BH FEDERACIJA U SLIJEPOJ ULICI

LJUBAV NA KUSNJI

AIM, SARAJEVO, 06.05.1994. Vrijeme pocetne euforije nakon potpisivanja washingtonskog sporazuma napokon je isteklo. Trezveniji analiticari i poslovicni cinici sada su dosli na svoje i bez straha mogu ustvrditi kako su bili u pravu kada su posumnjali u realne domete sporazuma postignutog pod patronatom SAD. Naprosto, napadno iskazana ljubav iz racuna muslimanskog i hrvatskog naroda u BiH nije mogla nikog zavarati. Previse je otvorenih pitanja ostalo da bi se eventualni rezultati mogli ocekivati preko noci.

S obzirom da se pozitivni naboj nakon potpisivanja washingtonskog sporazuma dobrano istrosio, kod nosilaca politickog zivota u republici vec je prisutna realna bojazan da citav projekat nece olako pasti u vodu. U tom kontekstu treba promatrati i nedavno pismo koje je Alija Izetbegovic uputio Franji Tudjmanu upozoravajuci ga na sve pogubne posljedice u slucaju daljnjeg odgadjanja primjene sporazuma i zamjerajuci mu sto vec nekoliko puta odgadja najavljeni posjet Sarajevu.

Dakako, dio Tudjmanovog oklijevanja moze se protumaciti nevoljama na domacoj sceni i otvorenim sukobom sa Manolicem i Mesicem koji su, napustivsi HDZ, osnovali vlastitu stranku. No, sustinski gledano, rijec je upravo o sukobu nosioca dvije razlicite koncepcije i gledanja na situaciju u Bosni i Hercegovini jer nije nikakva tajna da je hrvatski predsjednik bio naprosto prinudjen potpisati papire koje mu je, prilicno energicno, poturio Bil Clinton.

Na opstrukciju dogovora Muslimana i Hrvata, hrvatskog poglavara prilicno neugodno je podsjetio sam Manolic u otvorenom pismu koje je Tudjmanu uputio putem "Vjesnika". Tako on tvrdi da je vec u prvih deset dana nakon donosenja Ustava federacije BiH preduzeto vise aktivnosti usmjerenih na blokadu washingtonskih sporazuma - od nastavljanja funkcioniranja "drzave" Herceg-Bosne i njenog "predsjednickog vijeca", pa do sabotaze fakticke operacionalizacije sporazuma (kantoni, logori, komunikacije, legitimitet hrvatskih zastupnika u Skupstini BiH, tretman "nehadezeovskih" politickih predstavnika Hrvata itd). Ocigledno tvrda hercegovacka struja u hrvatskoj politici jos uvijek ima snazan utjecaj a Franjo Tudjman ili ne zeli, sto je mnogo vjerojatnije, ili nema snage da se otrgne njihovom zagrljaju. No, kako je zbog pritiska iz vana otvoren sukob Armije BiH i HVO onemogucen, pribjegava se nesto suptilnijim meganizmima ostvarenja politickih ciljeva koji se nisu mogli postici ratom.

U tom kontekstu treba promatrati nedavno rusenje dzamije u Livnu sto je, psiholoski gledano, razornije po buducnost nove federacije nego ponovno izbijanje otvorenih sukoba hrvatskih i muslimanskih postrojbi. Nadalje, kako to dobro primjecuje Ivo Komsic, clan Predsjednistva BiH, sada se javljaju tvorci etnickih drzava u BiH koji ratom nisu uspjeli ostvariti svoje ciljeve pa federaciju zele svesti na federaciju etnickih teritorija. Pojednostavljeno, to bi znacilo da ce vecinski narod na dodjeljenom teritoriju (kantonu) i dalje terorizirati manjine a to svakako ne moze biti prihvatljiv okvir zajednickog zivota. Uz to, kompleksno pitanje buduce federacije svakako je nemoguce sagledati bez definiranja uloge i polozaja Srba u njoj a za sada, u tom pogledu, nema opipljivih smjernica. Vec spomenuti Komsic tvrdi kako je Hrvatima stalo da Srbi budu ukljuceni u federaciju BiH jer je "jasno da BiH ne moze biti ocuvana u svojim medjunarodno priznatim granicama bez sva tri svoja naroda. Krajnje je vrijeme, tvrdi on, da se na trajan nacin rijesi pitanje BiH kao cjelovite drzave sto znaci da treba postaviti jasnu granicu na Drini jer je to jedina garancija da se genocid nece ponavljati".

Sto se bosanskih Srba tice, oni su vec u nekoliko navrata nedvosmisleno iskazali kako ih apsolutno ne zanima projekat federacije BiH, na njega gledaju kao na unutarnju stvar Muslimana i Hrvata i jedino sto ih interesuje jeste da ova nova drzavna tvorevina ne bude okrenuta protiv njih, u smislu stvaranja novog vojnog pakta na stetu bosanskih Srba. Ovako tvrda pozicija Karadzicevih sljedbenika za sada izgleda kao nepromjenjiva a iz diplomatskih krugova jos uvijek nema nikakvih signala da bi u tom pogledu mogao biti izvrsen pritisak kako bi se srpsko rukovodstvo na Palama makar privolilo da o projektu federacije Bosne i Hercegovine razgovara.

No, vratimo se muslimansko-hrvatskim odnosima. Kao sto je poznato nakon usvajanja Ustava federacije BiH bilo je predvidjeno da se u roku od mjesec dana izaberu zajednicki organi vlasti, odnosno, imenuje predjednik federacije i novi mandatar vlade. Nije bilo mjesta iluzijama kako ce se do prihvatljivih kadrovskih rjesenja za obje strane lako doci, ali se nije mogla naslutiti ni ovolika zestina sukoba i zakulisnih igara koje tu aktivnost prate.

Iako to Ustavom nije kategoricki receno, predvidja se da najvise funkcije budu podijeljene medju konstitutivnim narodima nove federacije, odnosno, da na jednu funkciju bude imenovan Musliman a na drugu Hrvat. I upravo to jeste kamen spoticanja koji bi mogao pokopati sve nade u mogucnost sprovedbe sporazuma. Da to nije nimalo jednostavno ni bezazleno pitanje napominje i Komsic, kategoricki ustvrdivsi da bi se "moglo desiti da se na kadrovskim pitanjima zaustavi provedba sporazuma o federaciji i Ustava, sto bi bilo tragicno. Ukoliko se ne bi mogao postici dogovor o predsjedniku buduce federacije, to bi iziskivalo medjunarodnu arbitrazu, sto bi bilo stetno."

Nedoumice oko prvog covjeka buduce federacije proizvele su spekulacije i unutar muslimanskog nacionalnog korpusa o cemu ovdasnji mediji vec otvoreno pisu. Sto se tice zvanicnih prijedloga vrijedno je zabiljeziti istup Edhema Bicakcica, popredsjednika SDA, koji u intervjuu "Danima" kazuje kako je "Izvrsni odbor SDA misljenja da je mjesto predsjednika federacije kljucno mjesto u temelju drzave Bosne i Hercegovine pa ce se insistirati da to mjesto zauzme Bosnjak, odnosno, da gospodin Alija Izetbegovic nastavi da vrsi mandat predsjednika federacije... to je potrebno iz moralnih, psiholoskih i svih drugih razloga a ova kampanja koja se osjeca u hrvatskim medijima nama lici na kampanju stvaranja vece cijene za pregovore." Istovremeno, on tvrdi kako je stranka saglasna da se Haris Silajdzic predlosi za mjesto premijera buduce federacije. Medjutim, odmah poslije njegovog istupa iz kabineta Silajdzica stize demant u kojem stoji da je Bicakcicevo misljenje tim povodom samo licni stav i da s tim u vezi Silajdzic nije imao nikakav predhodni dogovor niti je s tim bio upoznat. Ocito sadasnji premijer se ne miri s drugorazrednom ulogom ali jos uvijek ne zeli ulaziti u direktni konflikt s Alijom Izetbegovicem, koji, takodjer, u citavoj situaciji mudro cuti i javno se ne izjasnjava oko ponudjene kandidature. Dakako, cutnja bi se u ovom slucaju prvenstveno trebala protumaciti kao Izetbegoviceva mudrost jer sprovedene sonaze javnog mnijenja ubjedljivo idu u prilog premijera Silajdzica. Tako je nedjeljnik "Bosna" proveo opsezno istrazivanje medju gradjanima Sarajeva, Tuzle i Zenice i dosao do rezultata da cak 71 posto ispitanika ocjenjuje pozitivnim dosadasnji rad Vlade a sto je podrska kakvu premijer samo pozeljeti moze. Mnogo direktnije pitanje postavio je list "Dani", zatrazivsi od gradjana Sarajeva da se izjasne o tome koga bi voljeli vidjeti na celnoj funkciji federacije ukoliko Bosnjacima bude pripalo samo jedno mjesto (predsjednika ili premijera). Istrazivanje je sprovedno koncem aprila pri cemu je za Harisa Silajdzica glasalo cak 86,28 posto ispitanika a za Aliju Izetbegovica samo 13,72 posto. Bez sumnje, ova cinjenica Izetbegovicu nije promakla, moglo bi se cak kazati da je i predvidio onog trenutka kada ga je stranacki aparat ponovno postavio za prvog covjeka Stranke demokratske akcije. Drugim rijecima, on je sebi omogucio odstupnicu i to na mjesto koje ce jos dugo, o tome nema spora, predstavljati fakticki centar moci u politickom odlucivanju Bosne i Hercegovine. No, ne treba biti naivan pa povjerovati da ce Izetbegovic tako lako sici s politicke scene Bosne i Hercegovine. Predstojeci dani mogli bi pokazati da je vlast mnogo vaznija od buducnosti bosanske federacije.

Izlazak iz slijepe ulice u koju su zapali hrvatsko-muslimanski odnosi, dakle, jos uvijek nije moguc. Time se agonije Bosne samo produzava.

GORAN TODOROVIC