UNITARNA, KONFEDERALNA, SAMOSTALNA

Iskusenja srpsko-crnogorske federacije

size: Izjava lidera Demokratske stranke Djindjica da onaj ko 10 puta manje daje fedralnoj drzavi mora toliko manje i da se pita u njoj, izazvala ostre reakcije u Crnoj Gori. Da li ce doci do redefinicije "zabljackog Ustava" ili se ona vec sprovodi, neprimjetno preko normativnih odluka. Diplomatija kao povod za sporenja Beograda i podgorice. Aktuelni ministar lekic, sasvim je izvjesno, odlazi ambasadora SRJ u Rim, nakon cega, mnogi, predvidjaju gasenje crnogorsgog MIP-a. Odnos prema embargu, takodje, pokazuje razlike u stavovima sadasnjih vlasti u dvije republike clanice - svjesna ekonomske katastrofe Podgorica bi rado izasla u suret trazenjima medjunarodne zajednice, dok Beograd pokazuje nepopustljivost, makar i "do posljednjeg Srbina". Hibrid zvani SRJ tesko da moze opstati - sta slijedi, unitarizacija, savez srpskih drzava, ili konfederalizacija, cak i osamostaljenje? Odgovor znaju samo vracare ili zvjezdoznanci.

tekst:

Zoran Djindjic, trenutno jedan od najomiljenijih opozicionara predsjednika Srbije Milosevica, nedavno je izjavio da buducnost sadasnje Jugoslavije vidi u vecem centralizmu, uz "maksimalan uticaj onoga ko maksimalno doprinosi toj drzavi, a to je Srbija". "Crna Gora ce biti ravnopravna u smislu da nece biti diskriminisana, ali je realnost da onaj ko 10 puta manje daje toliko manje i dobija", "posteno" je izracunao lider demokrata. Otkako je ustanovljena srpsko-crnogorska federacija nijedna inicijativa nije toliko podigla temperaturu u manjoj federalnoj jedinici, kao ova novopecenog predsjednika DS. Sto je posebno zanimljivo, Djindjicu su zesce uzvratili crnogorski Srbi nego li oni od kojih se nesto slicno i ocekivalo - "stospostotni" Crnogorci. Tako, lider narodne stranke Kilibarda, ne birajuci mnogo rijeci, kaze da se Djindjic ponasa kao slon u staklarnici, jer ovakavim izjavama lomi krhku zajednicu Srbije i Crne Gore, konstatujuci na kraju da se u slucaju Djindjic radi "o losoj kopiji Ilije Garasanina". Socijaldemokrate prebacuju Djundjicu "da mijesa babe i zabe" i da se odnosi ne mogu graditi na osnovu metematike vec tradicije "po kojoj je Crna Gora podjenako drzava kao i Srbija". Jedino su radikali na strani Djindjica, mada mu prebacuju sto ih kopira i govori ono sto je Seselj odavno vec rekao - kako Srbima treba jedna drzava, sa jednim predsjednikom, jednim parlementom i Vladom. Sa Djindjicem se slaze, ali ga naravno, ne podrzava lider liberala Perovic koji konstatuje, da Crna Gora zaista ne moze biti ravnopravna, kako tvrdi i prvak demokrata, ali da moze biti samostalna, i to ce, kako tvdri Perovic, i biti.

Celnici vladajuce stranke vole da kazu kako je Crna Gora "pola federacije". Ta formula je unijeta i u "zabljacki Ustav", ali u politickoj praksi stvari stoje drugacije. Presudne odluke kreira i sprovodi srpski politicki vrh, dok skupstinska procedura i personalni paritet u saveznim forumima samo stvaraju privid ravnopravnosti. Crnogorskoj nomenklaturi takav privid obezbjedjuje uporiste u tzv. sivoj zoni birackog tijela, smjestenoj izmedju crnogorskog i srpskog politickog bloka.

Djindjiceva inicijativa podrazumijeva ustavnu reformu. To ne bi bitno imijenilo fakticko stanje u donosenju kljucnih odluka, ali bi izbrisalo formalnu ravnopravnost Crne Gore i potkopalo vlast DPS-a. U tom kontekstu razumljivo je sto je na inicijativu Djindjica najzesce reagovala upravo vladajuca partija. Ucinjeno je to, takodje ne slucajno, sa visokog mjesta, potpredsjednickog, i od licnosti koja vaazi za stozera "srpskog krila" DPS-a. A slucaj je htio da je bas Marovic, u prvim danima funkcionisanja nove drzave, SRJ, na vlastitoj kozi osjetio efekat raskoraka izmedju faktickog i formalnog - po Ustavu trebalo je da on, kao kandidat Crne Gore, bude sef drzave, ali je ta cast, ipak, nakon "slobodnijeg" tumacenja Ustava, pripala "ocu nacije" Cosicu.

Ono sto poziciju DPS-a cini posebno delikatnom jeste cinjenica da se Djindjic nalazi u predvorju srpske vlasti, pa otud i nedomice tipa, da li bas on autor te inicijative, ili mu je neko dosapnuo iz vrha SPS-a kako bi sondirali crnogorski teren za buduce poteze. U svakom slucaju, epizoda sa Djindjicem je, u politickim odnosima beograda i Podgorice, sami vrh ledenog brijega, a u svakodnevnom zivotu vise se moze uzeti kao zabava za ozalosceni narod. Ispod te zabavne povrsine traje tihi nevidljivi proces revizije saveznog Ustava, iako o tome zvanicno niko nije raspravljao a kamo li odlucio, i to, naravno, u pravcu unitarizavcije sadasnje Jugoslavije. To se postize suptilnom normativnom preraspodjelom nadleznosti izmedju republike i savezne drzave u korist ove druge. Glavni posao obavlja se u prethodnoj proceduri, na nivou crnogorske Vlade, zahvaljujuci prije svega agilnosti i upornosti njenog potpredsjednika Zorana Zizica, glavnog pobornika ne samo jacanja savezne drzave, vec i njenog prosirenja na "one koji to zele".

U tom kontekstu, jedno od kljucnih pitanja preko koga ce se lomiti i odnosi unutar SRJ je pitanje statusa diplomatije. Ona je vec postala hronicna tacka sporenja Beograda i Podgorice. Po Ustavu vodjenje spoljne politike je podijeljeno izmedju federacije i republika clanica. Srbija je, medjutim, davno ukinula svoj resor inostranih poslova i tako stvorila privid da je tu oblast ustupila saveznoj vladi, iako se u sustini radilo samo o promjeni kancelarije istog ministra, Vladislava Jovanovica. Time je, istovremeno, stvorena osnova da se vrsi permanentni pristisak i na Crnu Goru ne bi li i ona povukla istovjetan potez. To se, istina, jos uvijek nije desilo, ali treba li napominjati gdje je, i prije i psolije toga, bila i jeste skoncentisana moc odlucivanja o glavnim spoljnopolitickim pitanjima, posebno, pregovorima sa medjunarodnom zajednicom. To je vise puta priznala i sama crnogorska vlast, koristeci ujedno taj argument o objektivno malom uticaju na medjunarodne pregovarace i kao dobar izgovor za opstanak svoga ministarstva, prvsahodno radi, kako su isticali, humanitarnih potreba. Sukob je maskiran i tako sto je, posebno u posljednje vrijeme, prebacen na personalni nivo, pa izgleda sporan sef crnogorske diplomatije Lekic a ne samo Ministarstvo inostranih poslova. Beogradski mediji poodavno protiv Lekica vode kampanju optuzujuci ga kao "separatistu" i glavnog protivnika u crnogorskoj vlasti svesrpskoj ideji. Da je podozrenje izaslo iz medijskih okvira i postalo institucionalno Lekica - uoci svih polazaka privodjen je na informativne razgovore sa premijerom Djukanovicem, a nerijetko se nakon povratka, ili usred njegovih posjeta, desava da se neko iz vrha DPS-a ogradjuje od Lekicevih izjava datih u Rimu, Parizu, ili negdje po Evropi.

Diplomatska igra ulazi ovih dana u zavrsnicu. Sravnjavanje diplomatskih lista je povoljan okolnost. Prema dosta pouzdanim infromacija, Lekic vec pakuje kofere za Rim, jer je "vjecni grad" u raspodjeli ambasadorskih mjesta pripao Crnoj Gori, sto je dobra sansa da se Beograd, a sve vise izgleda i Podgorica, oslobode nepodobnog ministra. To, vjerovatno, podrazumijeva i prakticno gasenje Ministarstva. Neki prelazni period je nuzan, ali samo da bi se umirila nezadovoljna javnost. Za moguceg Lekicevog nasljednika pominje se Milan Gajevic, sada sef poslanickog kluba DPS-a u Saveznoj skupstini. On bi umjesto Ministarstva mogao da vodi neki Biro za odnose sa susjednima zemljama i veze sa iseljenicima. Ima istina i sasvim suprotnih informacija - da, navodno, crnogorski MIP planira da tek sada intezivira svoje aktivnosti, posebno sa susjedima i tradicionalno bliskim zemljama, sto bi rezultiralo otvaranjem kozulata u Italiji, Hrvatskoj, Albaniji, Crckoj, Rusiji i jos u mozda par drzava. Ono u cemu se oba izvora slazu je da aktuelni sef diplomatije Lekic odlazi u Rim, za ambasadora SRJ.

Odnos prema sankcija OUN je treci segment koji kvari sliku srpsko-crnogorske sloge. Srpsko rukovodstvo arogantno prkosi kreatorima svjetske politike i odlucno je da istraje u podrsci "prekodrinskoj braci", pa i po cijenu dugotrajne izolacije.Takvu poziciju omogucuje struktura srpske privrede koja nije presudno zavisna od medjunarodnog okruzenja, jer je oslonjena na poljoprivredu i energetiku.Osim toga, okruzena je vecim brojem susjeda sa kojima moze da probija blokadu.

Crna Gora je na koljenima.Od svih bivsih jugoslovenskih republika njena privreda je najvise izvozno-uvozno zavisna.Pomorski saobracaj, turizam i metalurgija ssu njena okosnica, a ove grane su iskljucivo vezane za svjetsko trziste.Sankcije su unistile pomorsku privredu i devizni turizam, a metalurgiji su dani bili odbrojani i prije sankcija.Mogucnosti drzavnog sverca suzene su samo na susjednu Albaniju.Crnogorska vlast je tako uhvacena u beznadezni procjep izmedju bezgranicne odanosti beogradskom rezimu i solidarnosti sa svesrpskim interesima i ocigledne stvarnosti da Crnoj Gori, pa i aktuelnom rukovodstvu, nema zivota pod sankcijama ni na kraci rok, a kamoli za hiljadu godina koliko je Milosevic dao fore Amerikancima.

Kako se bosanska kriza bude priblizavala epilogu varirace i srpsko-crnoggorski odnosi, a njihov konacan oblik zavisice od raspleta na sirem jugoslovenskom prostoru.Hibrid zvani SRJ ne moze dugo trajati.Crnu Goru ceka ili unitarna drzava i status regiona, ili savez srpskih zemalja i potpuno gasenje nacionalnog i drzavnog identiteta, ili neka nova jugoslovenska asocijacija (ekonomska prije svega) u kojoj bi jedna clanica bila sadsnja SRJ, sto bi takodje degradiralo status Crne Gore.Tako bi mogla da izgleda skica bliske crnogorske buducnosti.Onu dalju znaju samo vracare i zvjezdoznanci.

Srdjan Mirkovic AIM Podgorica