MRVLJENJE AUTOKRATSKE VLASTI

AIM, ZAGREB, 19.05.1994. Blokada Sabora i parlamentarna kriza koja je protekla dva mjeseca potresala hrvatsku politicku zbilju okoncana je kompromisom. Predsjednici saborskih domova, Stipe Mesic i Josip Manolic, koji su prije dva mjeseca odlucili da raskinu sa svojom dotadasnjom strankom Hrvatskom demokratskom zajednicom i dobrim dijelom njene politike u vecini su realizirali svoje kratkorocne ciljeve koje su obznanili prilikom promocije svoje nove stranke - Hrvatskih nezavisnih demokrata. Hrvatska demokratska zajednica i predsjednik Tudjman dobit ce zadovoljstinu u odstupanju Mesica i Manolica sa predsjednickih funkcija u Saboru i ustolicenjem "svojih ljudi". Opozicija, pogotovo Budisina Hrvatska socijalno liberalna stranka, mozda je dobila najvise - ojacala je svoje pozicije u hrvatskom parlamentu. Tako bi se, naime, mogao rezimirati dogovor koji su u srijedu navecer, nakon dvodnevne "lekcije iz procedure" u Zupanijskom domu, potpisali ovlasteni predstavnici svih hrvatskih parlamentarnih stranaka.

Samo prva tocka dogovora po mjeri je vladajuceg HDZ-a. I to ne sasvim jer iako je HDZ dobio ono na cemu je inzistirao: da predsjednici saborskih domova budu iz njegovih redova i da Mesic i Manolic nakon sto su napustili HDZ moraju otici s tih funkcija, nije se ostvarila zarka zelja veceg dijela hadezeovskih zastupnika da njihovo uklanjanja obave u glasackom stampedu saborske vecine koju jos uvijek imaju u Zupanijskom domu sigurno, a u Zastupnickom na papiru. A tek ce vrijeme pokazati je li tako i u zbilji. S druge strane, Mesic i Manolic su svo vrijeme uvjetovali svoj odlazak s predsjednickih funkcija medjustranackim dogovorom i novom preraspodjelom saborskih funkcija koja ce postivati novi odnos politickih snaga u Saboru. I u tome su uspjeli. Opozicija ce ubuduce i u Zastupnickom i u Zupanijskom domu imati dva potpredsjednicka mjesta za razliku od dosadasnjih po jednog potpredsjednika. Pritom, njoj pripadaju mjesta prvih potpredsjednika, odnosno onih koji mjenjaju predsjednika u slucaju njegove sprijecenosti. Kako se najavljuje oba ta mjesta dobit ce Budisini liberali. Drugo opozicijsko potpredsjednicko mjesto u Zastupnickom domu dobit ce po svoj prilici Stipe Mesic. HDZ i zastupnici nacionalnih manjina zadrzavaju svoja dosadasnja dva odnosno jedno potpredsjednicko mjesto u Zastupnickom domu, a HDZ je ostao bez svog potpredsjednika u Zupanijskom domu. Time u Predsjednistvu Sabora, koje cine predsjednici i potpredsjednici a koje priprema sjednice Sabora, HDZ vise nema vecinu.

Novu stranacku konfiguraciju poprimit ce i saborski odbori. Osim povecanja njihovog broja, obavit ce se i preraspodjela predsjednickih mjesta i samog sastava svih odbora u skladu s novim stranackim omjerom medju zastupnicima. HDZ i opozicijske parlamentarne stranke imat ce onoliko predsjednickih mjesta koliko im pripada srazmjerno broju zastupnika. U odborima gdje ce HDZ imati predsjednika imat ce i neznatnu vecinu clanova, a opoziciji ce pripasti potpredsjednicko mjesto. U odborima u kojima ce opozicija imati predsjednika bit ce podjednak broj opozicijskih i hadezeovskih clanova, s time da ce HDZ imati potpredsjednicko mjesto. Nista manje znacajno nije i uvrstavanje u dogovor obaveze da se u roku od 90 dana izrade novi poslovnici saborskih domova koji bi trebali zamjeniti sadasnje pisane po mjeri vladajuceg HDZ-a. Novi poslovnici morat ce se izraditi, kako je zapisano, "po uzoru na poslovnike europskih zemalja s razvijenom demokracijom".

To bi trebalo u sabornice unijeti demokraticniju proceduru u kojoj vladajuca stranka vise nece moci koristiti poslovnicke odredbe za otklanjanje i otupljivanje opozicijskih prijedloga i inicijativa. A ako se instalira tajno glasanje pri odlucivanju sto trazi opozicija, ali i dio hadezeovih zastupnika, bitno ce se na bolje promjeniti uloga Sabora u cjelini. Sranacka stega, koja je do sada Sabor zapravo pretvarala u puku glasacku masinu i izvrsitelja naloga stranackog rukovodstva, bit ce prakticno dokinuta sto ce u sasvim drukciju poziciju staviti i Sabor, ali i predsjednika Tudjmana i Vladu te druge organe izvrsne vlasti. Naime, oni vise nece moci racunati na puku transmisiju odluka stranackih celnika jer ce se zastupnici potpuno slobodno i samostalno moci opredjeljivati i obavljati svoju duznost.

Ako ce se dogovor parlamentarnih stranaka doista poceti ostvarivati u ponedjeljak i utorak za kada je dogovoren nastavak zasjedanja saborskih domova tenzije koje je u cjelokupnom politickom zivotu Hrvatske izazvao sukob Mesicevih i Manolicevih nezavisnih demokrata i Tudjmanovog HDZ-a krenut ce drugim tokovima. A taj sukob, bolje receno otvoreni rat, gotovo da je kulminaciju dozivio na saborskom zasjedanju. Pokazao je on svu hendikepiranost HDZ-a, njegovu nemoc da djeluje drukcije nego samo primjenom "terora vecina". Iako su kreatori i organizatori njegovog politickog djelovanja imali puna dva mjeseca da iznadju rjesenja kako da optimalno u demokratskoj proceduri i na tolerantan nacin pokusaju promjeniti Mesica i Manolica, jedino sto su smislili bilo je da na vec uobicajen nacin disciplinirajuci svoje zastupnike, pa i razlicitim pritiscima, oslanjajuci se na vecinu koju imaju u parlamentu pukim glasanjem i precicom izvrse egzekuciju nad njima. Da su na drugoj strani imali nekog drugog, a ne Manolica i Mesica, koji itekeko iznutra poznaju HDZ, ali i sve finese procedure koja je ugradjena u saborske poslovnike kojima su propisane gotovo neogranicene ovlasti predsjednicima saborskih domova jer se bili pripadnici hadezeovskih redova, to bi im i ovoga puta mozda uspjelo.

Ovako, proteklo dvodnevno zasjedanja Zupanijskog doma na koji je HDZ dosao s namjerom da smjenjivanje Manolica i izbor svoga predsjednika doma obavi odmah na pocetku, potiskujuci sva ostala pitanja u drugi plan, u zelji valjda da takvom brzopoteznom egzekucijom pokaze svim svojim preostalim clanovima da ce bilo kakva nevjernost biti drasticno i efikasno kaznjena, pretvorilo se u Manolicevo i opozicijsko drzanje lekcije o parlamentarnoj proceduri. Narogusena hadezeova vecina gotovo je bezbroj puta jurisala pokusavajuci da na pocetak dnevnog reda uvrsti upravo te dvije tocke: smjenjivanje Manolica i izbor novog predsjednika doma. I kad god joj se ucinilo da joj je cilj na domak ruke, Manolic je koristeci poslovnicke ovlasti konacno izjasnjavanje o tome odgadjao u nedogled. Cak im je pokazao, uz sinhroniziranu podrsku opozicije, da bi da su prihvatili njegov prijedlog dnevnog reda na kojem je smjenjivanje bilo uvrsetno na samom njegovom kraju, prije to ucinili nego na nacin kako su oni to zamislili. Jer u dva dana nisu odmakli od pocetka: od utvrdjivanja dnevnog reda, a toliko bi im otprilike trebalo i da odrade Manolicev predlozeni dnevni red. Ovako, morat ce sacekati ponedjeljak i nastavak zasjedanja na kojem ce Manolic moci elegantno, pozivajuci se na medjustranacki dogovor sam podnijeti ostavku, uskracujuci vecini "popaljenih" hadezeovskih zastupnika i to sitno zadovoljstvo da su ga oni smjenili.

A dio njih, uglavnom pripadnici hadezeove tvrde struje koja sada predstavlja vecinu u stranci, to nece moci prezaliti. Koliko zbog toga sto na svoj nacin nisu uspjeli obracunati s Manolicem, toliko i zbog toga sto su se po prvi put nasli u situaciji da njihova volja nije u Saboru provedena onako kako su oni to zamislili i zeljeli. Zanimljivo je, primjerice, bilo gledati kako Drago Krpina sa galerije Zupanijskog doma vice na haedzeove zastupnike sto su dopustili da liberal Damir Zoric, kome je Manolic prepustio vodjenje sjednice, u srijedu navecer jos jednom prekida sjednicu i njen nastavak saziva tek za cetvrtak ujutro ne dopustajuci na taj nacin Manolicevo smjenjivanje prije nego se postigne medjustranacki dogovor. Njegov bijes nije mogao smiriti i odgovor da nista tu ne mogu jer je to Zoricevo poslovnicko pravo. I pripadnici te tvrde, sve netolerantnije struje glavinjali su kao grogirani boksaci saborskim hodnicima i foajeima, glasno se i u restoranu buneci sto ne mogu kao saborska vecina realizirati ono sto su naumili. Nikako im nije islo u glavu, da je Manolic prelazeci u manjinu sa sobom ponio i ovlasti koje mu kao predsjedniku doma pripadaju a koje je dobio dok je pripadao vecini. Tim svojim cinom on je evidentno u dijelu svojih dojucerasnjih stranackih kolega izazvao eskalaciju mrznje i zelje za osvetom da se to moglo opipati u zraku.

Pritom, nisu, cini se, ni primjetili da se dio hadezeovih zastupnika zaogrnuo sutnjom, glasajuci zbog stranacke stege po diktatu, cuvajuci se da i sami ne postanu zrtve ljutitog stranackog zrvnja, ali i da su istodobno i sve nezadovoljniji svime sto se dogadja. Upravo to ce predsjedniku Tudjmanu postajati sve veci problem. Jer koliko god da je istupanjem Mesica i Manolica izgubio umjereniji dio hadezeove politike, barem ce mu toliko isto problem biti sto je ostao gotovo usamljen sa tom tvrdom, vec dobrano kompromitiranom hadezeovom strujom kojoj politika uglavnom "lezi u topuzu". I sama cinjenica, da je Tudjman da bi s opozicijom dosao do sporazuma, morao u finis pregovora ukljuciti i ministra vanjskih poslova Matu Granica dovoljno govori sama za sebe. Ocito je da sadasnji hadezeovi lideri u Saboru ne samo da nisu sposobni iznaci kompromis sa opozicijom nego sve vise vrse nasilje i nad onim umjerenijim clanovima HDZ-a cime ih jednostavno tjeraju da napuste njegove redove. Tako da cak i oni koji nisu krenuli za Mesicem i Manolicem samo zbog gotovo slijepe vjernosti Tudjmanu ne mogu to izdrzati. Kako je u toku zasjedanja Zupanijskog doma, Mladen Vedris, bivsi zagrebacki gradonacelnik i sadasnji predsjednik Gospodarske komore Hrvatske, upravo iz tih razloga istupio iz HDZ-a i za sada presao u nezavisne zastupnike, najavljujuci da ce isto uciniti i dio drugih pripadnika hadezeove tehnomenadzerske struje, ukljucujuci cak i bivseg premijera, u javnosti utjecajnog Franju Gregurica, pa i sadasnjeg premijera Nikicu Valentica, sve je jasnije da ce Tudjman na kraju ostati okruzen Seksom, Susakom, Glavasem, Milasom, Vukojevicem, Milasom... I, naravno, ljudima iz svog predsjednickog ureda. A onda je pitanje koliko dugo ce tu Seksovu struju moci drzati pod svojom kontrolom. Ona mu je, uostalom, i prva pokazala zube. A time ce, Mesic i Manolic, iako su izgubili svoja predsjednicka saborska mjesta, do kraja ostvariti svoj prvi cilj: diferencijaciju u Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Osipanjem njenih redova i dalje ce slabiti njena do sada neprikosnovena moc sto bi u konacnici moglo Hrvatsku osloboditi sadasnjeg autokratskog vladanja Tudjmana i njegove stranke. Potpisivanjem dogovora parlamentarnih stranaka hrvatski Sabor je tu cvrstu autokratsku sapu u dobroj mjeri skinuo sa sebe, a vrijeme ce pokazati hoce li se to dogoditi i Hrvatskoj.

ZORAN DASKALOVIC