ODUMIRANAJE SARAJEVSKE ROCK SKOLE

NAPLACIVANJE PATRIORIZMA

Dio sarajevskih rock i pop djelatnika svoj patriotizam debelo naplacuju, opjevavajuci svoju tugu za Bosnom sirom evropskih kafana kojima su vlasnici bosanski iseljenici. U Sarajevu gradska vlast zabranjuje svirke u zivo ali se zato na tezgama slobodno prodaje kucni pornic Gorana Bregovica, pronadjen u njegovom stanu, i snjim u glavnoj roli, naravno.

AIM, Sarajevo, 10.05.94. Sazimanje onoga sto se dvije ratne godine desavalo na i sa sarajevskom rock-pop scenom, prije svega je odredjeno cinjenicom da rat i dalje traje te da je drasticna pomaknutost i izoblicenost normalnih vrijednosti jedina konstamta sto odredjuje ratnom depresijom omedjene mogucnosti i trenutacne domete onoga sto je (pre)ostalo od izvikane, ali nikada zaista definisane "sarajevske rock skole".

Znakovit primjer takve pomjerenosti je i bizarnost da se odnedavno na tezgama sarajevskih ulicnih prodavaca moze kupiti video kaseta o kojoj se ranije samo suskalo, a cijim su internim projekcijama prisustvovali samo "povlasteni". U pitanju je kaseta sa naznakom "porno" koja je zapravo piratski umnozen presnimak kucnog pornica Gorana Bregovica u kojem se doticni, pored djevojke neodgonetnutog identiteta, pojavljuje u glavnoj ulozi a originalna kaseta pronadjena je na pocetku rata pri pretresu njegova stana. Ovo, medjutim, nikoga vise posebno ne uzbudjuje. Jednosno, rat je iskrivio sve aspekte pa se takvo nesto, sto bi u mirnodobskim uslovima bilo skandalozno, kako po onome sto neprepricljiva perverznost snimka donosi tako i po bezocnom krcmljenu tudje privatnosti, sada tretira tek kao jos jedan dio Bregoviceva autorskog testamenta njegovom gradu.

Mnogo zuci je u ovdasnjim medijima i razgovorima proliveno oko onih muzicara koji su napustili Sarajevo. Uocljivo je malo onih koji su otvoreno stali na poziciju agresije a s obzirom da se radi o ljudima ciji hronicni nedostatak talenta njihovo ime nije ucinio bitnijim od naznake u telefonskom imeniku, o njima vise niko i ne razmislja, dok njihova huskacka kreveljenja tesko mogu potaci i ljutnju. Tek sucut, ponegdje.

No, postoji i onaj dio ovdasnjih rock i pop djelatnika koji svoj patriotzam debelo naplacuju, opjevavajuci svoju tugu za Bosnom sirom evropskih kafana kojima su vlasnici bosanski iseljenici. Navodno, time se skuplja novac za Bosnu ali takve tvrdnje postaju krajnje relativne bas na primjeru Dine Merlina, jednog od najeksponiranijih, ali u Sarajevu najomrazenijeg iz pomenute skupine, tvorca pretendenciozne, neukusno dodvoracke pjesme "Da te nije Alija", posvecene bosanskom predsjedniku. Naime, tokom rata Dino je, u samo jednoj austrijskoj klinici, ostavio oko 20 hiljada DEM kada je u dva navarata dao da mu se presadi kosa. Stoga se sada, na brojnim iseljenickim festama, pojavljuje bez ranije obavezne kape.

Oni muzicari i autori koji su ostali u Sarajevu, nakon infiltracije prvobitnog soka da vam je zivot odredjen pauzama izmedju dva granatiranja, pokusali su se koliko-toliko organizovati. Zahvaljujuci potpunoj pometnji s pocetka rata, vecina takvih pokusaja se pak svodila tek na pojedinacne kvalitativne autorske domete kakava je recimo bila stvar Mladena Vojicica Tife posvecena komandantu specijalnih jedinica MUPa Draganu Vikicu, pjesme Kemala Montena ili naivna ali prilicno profesionalno odradjena "Help Bosnia Now" skupine sarajaveskih muzicara koja se zapazeno prikazivala i na MTVu.

Istovremeno, zahuktala produkcija domoljubnih pjesama od kojih su neke na pocetku rata izvrsile sudbonosan utjecaj na odbrambeni moral gradjana, ubrzo je usljed hiper-produkcije spala na prilicno niske autorske i izvodjacke grane pri cemu je zadati sadrzaj u potpunosti poceo diktirati formu. Naravno, narodnjaci i novokomponovani rockeri su zaskocili tu idealnu priliku i uskoro je i ono malo kvalitetne tonske opreme za snimanje, sto je ostalo u gradu, u cijelosti bilo u funkciji harmonika, rastimanih gitara, jeftinih sintisajzera i glasova raspuklih od privatnih koncerata na zabavama lokalnih komandanata kojima su narodnjaci zdusno posvecivali songove, takmiceci se za nihovu naklonost.

Stijesnjeni takvom situacijom jedan dio sarajevskih muzcara se okupio oko projekta, situaciji prigodne obrade kulturnog mjuzikla "Kosa", ciji je kvalitet i nevjerovatna energija utkana u samu postavku ali i u svaku izvedbu, obezbijedio svjetsku medijsku paznju. Nazalost, opstrukcijom UNHCRa, koji je i pored pritisaka svijeta, primjerice americkog Kongresa, odbio da sarajevskoj "Kosi" obezbijedi izlazak na turneju po USA gdje ih je cekao i primamljiv ugovor za snimanje albuma, daljnja sudbina ovog projekta koji je u sebe, izmedju ostalih ukljucio nekadasnje muzicare Plavog orkestra, Hari Mata Hari, Gino Banane i mnoge druge studijske profesionalce, ostaje krajnje nejasnom.

Sem odlaska velikog dijela ovdasnjih muzicara, jedna od stvari koja pogoduje eventualnom zatiranju sarajevske rock scene jeste i nagla ruralizacija grada izazvana dijelom radi izbjeglistva veceg broja mladih Sarajlija koji su bili publika za kvaliteta rock, dijelom zbog priliva izbjeglica, tako da onaj segment tipova koji kao dobru zabavu subotom uvecer vide razbijanje casa u kafani i stipanje pevaljke, imaju financijsku i organizacionu moc. Iako s tog aspekta situacija nije ruzicasta sadasnja postava Top liste nadrealista, predvodjena legendarnim Elvisom J. Kurtovichem, Sejom Saxonom iz "Zabranjenog pusenja" i Zenitom Djozicem iz prvobitne ekipe TINa, vjesto parodiraju upravo takav segment ljudi koji se poput junaka davne pjesme "Zabranjenog pusenja" - "Sejo se danas super osjeca" - super osjecaju tek kada "razbiju" kojeg pankera ili hipika.

S obzirom da u gradu ne postoji nista od onoga sto bi trenutacnojk relativnoj koncertnoj zivosti obezbijedilo zazivljavanje na nivou organizovane gradske scene - diskografska ili medijska promocija - stvari ostaju zaledjene tek na "on the stage" dometima. Kvalitetni koncerti mahom su svedeni na scenu centra "Obala" ili na povampirenu"Slogu" gdje sviraju Tifa ili Drazen Zerajic Zera iz "Crvene jabuke". O liniji bendova poput prvaka hard corea "SCH" i nesto kvalitetnijih mladih klubskih atrakcija sto djeluju "Obalom", sjajnu reportazu za MTV uradio je Bill Carter, momak zasluzan za satelitski kontakt sa Sarajevom tokom posljednje turneje "U2".

Medjutim, najnovija zabrana zivog sviranja, donesena od strane gradskih vlasti, prijeti da eutanazira cak i ovakvo vegetiranje rocka u Sarajevu. U tom slucaju kao jedina alternativa ce ostati horsko pjevanje pjesama Dine Merlina na prigodnicarskim skupovima ili voajersko prodiranje u Bregine pornografske egzibicije. Premalo za grad poput Sarajeva.

Karim Zaimovic