gde je bio veliki banket za tadasnju politicku elitu, u Gornjem Milanovcu zatrazio da mu pokazu kucu u kojoj je rodjen Dragisa Vasic (pisac "Crvenih magli", najpre levicar, kasnije clan Srpskog kulturnog kluba i jedan od politickih savetnika djenerala Draze Mihajlovica). "Druze Krleza, mozda to nije zgodno. Vi znate ko je bio Dragisa Vasic!", neckali su se domacini. "Da, da. Bio je moj prijatelj. Budite ljubazni, odvedite me tamo!", odgovorio je Krleza.

To su secanja koja mozda labave napetosti, kao pretekst nekog buduceg otopljavanja. Mnoge okolnosti, medjutim, ukazuju da smo jos uvek blizi onoj situaciji na koju surovo podseca gost iz Zagreba dr Branko Horvat u intervjuu "Borbi: "Svest o integraciji se rodila u centralnoj Evropi, ali na Balkanu jos ne postoji. I tako ce biti dok se ne resimo nacional-sovinista. A dotle cemo se medjusobno ubijati."

Milan Milosevic