HOCE LI OPSTATI FEDERACIJA BIH?

NOVA DRZAVA - STARI POLITICARI

AIM, Sarajevo, 5.06.94. "Vrijeme je da pocnemo prastati", kljucne su rijeci koje je na dvodnevnom zasijedanju Skupstine Federacije Bosnjaka i Hrvata izrekao Kresimir Zubak, prvi predsjednik novoproglasene drzavne(?) tvorevine. Izgovorio je to smireno bez puno patetike, ostavljajuci dojam covjeka koji to ozbiljno misli. Pomenuti istup svakako je najrjecitiji primjer kako su za eventualni mir u Bosni i Hercegovini zaista potrebni novi ljudi koji ce, ako nista drugo, iz svog politickog vokabulara izbaciti gomilu dojucerasnjih ratnih poklica.

Vise nego dirljivo bilo je i upinjanje ostalih poslanika da iskazu maksimum tolarancije prilikom izlaska na govonicu a bespogovorno glasanje za unaprijed utvrdjene liste jasno je kazivalo da prilikom reziranja svecane ceremonije nista nije prepusteno slucaju. Na zalost, tesko je zaboraviti da je rijec o istim onim poslanicima koji su netom prije izbijanja rata u Bosni i Hercegovini mjesecima podrgrijavali ustavnu krizu, dovevsi do usijanja madjunacionalne odnose Muslimana, Hrvata i Srba u republici.

Bilo kako bilo, ljubav iz racuna, kako je nimalo uvijeno kazao Ejup Ganic, potpredsjednik nove federacije, sada postaje faktickim stanjem. No, nema nikakve dvojbe da je napravljen tek prvi korak dok je do njenog zazivljavanja na terenu jos daleko. Pogotovo sto je sasvim izvjesno da za happy end nedostaje i dogovor sa trecom, srpskom starnom koja jos uvijek drzi teritorije o kojima Musliamani i Hrvati samo teorijski raspravljaju.

Nema sumnje da je te cinjenice svjestan i Haris Silajzic pa stoga sasvim realisticno treba posmatrati njegov poziv upucen srpskom narodu da se prikljuce federaciji kao optimalnom rjesenju za sva tri bosanskohercegovcaka naroda. Iako je tesko ocekivati da ce ovaj poziv naici na odjek medju Karadzicevim Srbima, ipak je znacajna stvar da je on uopce upucen, odnosno da vrata nisu nepovratno zalupljena.

Ipak, ne treba smetnuti s uma da se jos uvijek igra sa skrivenim kartama, odnosno da hrvatsko-muslimanski savez podrazumijeva medjusobno nadmudrivanje, toliko karakteristicno i za ranije periode. Tako Franjo Tudjman jos nije stigao u posjetu Sarajevu, mada se tvrdi da je njegov sin vec boravio u glavnom gradu i pazljivo ispitao sve destinacije kojima se hrvatski predsjednik treba kretati. S druge strane Izetbegovic ubrzano radi na konsolidiranju lokalnih vlasti u buducim teritorijalnim jedinicama, a njegov nedavni obilazak svih teritorija pod kontrolom Armije BiH prevenstveno je bio u funkciji dodatnog homogeniziranja Muslimana uoci najavljenih izbora koji bi se trebali sprovesti za sest mjeseci.

Dakako, primirje koje je, treba priznati, uhvatilo korjena na terenu, omogucuje rukovodstvu u Sarajevu nesto vise manevarskog prostora nego do sada. Stoga se ne treba cuditi zasto Izetbegovic rezolutno odbija prijedlog da se potpise visemjesecni prekid vatre, i umjesto toga nudi tek nekoliko sedmica primirja. Njegove su procjene da bi srpskoj vojsci prije zime trebalo nanijeti barem jedan veci poraz kako bi muslimanskoj strani oajcale pozicije u pregovorima oko cjenkanja za osvojene teritorije.

Pitanje je samo koliko je Izetbegovic zaista u poziciji da postavlja uvjete s obzirom da je izvjesno kako je medjunarodnoj zajednici, olicenoj u Jasusi Akasiju, i te kako stalo da sto prije dodje do prekida neprijateljstava u Bosni i Hercegovini kako bi na linije razgranicenja dovukle snage plavih sljemova. Nema nikakve dvojbe da takvo rjesenje u ovom trenutku najvise prizeljkuje Radovan Karadzic a prednost takvog poteza shvaca i sam general Ratko Mladic koji ovih dana, u civilnom odijelu, pred znatizeljnim novinarima u Zenevi porucuje kako je mir primarni cilj.

Uz to, srpska je strana poodavno shvatila da je glavni argument u bilo kakvim pregovorima vojnicka snaga na terenu pa njihova velikodusnost u pgledu eventualnog vracanja teritorija moze biti samo plod uspjesne trgovine. U tom kontekstu izgleda pomalo naivna ponuda Mire Lazovica, predsjedavajuceg Skupstine BiH koji je u jednoj od posljednjih izjava datih za Talevizuju BiH porucio kako bi bosanska strana bila voljna podrzati zahtjeve za ukidanje sankcija Srbiji i Crnoj Gori ukoliko bosanski Srbi pristupe federaciji. Uz to, Lazovic je nagovijestio i da bi, u slucaju da im se Srbi pridruze, bili voljni razmotriti i neku vrstu povezivanja sa svojim susjedima na istoku i zapadu "makar ekonomskog povezivanja".

Nema sumnje, predstojeci dani biti ce kljucni za rasplet dvogodisnjeg rata u BiH. Svako dodatno oklijevanje moglo bi povratiti trenutno potisnute antagonizme izmedju Muslimana i Hrvata a, takodjer, ucvrstiti Srbe u uvjerenju da ni pod koju cijenu ne odustaju od vojne opcije.

O cemu je rijec mozda se najbolje moze vidjeti na dva primjera. Po povratku iz obilaska istocnog dijela Mostara Ismet ef. Spahic, zamjenik reis-ul-uleme Islamske vjerske zajednice BiH, u intervjuu "Bosni" doslovce kazuje: "U Hercegovini su ustaski zlocini bili tezi od cetnickih. Od mnogih Hercegovaca sam cuo da bi mozda cetniku nekako i pruzili ruku ali Hrvatu ni preko toljage. A sto se tice Vasingtonskog dogovora, on moze zazivjeti tek onda kada vidim nosioce genocida nad Bosnjacima na optuzenickoj klupi, kad na njoj vidim Jadranka Prlica, Bendera i ostalu kompaniju... zbog svega toga vjerujem da najveci dio Bosnjackog naroda nece htjeti da zivi zajedno s Hrvatima."

U medjuvremenu, Bender je usetao u Sarajevo kao poslanik nove Skupstine. Zamjenik reisa to tesko moze objasniti svojim vjernicima.

Goran Todorovic