ANALIZA PREDSTOJECIH IZBORA U FEDERACIJI BiH
HOCE LI POBIJEDITI AMERIKANCI?
Novi izbori u Federaciji BiH raspisat ce se za kantonalnu vlast u devetom a federacijsku u desetom mjesecu ove godine. Cini se da vodece nacionalne stranke ponovno zele uspostaviti tripartitnu vlast pa pokusavaju od Srpskog konzultativnog vijeca napraviti novu srpsku stranku u zamjenu za SDS a amnestirati svoje politike od svake krivnje. SDA se polarizirao na tri frakcije koje predvode tri potpredsjednika Ganic, Bicakcic i Silajdzic. Ima li opozicija sansi na predstojecim izborima?
AIM, Sarajevo, 24.05.94. Prijelazne odredbe Ustava federacije BiH, usvojene na Ustavotvornoj skupstini BiH zadnjih dana ozujka, nalazu: "Izbori za Predstavnicki dom i Dom naroda odrzat ce se u roku sest mjeseci od stupanja na snagu ovog Ustava a za kantonalna zakonodavna tijela i opcinske savjete u roku pet mjeseci. Izbori ce biti regulirani zakonom koga ce usvojiti vecinom glasova Ustavotvorna skupstina, ukljucujuci vecinu bosnjackih predstavnika i vecinu hrvatskih predstavnika, a nadgledat ce ih Ujedinjene nacije i KEBS". Premda ce pomenuti izborni zakon biti predmet rasprave sljedeceg zasijedanja parlamrenta Federacije, zakazanog za posljednje dane svibnja, izborna utrka vec je otpocela usprkos zatecenosti svih bosanskohercegovackih politickih pretendenata na izbornu vlast.
Nesporno je da niti jedna bh. stranka nije zamisljala kako ce rjesenje za zaustavljanje rata automatski predvidjeti i preispitivanje legitimiteta svih politickih sudionika krvave bosanskohercegovacke drame. No, shodno porijeklu washingtonskih dogovora, najavljeni izbori vise su odraz americke potrage za "svjezim ljudima" koji ce sprovoditi njihovu viziju Federacije, nego li su izraz volje onih od kojih se ocekivao tek paraf na dogovor ili puko statiranje pri tom aktu. Cini se da ce put odstranjivanja nositelja radikalne opcije, zapocet Bobanovim odlaskom u nepovrat a kulminiran Izetbegovicevom izmaklom foteljom prvog predsjednika Federacije, svoju putanju zavrsiti upravo na prvim federativnim izborima. I mada ce jos jednom igranje na nacionalnu kartu biti najjaci izborni adut ovdasnjih vodecih stranaka, njihove politicke garniture, ogrizle u medjunacionalnu mrznju, potrazit ce otklon u liberalnijim krilima svojih vodstava, kao uvjetu opstanka na vlasti. Tim prije sto ona dilomacija koja je izmislila washinktonski mir ne racuna da ce ga isti akteri pri potpisivanju moci sami i izgraditi.
No, sustina izbora Federacije biti ce osvajanje vlasti na razini kantona cije su nadleznosti, shodno sporazumu, presudne. Tim prije sto dvije vodece urbane sredine Sarajevo i Mostar, za koje su predvidjeni strani mentori, ucestvuju jedino na federativnim izborima (Predstavnicki dom) koji treba da uslijede mjesec iza kantonalnih, pa time ne participiraju u nadleznostima teritorijalnih jedinica i ne delegiraju kandidate za Dom naroda. Dok federacija u svojim ingerencijama ima pitanje drzavljanstva, vodjenje spoljnih poslova, zajednicku komandu ili kreiranje trgovine, financija i energetske politike, kantonalne nadleznosti vezane su uz konkretnu vlast pocevsi od policije, stambene politike, socijalne zastite, javnih sluzbi, upotrebe lokalnog zemljista i poslovanja, obrazovanja, kulture, pa do politike u vezi obezbjedjenja medija (radio i TV) ali i reguliranja njihova rada. Uz zajednicke ovlasti kantona i federacije, poput garantiranja ljudskih prava, infrastrukture, primjene zakona ili imigracije i azila, jasno je da ce prvi medjustranacki omjer vlasti i jacine biti iskazan prvenstveno na kantonalnim a ne federativnim izborima.
Mada je izborno prognozerstvo po pravilu naopako, neke se osnovne znacajke pretendenata na vlast u Federaciji vec znaju. Naime, nesumnjivo je da ce sve parlamentarne stranke izaci na izbore i da ce im se pridruziti novonastala Hrvatska seljacka stranka i njihov lider Ivo Komsic, ali i one cije je osnivanje tek u pripremi. Naime, Stjepan Kljuic je, napokon, uspio prikupiti dovoljno potpisa za registriranje Republikanske stranke i najavljuje ju pompezno, u svom stilu. S druge strane, u Srpskom konzultativnom vijecu pojavljuje se frakcija koja Vijece zeli prestruktuirati u srpsku gradjansku stranku a, navodno, predvodi ju clan Predsjednistva BiH ali samog Vijeca, Mirko Pejanovic. Ipak, osnivanje srpske stranke u Federaciji najvise bi obradovalo vodstva SDA i HDZ jer ponovno uspostavljanje tripartitne vlasti opovrglo bi sve optuzbe o uzrocima za rat u upravo takvom nacionalnom tripartitetu te ih amnestiralo svake krivnje. Apsordno, ali upravo je Mirko Pejanovic ispred Demokratske socijalisticke stranke zajedno s ostalim opozicijskim strankama (Reformisti, SDP, MBO i Liberali) bio potpisnik zajednicke izjave ujedinjene parlamentarne opozicije BiH, svibnja 92, u kojoj je odbacen princip tripartitne vlasti i proglasen glavnim uzrokom rata u BiH. No, ratna politicka profiterstva koja potom slijede razjedinila su opoziciju te je vecina njih, posebice SDP i MBO, usla u koalicionu vlast sa Strankom demokratske akcije, pa spekulacije kako Pejanovic vodi Srpsko konzultativno vijece u stranacko organiziranje zapravo u tajnoj suglasnosti s Alijom Izetbegovicem, nisu bez osnova.
Pored lobiranja i trece partnerske stranke, Stranka demokratske akcije, kao i Hrvatska demokratska zajednica uostalom, mnogo ce vecih predizbornih problema imati u svojim razjedninjenim stranackim redovima. Washingtonski sporazum do kraja je ispolarizirao unutrasnjost tih stranaka na one koji ce odraditi sve u svrhu sprovodjenja sporazuma ali i one koji sporazum dozivljavaju kao poraz svoje dosadasnje politike i barijeru preko koje ne mogu preci. Vec poznata hadezeovska podjela na hercegovacku i bosansku opciju dobila je svoj epilog - partnerstvo bosanske opcije HDZ i Komsiceve HSS ali i ucestvovanje bosanskih lidera HDZ u bosnjackoj delegaciji na posljednjim pregovorima. S druge strane, SDA se tek sad raslojava na tri tesko izmirljiva bloka koja, koincidencijom ili ne, predvode upravo tri potpredsjednika SDA. Edhem Bicakcic presonifikacija je stranackog krila lojalnog predsjedniku Izetbegovicu. Politicki, rijec je o ljudima koji su svoj stranacki angazman usmjerili na stvaranje muslimanske drzave i koji bi washingtonski sporazum akceptirali rado tek u slucaju da Izetbegovic ima ovlasti koje nadilaze sam sporazum ili da sami posjeduju prevenstvo pri odlucivanju. Dosadasnji politicki prelivoda Ejup Ganic najzad je pronasao svoju bazu. Sandzacka frakcija SDA prihvatila ga je kao svog lidera (i sam je porijeklom iz Sandzaka), sto za Ganiceve pozicije nije nimalo beznacajno. Mada nerijetko satanizirana i u samoj BiH, sandzacka linija u SDA imala je ogromni ucinak u obrani BiH od srpske agresije a pod represivnim srbijanskim rezimom u samom Sandzaku, BiH dozivljavaju kao jedino mjesto prebjega. No, oavj lobby washinktonski sporazum moze da dozivljava i pozitivno i negativno od cega ovisi i njegova podrska SDA na buducim izborima. Ukoliko njihovo prisustvo ne bude legalizirano i u poratnom periodu, kao danas u ratnom anarhiji, mogli bi se pretvoriti u aktivne protivnike Federacije BiH. U protivnom, njihov daljnji priliv u BiH neminovan je a to bi Izetbegovicu moglo donijeti nove izborne glasove. Treca SDA frakcija s premijerom Silajdzicem na celu najvise poena dobija u raspolozenju javnosti zbog svoje gipkosti u prestrojavanju na federativni mir ali i ubjedjenja da iza samog Harisa Silajdzica stoji americka i vecina diplomacija zemalja islamskog svijeta. Kako se sve tri ove frakcije stranacki prelijevaju a raspolozenje javnosti i cin izbora cesto su u koliziji, tesko je reci koja ce od ovih SDA frakcija dobiti podrsku glasaca te tako predvoditi stranku.
Hadezeovska slaba tocka - Hrvatska seljacka stranka koja prijeti oduzimanjem hrvatskih glasova - rijesit ce se u slucaju moguce koalicije SDA i HDZ, odnosno tvorenja srpske stranke i ponovne tripartitne vlasti. Naime, u takvom slucaju HSS bi izgubio sadasnju podrsku Izetbegoviceve stranke te bi HSSovo ucestvovanje na kantonalnim izborima bilo nezamjetljivo. Najvece, ako ne i jedino, uporiste Komisic i HSS imaju u Sarajevu, gdje tamosnji Hrvati nece imati priliku da izadju na kantonalne izbore, a pitanje je kakav bi uspjeh HSS imao na federativnim izborima, odnosno da li bi dostigao potrebnu kvotu za participiranje u vlasti.
Slican problem muci i Durakovicev SDP, jer cenzus od 5 posto ukupnog broja glasova za ulazak u kantonalne ili federativne organe vlasti lako moze postati neostvarljiv. Prokockavsi image opozicionara, SDP zapravo ne zna na cije glasove danas moze da racuna. Jedina pobjeda s proslih izbora, ona u rudarskom Varesu, opovrgnuta je onog momenta kada SDP nije prosvjedovao kod odimacine od strane HDZ i vojne i civilne vlasti tog gradica. Golgota Varesa u ratu sredisnje Bosne zatvorila je vrata bivsim komunistima cak i u tradicionalno ljevicarskom rudarskom mjestu. Uz razlaz s Izetbegovicevom strankom kojoj usluge SDPa vise nece trebati i nemogucnoscu glasanja u Sarajevu, sudbina SDP na narednim izborima uistinu je upitna. Povratak Zlatka Lagumdzije s lijecenja u Svedskoj nakon proslogodisnjeg ranjavanja mozda ce djelomicno ojacati vodstvo te stranke, no kao protuteza djeluje koketiranje celnih ljudi SDP srpske nacionalnosti sa Srpskim konzultativnim vijecem.
Celnik Liberalne stranke, Rasim Kadic, svoje "jedno ali vrijedno" mjesto u parlamentu namjerava sacuvati koalicijom s nekom vecom opozicijskom strankom (pominju se reformisti) s obzirom da njegova patuljasta sarajevska stranka nema sanse za ulazak u parlament. Nazalost, njihovi prosloizborni partneri Zeleni, s kojima je Kadic dijelio mjesto u parlamentu, cak i u slucaju ponovne organiziranosti, tesko da im mogu donijeti koji glas vise.
Za MBO, danas LBO (Liberalna bosnjacka stranka) pitanje je da li ce uspijeti konsolidirati svoje redove i izaci na izbore uopce. Naime, nakon prihvatanja funkcije ambasadora u Svicarskoj, Muhamed Filipovic, najglasnija figura LBO, polozio je svoje opozicijsko oruzje pred Izetbegovicem i izazvao unutarnji sukob u stranci. Adil Zulfikarpasic, predsjednik stranke i dio ljudi uz njega smatraju neprihvatljivim da opozicionar predstavlja Izetbegovicevu diplomaciju i participira u nepotistickoj SDA vlasti dok drugi dio, lojalan Filipovicu, to poima kao pragmaticnu odluku uz koju stranka moze ugrabiti dio kolaca od vlasti. Navodno, ionako malena stranka mogla bi se definitivno pocijepati na dvije sasma nove stranke cija bi izborna kandidatura, potom, bila uzaludna.
Nedavno je sarajevski tjednik "Bosna", praveci svoju internu analizu,zakljucio kako najvece sanse od opozicijskih stranaka na buducim izborima imaju reformisti. Danas Unija bosanskih socijaldemokrata, bivsi reformisti su uspjeli da odrze Tuzlu, svoju prosloizbornu pobjedu, u vlastitim rukama. Po tome UBSD jedina moze sa sigurnoscu da racuna na necije glasove. Sve karte se upravo stoga polazu na kantonalne izbore a federativni ce, ionako, ovisiti od podjele vlasti po kantonima. No, Tuzla ponovno postaje slastan zalogaj za nacionalne stranke. Nakon svih dosadasnjih neuspjeha u obaranju gradjanski orijentirane vlasti u gradu, izbori su najlaksi put za njihovu legalnu smjenu. Stranci demokratske akcije pri tom poslu nepogresivo ide u prilog izgled tuzlanskog kantona s obzirom na to da su u njemu i okupirana mjesta istocne Bosne te ce mnogobrojne izbjeglice na glasanje izaci u samoj Tuzli. I dok bi se urbani dio grada opredjelio za gradjansku, dosadasnju vlast koja ga je sacuvala od pogroma nacionalisticke mrznje, pretpostavka je kako ce vecina izbjeglica, ali i nekolicina okolnih opcina, glasati za Izetbegovicevu SDA. Kako ce se prava izborna bitka pozicije i opozicije, po svemu sudeci, i odigravati jedino u Tuzli, u ovom su gradu izborna previranja vec pocela. Izetbegovicevi sljedbenici, potpomognuti minornom strankom HDZ, pokusavaju uspaliti nacionalna osjecanja kod "zaspalih" Tuzlaka. Uz obilato financiranje dirigiranih medija (jednog od njih, list "Zmaj od Bosne", Mazovjecki je u svom izvjestaju okarakterizirao kao raspirivaca nacionalne mrznje) washingtonski se sporazum pokusava protumaciti kao iskljucivo pravo dvije nacionalne stranke, dakako SDA i HDZ, na vlast i bez ikakvog upliva visenacionalnih, gradjanskih stranaka. Jedan od celnika UBSD cak istice bojazan kako ce se predizborna kampanja posljednjih dana kao i sami izbori mozda morati i oruzano obezbjedjivati. Da ima pravednosti, a Bosna iznova pokazuje kako je zapravo sve manje, tuzlanska se vlast na celu sa Selimom Beslagicem ne bi ni trebala plasiti svojih inkriminiranih protivnika.
No, kako je ocigledno da je bosanskohercegovacko tle poligon za prevelik broj perverznih inozemnih politika, jasno je kako ce se gro njih i ukljuciti (na raznorazne nacine) u predstojece bosanske izbore te obilato pomagati svoje kandidate. Za nadati se da ce se bar neke od njih "zakaciti" i za normalnu, zivotnu, zajednicku politiku. Upravo poput tuzlanske, recimo.
Drazena Peranic