OD HRDANJA DO HRKANJA

Zagreb May 30, 1994

AIM, ZAGREB, 30.05.1994. Hrvatski je predsjednik Tudjman jos jednom dokazao svoju tvrdoglavost, samovolju i mesijanstvo, ali istodobno i reputaciju sumnjivog povjesnicara i znanstvenika, jer upotrijebio je svoju moc i sijaset kvazi argumenata da Hrvatskoj nametne novu valutu koja se od 30. svibnja, Dana drzavnosti, zove - kuna.

Nikakva upozorenja i nikakva uvjeravanja nisu ga mogla omesti u njegovoj nakani: "Predsjednik Republike - pise ovih dana poznati hrvatski povjesnicar, profesor sa prestiznog americkog sveucilista Yale dr. Ivo Banac - ne moze u Knin ili u Glinu, ali moze nametnuti ustasku novcanu jedinicu. Vec su se prolile cijele bacve ucena crnila da bi se dokazalo ono sto se dokazati ne moze, to jest da je kuna ziva tradicija hrvatskog naroda, a ne Paveliceva dosjetka: te kuna u trinaestom stoljecu, te kuna na slavonskom grbu, te kuna nasa najoriginalnija. To pseudoznanstveno nadmudrivanje ne zavrijedjuje nista drugo osim prezira. Rijec je o najotrcanijem izmisljanju tradicije, s tom razlikom sto su izmisljeni skotski tartani (plemenski vezovi) nesto sto se moze unovciti, dok se s kunom jedino mogu placati Pavelicevi racuni, koji su uvijek bili sve samo ne hrvatski. Mi, koji cijelog zivota u dalekom svijetu branimo Hrvatsku od - uvjetno receno - kunovine, sad mozemo zahvaliti bivsem politkomesaru Tudjmanu na ovom posebno pregnantnom cinu pomirenja. Vidjet cemo koliko ce vremena trebati da se dr. Tudjman isprica za ovu mudroliju. Steta je 'samo' u tome sto njegova 'Bespuca' i kune placaju drugi, na primjer izbjeglice iz Vukovara ili Konavala, koje je srpska propaganda uvijek predstavljala kao supotpisnike 'Bespuca' ili troglodite u krznu od kune".

Covjek koji sebe usporedjuje s Isusom, jer u dva je navrata ovih dana izjavio: "i od dvanaest Kristovih apostola, jedan ga je izdao, drugi zatajio, a ostali, osim jednog, nisu ga slijedili na njegovom Kriznom putu", odlucio je tako da Hrvati vise ne HRD- aju, vec da pocnu HRK-ati. One koji pokusavaju upozoriti na stetnost te njegove odluke, to jest da se vec ranije izglasana hrvatska kruna preimenuje u kunu, on jednostavno naziva neprijateljima i izdajicama, jer "kuna ce biti dokaz hrvatske suverenosti i stabilnosti hrvatskog gospodarstva. Hrvatska je imala vodstvo s jasnim ciljem, kojemu je narod vjerovao".

Sto je ucinjeno, ucinjeno je i za sada se, nazalost, tu nista vise ne moze promijeniti: njemacka marka bit ce 3,7 kuna, a ova opasna zvjercica dijelit ce se na manje jedinice - lipe. No, pored ovog krucijalnog spornog pitanja imena postavljaju se i niz drugih. Jedno je opet iz sfere povijesnosti, a drugo ekonomsko. Naime, mnogi analizom licnosti i gradova koji se pojavljuju na novim hrvatskim banknotama upozoravaju na citav niz nelogicnosti, to jest na sistem koji uporno zeli nametnuti samo jedno vidjenje hrvatske proslosti. S druge pak strane brojni strucnjaci se pitaju da li je ovo bas pravi trenutak za skidanje tri nule i uvodjenje prave monete (HRD je bio privremeni bon) i nisu li razlozi zapravo tek politicki i prigodnicarski?

Devet lica na osam novcanica - po mnogima - pa i vec citiranom Bancu, imaju itekako izrazenu semanticku tezinu. Petar Zrinski i Krsto Frankopan (pet kuna), Juraj Dobrila (deset), Josip Jelacic (dvadeset), Ivan Gundulic (pedeset), Ivan Mazuranic (sto), Stjepan Radic (dvjesto), Marko Marulic (petsto) i Ante Starcevic (tisucu) sve su odreda (izuzev djelomicno Radica) licnosti iz starije hrvatske proslosti koje bi trebale dokazati slijed hrvatske drzavne ideje. Ovaj izbor zapravo pokazuje potrebu jedne male drzave da se pokaze mocnom, da dokaze kako je i ona imala svoje velikase, banove i carske generale i naravno svoga Oca Domovine.

Na novim novcanicama nije bilo mjesta za jednog Rudjera Boskovica, koji se do jucer nalazio na svim apoenima privremenog dinara? Nije se nasla ni jedna zena, a nije da se ne bi mogla pronaci neka znacajna Hrvatica. Primjerice: Ivana Brlic Mazuranic, Dora Pejacevic, Cvjeta Zuzoric... To zasto ni na jednoj novcanici nema, recimo Ljudevita Gaja, ili Strossmayera, Frana Supila ili cak Vladka Maceka, objasnio je sam Tudjman. Pokazujuci jos jednom svoje nevjerojatno nepoznavanje povijesti, ili u najmanju ruku cudno i cudovisno je interpretirajuci, on ce u prigodnicarskom intervjuu s glavnim urednicima hrvatskih glasila (ali po svom izboru) nervozno izjaviti: "Tko mi je to rekao da nam zamjeraju sto nismo na nove novcanice stavili Gaja ili Strossmayera. Sada bismo jos trebali dalje siriti ilirizam i jugoslavenstvo".

Tek je moguce zamisliti sto bi "hrvatski Isus" odgovorio na pitanje zasto na kunama (iako bi se oni zbog imena vjerojatno okretali u grobu) nema jednog Miroslava Krleze, Augusta Cesarca ili Nikole Tesle? Tudjman je po tko zna koji put dokazao da ga ne obavezuju ni hrvatski Ustav, niti program njegove nazovi stranke. Jer u Ustavu jasno pise da se, medju ostalim, hrvatska drzavnost temelji i "u uspostavi temelja drzavne suverenosti u razdoblju drugog svjetskog rata, izrazenoj nasuprot proglasenju Nezavisne Drzave Hrvatske u odlukama ZAVNOH-a, a potom u Ustavu NR Hrvatske i u ustavima SR Hrvatske". A u programu HDZ-a da se on temelji i na zasadima hrvatske ljevice.

Na nalicju novcanice nalaze se: grad Varazdin, pulska Arena, vukovarska golubica, Dubrovnik, rijecka katedrala, Osijek, splitska Dioklecijanova palaca i Zagreb preko katedrale i spomenika Kralju Tomislavu. Ovakva odluka opravdana je hrvatskom geografijom, to jest zastupljena su cetiri najveca i cetiri rubna grada. Na prvi pogled "drzi vodu", ali opet se zapravo radi o istom kriteriju samo ovaj put malo pobrkanom, jer sto tu rade Arena i Dioklecijanova palaca? A da su kreatori kune uzeli neki drugi kriterij osim monumentalnosti, cime su ponovili gresku sa izborom lica, mozda se na nekoj od novcanica mogao naci ninski Sveti Kriz, zadarski Sveti Donat, Viseslavova krstionica (koja je do sada bila na svim dinarskim bonovima), pa i (kako to bogohulno zvuci) Knin, jer hrvatska vlast i tako uporno ponavlja da je rijec o starom hrvatskom kraljevskom gradu?

Lica i nalicja hrvatskih kuna razotkrila su zapravo misaoni sklop hrvatskog vladara, sto on uostalom nije skrivao ni ovih dana kada se prvi put u javnosti pojavio u vojnoj uniformi, sto je vjerojatno prvi korak ka samoproglasenju za marsala ili generalisimusa, i kada je od srednjovjekovnog Medvedgrada napravio nekakav samo njemu znan "Oltar hrvatske slobode". No, ako su Hrvati morali jos jednom progutati knedlu sto im ju je uvalio Tudjman, mnogi se pitaju sto su u ekonomskom smislu dobili s kunom i lipama? Hrvatski premijer Nikica Valentic, koji jos uvijek iskazuje neogranicenu vjernost Tudjmanu i koji ni jednog casa nije dvojio treba li kunu ustoliciti bas sada prije neki dan je izjavio i ovo: "Pravi problemi i skori val stecajeva pogodit ce i cijele gospodarske grane, jer struktura gospodarstva kakvu Hrvatska danas ima nije odrziva. Tek sada ce se vidjeti imamo li snage i volje za provedbu antiinflacionog programa, o cemu ovisi suradnja s medjunarodnim financijskim institucijama".

Hrvatska vlada do sada se bahato hvalila kako je uspijela obuzdati inflaciju, a kad su nedavno njenog potpredsjednika Borislava Skegru upozorili da je to jednostavna operacija, on je odgovorio: pa kad je jednostavno zasto to drugi nisu ucinili? Tvorac "hrvatskog ekonomskog cuda" kao da je zaboravio da je cak i jedna SR Jugoslavija, gdje se inflacija mjerila milijunima postotaka, uspijela postici unutrasnju konvertibilnost za samo jedan dan. Mnogi ekonomski pokazatelji upozoravaju da hrvatska privreda nema sansi za tako brzo ozdravljenje i da je Vlada do sada tek ostvarila antiinflacioni, ali i da nije ni zapocela stabilizacijski program, o cemu tako jasno govori i sam Valentic. O tome najbolje govore brojke o drasticnom padu industrijske proizvodnje, padu izvoza i uvoza, deficitu od oko 100 milijuna dolara...

Dr. Vladimir Veselica, clan HDZ i profesor na zagrebackom Ekonomskom fakultetu, nedavno je ocjenio da su "kolabirajuca krivulja gospodarske aktivnosti, nerijeseni vlasnicki odnosi, odnosno nedovrsena i umnogome sporna privatizacija, bez okoncanja koje nema restrukturiranja ni razvoja gospodarstva, slabo uporiste realne konvertibilnosti prve hrvatske suverene valute". Jedan drugi ekonomista (inace clan prve hrvatske Vlade iz koje se povukao zbog odnosa prema privatizaciji) dr. Drazen Kalodjera jos je precizniji: "Nisu stvorene pretpostavke za uvodjenje kune. Mislim da promjena novcanog sustava i denominacija nisu dosli u pravom trenutku. To je politicka odluka koja djeluje ekonomski neutralno".

Dr. Ivo Banac je uvjeren (a u tome nije usamljen) da ce se Tudjman opet morati ispricavati zbog jos jedne povijesne umotvorine i izmisljotine, kao sto je to ucinio u slucaju Zidova i onoga sto je o njima napisao u svojim "Bespucima". Predsjednik Socijaldemokratske partije Hrvatske Ivica Racan pak kaze: "Novi novac platit ce prije ili kasnije ceh ove iluzije o velikom antiinflacijskom uspjehu, bez obzira kako se on bude zvao. Nije, mozda, ni lose da odijum padne na novacnicu s neadekvatnim nazivom".

GOJKO MARINKOVIC