LED JE KRENUO

AIM, ZAGREB, 22.05.1994. "Antifasisti vicu, galame, urlicu, prijete, izazivaju i vade maceve iz korica. Netko je pokvario njihove slike i oni su se povampirili. Oni jasu na metlama i jurisaju na vjetrenjace. Evo ih pod prozorom, na trgovima, u ulicama, na ekranima, u zvucnicima, pod krevetima, u oblacima, u potocima, u vodovodima i kanalizacijama, svugdje oko nas najednom probudjeni antifasisti... Jedini realni rezultat koji ovaj borbeni, strasni iskljucivi, huskacki, antihrvatski antifasizam moze proizvesti jest upravo fasizam i nista drugo. A to je krajnji cilj inspiratora. Blago onima koji nemaju zadnjih namjera, ali koji braneci svoju proslost i svoju savjest od svega toga jos nista nisu razumjeli. Sedamdesetogodisnjaci svojim zivotima, svojim ideologijama zele opteretiti nove generacije i cak im nuditi svoj program buducnosti. U ime te generacije nadam se kako mozemo poruciti: ostavite nas na miru sa svim tim vasim traumama i utvarama. Molim Boga citavu noc: Boze svemocni, uzmi ih sebi da ne truju nasu omladinu koja ne zeli zivjeti njihove propale bitke".

Ovu poruku hrvatskim antifasistima prije desetak dana uputio je nekadasnji partijski funkcionar, posljednji sekretar Saveza komunista u svojoj redakciji, novinar koji se godinama kleo u "nasu svijetlu i dragu Partiju", obozavatelj Tita i podanik bratstva i jedinstva. Uvijek, u ona "mracna vremena", koketirajuci s cvrstorukasima i dogmatima. Ali nije to neka usamljena pojava u hrvatskoj javnosti, pa naravno i u novinarstvu. Mnogo je onih sto su preko noci shvatili sve, ama bas sve svoje zablude i preobukli kosulje. Uostalom hrvatski vrh prepun je bivsih antifasista, partizana i nekadasnjih komunista, a na prste jedne ruke mogli bi se izbrojiti oni sto danas stoluju u foteljama glavnih urednika, ili koji imaju pravo na slicicu u okviru, koji nisu bili vlasnici "crvene knjizice". Reklo bi se radi se o masovnoj i "normalnoj" pojavi, ali ono sto ovaj slucaj antiantifasiste izdvaja od drugih jeste cinjenica da je rijec o jednom od ovogodisnjih dobitnika nagrade "Zlatno pero" sto ga za izuzetna novinarska dostignuca dodjeluje Hrvatsko novinarsko drustvo. Ime tog "zlatoperog" novopecenog vjernika koji cijelu noc moli Boga da konacno k sebi uzme cijelu generaciju, samo dva- tri dana nakon bezpresedantske sramote pojavilo se u impresumu "Slobodne Dalmacije" na mjestu rezerviranom za glavnog i odgovornog urednika. Josip Jovic, a upravo tako se zove covjek koji se ogrijesio o sve norme novinarskog zanata, kodeksa i Statuta, mogao bi tako postati konacno "krivcem" ili "zasluznim" da se hrvatska novinarska organizacija rasclani na svoje sastavne djelove.

Po kojoj logici i s kakvim opravdanjem, naime, i danas cetiri godine nakon pada komunizma svi oni koji zive od novinarstva, bez obzira da li radili u Vrdoljakovoj "Katedrali duha", stranackim listicima kao sto je "Glasnik HDZ", "Hrvatskom vojniku", prodrzavnim (propartijskim) novinama kao sto su "Vecernji list", "Slobodna Dalmacija" ili "Glas Slavonije", desnicarskom i ustaskom "Hrvatskom vjesniku", umjerenom i sve objektivnijem "Vjesniku", ili nezavisnom "Novom listu", lijevom "Feral Tribuneu" ili ultralijevoj "Hrvatskoj ljevici", moraju biti zajedno u istoj organizaciji? Diferencijacija u hrvatskom novinarstvu davno je obavljena. Nazalost, najcesce na ideoloskoj osnovi, ali u sustini ipak na profesionalce i one druge. Doslo je, cini se, vrijeme da se to i sankcionira, da se i formalno konstatira hrvatski novinarski pluralizam, kao sto on postoji i na kioscima, a sve vise i u eteru, pa i na malim ekranima.

Naime, ako je suditi po sarenilu sredisnjeg zagrebackog Trga bana Jelacica, Hrvatska polako ali sigurno, a za nadati se je i nepovratno, bjezi iz onog sivila u koje je stampu pokusala, pa i uspjela, uvaliti Hrvatska demokratska zajednica. Dozivljavajuci svoje izborne pobjede i kao pravo na sav medijski prostor HDZ se uporno trudila da ocisti kioske od svega sto je nepocudno, sto misli, a pogotovo sto misli drugacije. Nakon sto su "novi demokrati" uspjeli usutkati "Danas" i "Slobodnu Dalmaciju", preuzeti "Vjesnik", "Vecernji list" i niz drugih novina, posebno lokalnih, a u potpunosti okupirati radio i televiziju, zahvaljujuci pritisku Evrope, ali i brojnih novinara koji se nisu dali pretvoriti u "nove metle", pri cemu dio zasluga pripada i anemicnom Hrvatskom novinarskom drustvu, ovog casa biljezimo pravi bum novih medija.

Pojava "Feral Tribunea" mjesecnika "Erazmus" i privatizacija rijeckog "Novog lista", kojeg su kupili njegovi zaposleni, te "Arkzina", mjesecnika zagrebacke Antiratne kampanje (kojima je svima pomogao Soros) bilo je probijanje hrvatskog medijskog leda. Vec tada, prije gotovo godinu dana moglo se uzviknuti: Ipak se krece! A sada: Krenulo je! Samo u posljednjih nekoliko mjeseci, pored jos uvijek neprikosnovenog i najtiraznijeg "Globusa" (oko 200.000 stampanih primjeraka) pojavila se Suvarova "Hrvatska ljevica", izasao je drugi broj "Starta nove generacije" sto ga uredjuje nekadasnji novinar "Slobodne Dalmacije" Zvone Krstulovic i koji ne skriva svoju lijevu orjentaciju. Po treci put je stampan "Europski magazin", za kojeg kazu da je u vlasnistvu liberala, a vodi ga nekadasnji kolumnist "Slobodne Dalmacije" Zeljko Zutelija. Tu je zatim i mjesecnik "Magazin", ciji je vlasnik nekadasnji novinar "Arene" i suprug najpoznatije novinarke "Vjesnika" Miro Crnjakovic, pa zatim "Panorama" koju uredjuje cudan trojac: Marko Markovic (nekadasnje prvo pero zloglasnog ST-a), Goran Milic i Pero Zlatar. Trziste je naprosto preplavljeno izdanjima za ljepsi spol: "Mila", "Vita", Glorija", "Bebe", "Novi Svijet", "Beata"... Zatim tu je i citav niz strucnih i polustrucnih listova kao sto su "Banka", "Croman", "Yet set" i naravno svezanj desnih novinica tipa vec recenog "Hrvatskog vjesnika" koji uporno izlazi i dalje s nadnaslovom: "Politicki Srbi prokleti bili gdje bili da bili".

Vrijeme ce pokazati sto ce od ovog mnostva uspjeti naci put do trzista, ali jedno je sigurno: Hrvatska je pocela imati novinarsko trziste, sto je brojnoj vojsci od preko 600 novinara koji su bili ostali bez posla omogucilo kakvo-takvo prezivljavanje. Broj izdanja u Hrvatskoj vec se mjeri stotinama, a planova je jos. S velikim iscekivanjem osluskuje se hoce li se konacno pojaviti i neki pravi news magazin tipa nekadasnjeg "Danasa", jer upravo je to ono sto trenutno nedostaje na hrvatskom trzistu. Jer tirazni "Globus" ipak naginje ka "sarenom", a "Feral Tribune" je cudan bastard satire, humora i ponesto analitike. Za sada se jedino zna ime tog buduceg tjednika ("Pecat") i donekle sastav uredjivacke ekipe, koja ce, naravno, biti sastavljena od izvornih danasovaca.

I tako dok je vec zapoceo rat za citalacke duse, onaj za gledaoce jos nije ni startao. Po hrvatskom zakonu o javnom informiranju svatko ima pravo osnovati privatnu radio ili TV stanicu, ali "kvaka 22" je u tome sto jos uvijek nije donesen zakon o telekomunikacijama, a vladajuca stranka nikako da obznani pod kojim uvjetima mogu postojati druge televizijske stanice osim drzavnog HRTV-a. Ne zna se ni sa koliko frekvencija raspolaze Hrvatska, niti koliko ce kostati koncesije, pa cak ni to kakav ce sadrzaj na tim buducim televizijama biti dopusten.

Na proslom saborskom zasjedanju trebao se naci i prijedlog ovog zakona, ali zbog krize sto je nastala zbog sukoba unutar HDZ-a i osnivanja Hrvatskih nezavisnih demokrata, cak ni zastupnici, a kamoli novinari, nisu dobili taj novi prijedlog koji je trebao biti ociscen od svih onih natruha i balvana otvorenog i skrivenog monopolizma. I ova vlast zna kolika je snaga televizije, pogotovo u drustvu koje je na granici siromastva, pa ne bi cudilo da se donosenje zakona odgodi za neka "bolja vremena" kada ne budu prijetili izvanredni izbori. No, tko zna hoce li se u medjuvremenu promjeniti odnos snaga i nece li Tudjman raspustiti Sabor i prije nego li Zakon i stigne na dnevni red?

Pa i pored toga u Hrvatskoj ovog casa djeluje na desetak malih lokalnih televizija: od Zagreba, Osijeka, Cakovca, Pule, Vinkovaca pa sve do Vodica (sela blizu Sibenika). I to je dokaz vise da se zivot ne da ukalupiti. Neki su uz to skloni misljenju da se ponesto mijenja i na Hrvatskoj televiziji. Dolazak Mirka Galica, nekadasnjeg glavnog urednika "Danasa", sadasnjeg dopisnika "Vjesnika" iz Pariza, najmladjeg (ovogodisnjeg) dobitnika novinarske nagrade za zivotno djelo, na mjesto direktora Televizije tumaci se kao labavljenje od stranacke stege. Zivi bili pa vidjeli.

U svakom slucaju mnogo toga se zbiva na hrvatskom medijskom prostoru, a nije sve tako jednoznacno. Za kraj jedna pitalica: sto mislite u kojim novinama su objavljeni ovi "happygrami": Kad vidim reprezentante Hrvata tako sam ponosan (milina me hvata) da pozelim otici na Grenland, u Thulu, i pozalim sto nisam iz plemena Zhulu; Tek jedna nas malenkost dijeli - vama na cast, mi smo se borili za Hrvatsku a vi za vlast.

Ne nije rijec o "Feralu", vec o onoj istoj novini koja laze vec u svom imenu ("Slobodna Dalmacija"), a u kojoj nekadasnji marksist poziva Boga svevisnjeg da spasi Hrvatsku od antifasista.

GOJKO MARINKOVIC