PRIJETI LI HRVATSKOJ DRZAVNI UDAR?

Zagreb May 26, 1994

AIM, ZAGREB, 26.05.1994. Komentirajuci u intervjuu tjedniku "Globus" najnovije obrate u hrvatskom parlamentu, Drazen Budisa, predsjednik najjace hrvatske opozicijske stranke - Hrvatske socijalno liberalne stranke, procjenjuje da ce, ako predsjednik Tudjman i Hrvatska demokratska zajednica ne popuste i omoguce provodjenje prosloga tjedna potpisanog medjustranackog parlamentarnog sporazuma, doci do raspustanja Sabora i raspisivanja novih izbora. Iako Budisa tvrdi da su hrvatski liberali spremni da izadju na izbore dodaje: "...ali ja ne zelim da izbori budu raspisani u ovako kaoticnoj situaciji. Izbori u situaciji politickog kaosa, kakav sada vlada Hrvatskom, mogli bi zavrsiti obracunavanjima na ulici i masovnim nasiljem". Reci ce i da je "nedvojbeno da u Hrvatskoj postoje politicke snage koje ozbiljno razmisljaju o tome da silom preuzmu vlast".

Silu je Hrvatska demokratska zajednica uz blagoslov predsjednika Tudjmana zapravo vec primijenila u oba saborska doma. Naime, usprkos medjustranackom parlamentarnom dogovoru zastupnici vladajuce stranke prvo su u Zupanijskom domu, nakon sto je njihov kandidat, Katica Ivanisevic, u skladu s medjustranackim dogovorom izabrana za predsjednicu Doma, onemogucili izbor kandidata opozicije, Josipa Manolica, na duznost potpredsjednika Doma, te nakon sto je opozicija u znak protesta napustila zasjedanje, s obzirom da imaju vecinu nastavili s radom cak i zadovoljni sto se ne moraju natezati s opozicijskim stavovima i sto glatko i jednoglasno izglasavaju odluke. Ukljucujuci i onu o odbijanju prijedloga za smjenjivanje ministra obrane Gojka Suska i ministrice prosvjete i kulture Vesne Jurkic-Girardi. Na tome, medjutim, nisu stali.

Nakon sto je opozicija ustrajala u zahtjevu da se medjustranacki Sporazum o razrjesenju krize realizira i njen kandidat za potpredsjednika Zupanijskog doma izabere na tu funkciju odbijajuci da sudjeluje u radu Sabora dok se njen zahtjev ne uvazi, hadezeovi zastupnici su krseci poslovnik sazvali i odrzali sjednicu Zastupnickog doma na kojoj su smjenili njegovog predsjednika Stipu Mesica i izabrali Nedjeljka Mihanovica. Opozicija koja je, barem za sada, jedinstvena, naravno, negira legalitet ovakvih odluka hadezeovskog dijela Zastupnickog doma pozivajuci se na poslovnicke odredbe po kojima je njegovim zasjedanjem mogao predsjedavati samo Stipe Mesic. Potpredsjednici Doma mogu ga zamjeniti jedino u slucaju njegove odsutnosti ili sprijecenosti a i samo ako ih on ovlasti. Kako se on nalazio u Saboru na sastanku svih klubova opozicijskih stranaka i kako je poslovnikom regulirano da dok zasjedaju klubovi stranaka nema sjednice Doma, opozicija ce od Ustavnog suda zatraziti ocjenu ustavnosti sjednice hadezeovskog dijela Zastupnickog doma.

Da bi se ipak izaslo iz corsokaka u koji je upao hrvatski parlament opozicija je spremna i na izbor njihovih celnika izmedju vise kandidata tajnim glasanjem, ali da to vrijedi i za vec izabranu predsjednicu Zupanijskog doma Katicu Ivanisevic. Iako HDZ nije htio ni cuti da se izbor predsjednice Zupanijskog doma ponovi cinilo se da bi ipak moglo doci do kompromisa. Ali, u igru je u srijedu navecer uvedeno jedno pismo. Naime, hadezeov pregovarac Jure Radic nakon kratkog sastanka pregovaraca izjavio je: "Izmedju dva sastanka pregovarackih timova dobili smo jos jedno pismo koje su gospoda Mesic i Manolic uputili americkom Kongresu u kojem blate i optuzuju hrvatsku drzavu. Mi smo na pregovorima to iznijeli oporbenim strankama i rekli da HDZ vise nece i ne moze uopce raspravljati o tome da bi gospoda Mesic i Manolic bili kandidati za bilo kakve funkcije u Saboru". Stipe Mesic je odmah demantirao da su on i Manolic poslali to pismo, a Drazen Budisa je zatrazio i kriminalisticku obradu kako bi se razjasnila i ova najnovija afera. Time je parlamentarna kriza dosegla vrhunac.

Zato i ne cudi sto Budisa upozorava da su "svi totalitarni sustavi poceli preuzimati vlast kritikom parlamenta, blokadom rada parlamenta i napadima na parlament. Ne cini se dobro kad se rad parlamenta kritizira s porukom: nije nam ni potreban parlament. Cinjenica jest da je gotovo sve sto se dogodilo u Saboru bila obicna farsa, da smo mi, dakle, zastupnici farsicnog parlamenta, ali bolji je politicki sustav i s najgorim parlamentom nego politicki sustav bez parlamenta. Nacisti i komunisti tvrdili su da su istina i pravda iznad burzoaskog parlamentarnog poretka, te su tako pripremili javno mnijenje na rusenje parlamentarizma i zauzimanje vlasti. Mozda je moguce da se to dogodi i u Hrvatskoj. Odgovornost da se to ne dogodi jest na predsjedniku Tudjmanu i Hrvatskoj demokratskoj zajednici, prije svega na njima".

I bez obzira na ovakve Budisine ocjene i procjene evidentno je da se nad Saborom njise klatno za koje se jos uvijek ne zna na kojoj ce se strani zaustaviti - onoj koja vodi u potpunu diktaturu ili na onoj u kojoj ce se sacuvati kakva takva parlamentarna demokracija. I dok se proteklog tjedna, poslije potpisivanja medjustranackog Sporazuma cinilo da ipak sve krece u mirnije demokratske vode ovotjedno zasjedanje daje za pravo Budisinim crnim slutnjama. Mada se vec i prosloga tjedna moglo predvidjeti da se do tih mirnijih voda nece tek tako doci. Jer, primjerice, tik uoci potpisivanja medjustranackog sporazuma, hadezeov zastupnik Djuro Perica je u saborskom kaficu glasno uvjeravao grupicu svojih stranackih kolega da treba umjesto uvjeravanja i natjeravanja s opozicijom formalno prihvatiti sve njihove zahtjeve kako bi opozicija poslovnicki deblokirala Sabor, a onda koristeci svoju saborsku vecinu uciniti po svome. Tako je i bilo. Vec isto vece, odmah nakon potpisivanja sporazuma, Perica ocito nije ostao usamljen na Klubu zastupnika HDZ-a. U gotovo cjelonocnom unutarhadezeovskom razracunavanju u manjini su ostali oni koji su zagovarali postivanje sporazuma i smirivanje situacije u Saboru.

Uporisnu tocku za rusenje sporazuma HDZ je nasao u odbijanju da kao opozicijske kandidate za potpredsjednicka mjesta nece prihvatiti Mesica i Manolica. Cime je evidentno u startu anulirao odredbu sporazuma kojom je utvrdjeno pravo opozicije da u oba doma ima po dva potpredsjednika koje ona hoce. Pa, iako nisu tako usamljena misljenja da je i opozicija nepotrebno zaostravala inzistiranjem da i Mesic i Manolic budu potpredsjednici domova, jasno je da je ona i time samo koristila svoje s HDZ-om dogovoreno pravo. Kad se sve zbroji i oduzme, osim patoloske mrznje prema Manolicu i Mesicu koja je opsjela ne mali broj hadezeovih zastupnika, u osnovi je kulminacije sukoba HDZ-a i opozicije borba za prevlast ne samo u Saboru nego i diljem Hrvatske. I mada iz HDZ-a neprestano ponavljaju da odlazak Mesica i Manolica i osnivanje Hrvatskih nezavisnih demokrata nije rezultiralo znacajnijim raskolom u vladajucoj stranci, zbivanja, pogotovo u Zagrebu i zagrebackoj zupaniji govore drukcije. Naime, dio vijecnika i u jednoj i u drugoj skupstini napustio je HDZ i presao u HND cime je HDZ izgubio dosadasnju vecinu.

Ako se taj proces nastavi, a dosta toga ukazuje da ce se to i dogoditi, HDZ bi prakticno bez izbora izgubio veci dio svoje vlasti koju je imao u regionalnim i lokalnim parlamentima i samom Saboru. Da bi to sprijecio predsjednik Tudjman i vrh HDZ-a, uz svesrdnu podrsku pa cesto i na inicijativu stranacke desnice, sve cesce ne biraju sredstva kako bi razbili jedinstvo opozicije i pogotovo suzbili djelovanje Mesica i Manolica koje direktno nagriza njihove redove. Medjutim, u tome sve cesce cine i greske. Tako su vec u cetvrtak prijepodne morali priznati da je navodno Mesic-Manolicevo pismo upuceno americkom Kongresu u kojem blate hrvatsku vlast, a time izdaju i nacionalne interese sto se odamh pocelo isticati kako bi se dvojac M-M kompromitirao u javnosti, obican falsifikat. Takvi potezi, ne samo da ih cine sve manje uvjerljivim u javnosti, nego se i HDZ-u vracaju kao bumerang. Jer sve je evidentnije da su se redovi hadezeovih zastupnika u oba doma prorijedili. I na prvi pogled lako je uocljivo da jednostranacka hadezeovska zasjedanja oba doma, koja se usprkos svemu vec cetvrti dan odvijaju, nemaju kvoruma sto govori da je i jednom broju zastupnika HDZ-a preko glave primjena "terora vecine". To, pak, ukazuje da ce na kraju HDZ morati pristati na kompromis s opozicijom i ozivotvorenjem vec potpisanog Sporazuma o prevladavanju parlamentarne krize deblokirati Sabor i veci dio drzavne vlasti. Mada se, u svakom slucaju, ni u snu ne moze zanemariti i Budisino strahovanje da bi na scenu mogli stupiti i oni koji bi drzavnim udarom i golom silom preuzeli vlast u svoje ruke.

ZORAN DASKALOVIC