ZASTO VLADA ARBITRIRA U SPORU GRADA I ZUPANIJE?

Hrvatska Vlada umijesala se u sporenje Zupanije splitsko- dalmatinske i Gradskog poglavarstva Splita oko buduceg koristenja zgrade Banovine, donedavnog sjedista Vojno-pomorske oblasti JRM. Zasto je Vlada stala na stranu Zupanije koja u zgradu Banovine zeli useliti svoju administraciju a ne na stranu Gradskog pogalvcarstva koje zeli komercijalizacijom zgrade priskrbiti sredstva za rjesavanje vitalnih komunalnih problema Splita? Je li razlog sto u Zupaniji vecinu ima HDZ, a u Gradu koalicija opozicijskih stranaka?

AIM, SPLIT, 04.06.1994. Izgleda da se Splitu ne moze oduzeti epitet "grad-slucaj" jer tek sto u sjenu padne jedan slucaj izrodi se novi - ovoga puta "slucaj Banovina". Pamti li se da je bilo gdje drugdje vodjena bitka gradskih i zupanijskih vlasti oko jedne zgrade, a da se drzava umijesala kao sudac kome ce pripasti jedna peterokatnica. Upravo to se dogadja u Splitu posljednjih mjeseci da bi se ovih dana sukob izmedju Gradskog i Zupanijskog poglavarstva doveo do usijanja, a hrvatska Vlada i njezin premijer Nikica Valentic pojavili u ulozi arbitra.

Ukratko, Grad smatra da je ta zgrada gradsko vlasnistvo i zeli je iznajmiti Svjetskom trgovinskom centru Split radi komercijalnog koristenja. Zupanija zeli taj objekt za svoje administrativno srediste. Dan prije sklapanja ugovora Grada i WTC-a iz Zagreba stize zabrana, a nekoliko dana poslije toga gradonacelnik Nikica Grabic i clanovi Gradskog poglavarstva putuju u glavni grad Hrvatske kako bi predsjedniku Vlade dokazali vlasnistvo i ukazali na znacaj Banovine za razvitak grada. Strasti i politicke konotacije nastoje se stisati, a za 11. lipnja najavljuje se dolazak Valentica i njegovih suradnika u Split radi konkretnih dogovora o rjesavanju splitskih problema.

A sad nesto detaljnije. Zgrada Banovine gradjena je od 1938. do

1. godine nakon nasipanja i uredjenja Zapadne obale splitske Gradske luke. Njezina namjena bila je Banovinska palaca, a izveden je glomazni peterokatni kameni objekt sa 458 istih prozora na kancelarijskim prostorijama s galerijskim pristupom sredisnjeg atrijskog natkritog prostora.

Za vrijeme talijanske okupacije Dalmacije u zgradi je smjestena Prefektura splitske provincije, a po kapitulaciji Italije u rujnu

1. godine u dijelu zgrade je bilo smjesteno zapovjednistvo Hrvatskog domobranstva. Pocetkom 1945. godine zgrada je osposobljena za vojnu namjenu. U njoj je smjestena Komanda Jugoslavenske ratne mornarice, odnosno kasnije Komanda Vojno- pomorske oblasti. Tijekom 1991. godine bivsa jugoslavenska vojska napusta Split, a Banovinu preuzima Hrvatska vojska koja 1992. godine zgradu predaje Gradu Splitu.

Banovina nikada nije bila uknjizena kao vlasnistvo bivse jugo- vojske, isticu u Gradskom poglavarstvu Split, kao neki drugi objekti unatoc takvim pokusajima. Ta je zgrada oduvijek u zemljisnim knjigama bila uknjizena kao gradsko dobro, odnosno kao drustveno vlasnistvo s pravom koristenja od strane bivse opcine Split. To je presudilo da Vlada, nakon odlaska JNA, zgradu vrati splitskoj opcini. Osim toga, sporazumom o diobi imovine bivse opcine Split koji su potpisali Split, Solta i Podstrana, ali jos ne i Zupanija iako je zupan dao suglasnost, dogovoreno je da Zupanija ne moze biti pravni sljednik nekretnina bivse opcine Split.

Medjutim, uvodjenjem zupanijskog ustrojstva pocele su rasprave o buducoj namjeni Banovine. Prvi zupan splitsko-dalmatinski Nadan Vidosevic, danas ministar gospodarstva u hrvatskoj Vladi, najavljivao je da ce se u toj zgradi smjestiti zupanijska administracija. Gradsko poglavarstvo tome se protivilo navodeci da je zupanijskoj upravi osiguran prostor u administrativnom sredistu Splita, a da reprezentativni dio Zapadne obale valja ekonomski koristiti.

Razmimoilazenja Grada i Zupanije s vremenom su bivala sve veca, a potencirana su cinjenicom da je u Zupaniji na vlasti Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) dok Gradom vlada koalicija stranaka HSLS, HSS i HNS sa HDZ-om u opoziciji. Njihove politicke borbe najcesce rezultiraju time da jednom hadezeovski vijecnici napustaju sjednicu Gradskog vijeca, drugi put vijecnici oporbenih stranaka napustaju Zupanijsku skupstinu zbog bilo kojeg razloga.

Jos sredinom lanjskog lipnja Gradsko poglavarstvo dalo je izraditi predinvesticijsku studiju o adaptaciji Banovine u Svjetski trgovinksi centar. Urbanisti i ekonomisti pokazali su argumentima struke da je to gradu isplativo i da se uklapa u prostorne planove, a davanjem te zgrade u zakup WTC-u namakla bi se sredstva za jedan od najznacajnijih i preko potrebnih zahvata u Splitu - kanalizacijskog prstena Gradske luke. Slijedom toga, Gradsko vijece je u ozujku sa svega jednim glasom protiv odlucilo dati taj poslovni prostor WTC-u utvrdivsi kao polaznu osnovu za ugovor zakupninu od 8,6 milijuna DEM, obnovu objekta na racun WTC-a i vracanje Banovine gradu nakon 25 godina. Poslije toga oglasila se Zupanija osporivsi Gradu vlasnistvo nad zgradom jer da Grad u nju nije nista ulagao, a da ce o njezinoj namjeni odluciti Vlada jer je vlasnik objekta hrvatska drzava temeljem Uredbe o preuzimanju sredstava "JNA i SSNO" na teritoriju Republike Hrvatske. Iz redova HDZ-a, koji je u svom predizbornom programu iznosio prijedloge o komercijalizaciji Banovine, stizala sz razmisljanja da je visina zakupnine smijesno mala, tek sest DEM po metru cetvornom. U tom sporenju, projekt je koncem ozujka dan na analizu strucnim sluzbama Vlade, koje su o njemu trebale odlucivati u roku od 15 dana. Medjutim, misljenje Valde stiglo je u Split nakon dva mjeseca i to dan uoci potpisivanja ugovora sa WTC-om. Kad su vec bili dogovoreni svi uvjeti uz jamstvo poslovne banke WTC-a od 19,5 milijuna DEM da ce ugovor biti realiziran, Vlada se oglasila odlukom da zgradu Banovine dade na upravljanje i koristenje Zupaniji splitsko-dalmatinskoj. Ta je odluka ocekivana, prokomentirao je zupan Kruno Peronja, jer je "prijeko potrebno da drzavna uprava ima svoje prostore u kojima ce obavljati poslove ne korist svih gradjana Zupanije". Dodao je i da ostaje pri kompromisnom rjesenju da Zupanijska uprava koristi dva kata i garazu, a da se ostali prostor putem javnog natjecaja dade u zakup.

Gradonacelnik Nikola Grabic Vladinu je odluku ocijenio nezakonitom, a Gradsko poglavarstvo odlucuje se na izvanrednu sjednicu Gradskog vijeca spominjuci i mogucnost referenduma u interesu grada. Koji mora biti iznad stranackih interesa. Potom se sastaju gradski vijecnici koji jednodusno ostaju pri odluci da se Banovina da u zakup WTC-u.

A na sve to, premijer Valentic porucuje da referendum ne dolazi u obzir, te da ce on osobno uciniti sve kako bi se donijelo rjesenje koje je sukladno interesima Grada, Zupanije i drzave. Banovina ce biti tek prva tocka dnevnog reda predstojeceg sastanka (11. lipnja) u Splitu, a tada ce Nikica Valentic u susretu sa celnicima Splita pokusati razrijesiti i druge kljucne probleme grada kao sto su splitska zaobilaznica, prometna izoliranost, kanalizacija... U medjuvremenu, dok su trajali zagrebacki razgovori Valentica i Grabica i njihovih suradnika, celnici Zupanije zatrazili su od clanova Gradskog poglavarstva da im predaju kljuceve Banovine. U tome nisu uspjeli, a zgrada i dalje zjapi prazni s tim da je u posljednje vrijeme osiguravaju cuvari "Safranica" kako nitko u zgradu ne bi usao bez valjanog sudskog naloga. Splicani se pitaju hoce li doista sve ovo oko Banovine zavrsiti na sudu? I sto tko dobiva ovim slucajem u koji se, eto, morao umijesati i predsjednik hrvatske Vlade? Zar on nema i vaznijih briga od jedne zgrade u Splitu?

LJUBICA VUKO