JUBILEJ PARTIZANSKOG "HAJDUKA"

AIM, SPLIT, 06.05.1994. Od ulaska u sportsku i antifasisticku povijest Evrope 1944. godine do skromne svecanosti izvan prostorija voljenog kluba

1. prohujala je "povijesna distanca" od pedeset godina. Toliko je trebalo starim igracima ratnog "Hajduka" da od ponosa svoga grada budu pomaknuti na njegove margine - sa naslovne stranice na skromne stupce gradske rubrike lokalne novine. "Pantha rei" - zakljucit ce mudra glava iz ostatka "Hajdukovog" ratnog stroja. A "Hajdukova" legenda Frane Matosic kazat ce: "Za igrat balun vaznija je glava od noge!". I slozit ce se sve te starine cije vlasi su dobile boju njihova mladalackog dresa da je ratni "Hajduk" bio vise od baluna i da se - tada - vise igralo glavom nego nogama.

Igrao je glavom Dinko Bilac koji je organizirao izlazak hajdukovaca iz grada na slobodni Vis. "Otislo se dva dana prije nego li je planirano da akcija ne propadne jer su se ondasnji igraci spremali da slavljem u Splitu to obiljeze!" - kaze Bilac. Svecanost nije bila u Splitu nego tek na Visu. Iz pera dr. Sime Poduje "hajdukovci" su na dan gradskog patrona sv. Duje, 7. svibnja godine 1944., poslali pozdrav Splitu: "Tvoj 'Hajduk', prvi predstavnik sportske Dalmacije koji ti je pronio slavu kroz 33 drzave i cetiri kontinenta nalazi se danas nakon cetiri godine fasisticko-ustaskih progona na slobodi. Na osobodjenom teritoriju i na Dan sv. Duje, tvog patrona, obnavlja se u okrilju Narodnooslobodilacke borbe...".

Split je, kako svjedoci "Hajdukov" kronicar Miljenko Smoje odusevljeno reagirao, sastavljala se momcad: "Deskovic je poginija, Andjelko je ranjen, ali je zato u tenkovskoj brigadi pronadjen novi centarhalf Ervin Katnic, cudo od centarhalfa, a Frane vodi navalu! Di ce nam biti kraj!".

"Hajduk" koji je pronio slavu Splitu "kroz 33 drzave i cetiri kontinenta" na Visu je poceo ispisivati nove slavne stranice svoje povijesti u kojima ce upisati da je tih ratnih godina bio proglasen i pocasnom momcadi Slobodne Francuske. "Sad su to izbrisali iz memoranduma kluba" - kaze Ante Jelaska, splitski reziser i, suvise je reci, hajdukovac - "A sta bi dali Bayern, Milan ili Barcelona da im je bit pocasna momcad Slobodne Francuske?".

Tadasnji "Hajduk", kojeg je cinilo 54 igraca i clanova uprave od kojih je danas 18 u zivotu, bio je sudionik najveceg sportskog dogadjaja u porobljenoj Evropi u Drugom svjetskom ratu. Bila je to utakmica u Bariju kad su splitski "bijeli" igrali s reprezentacijom britanske vojske. "Doveli su sve same profesionalce, a mi smo trazili odgodu jer su nam neki igraci obolili od malarije. Nisu pristali" - kaze Frane Matosic. Rezultat je ostao zapisan - "Hajduk" je izgubio 2:7. Revans je bio u Splitu dok su jos topovi grmjeli oko Knina u posljednjoj bitki za oslobodjenje Dalmacije. Frane je Matosic pucao "s desne strane pa u livi cos" i to je bio "Hajdukov" revans - 1:0. "Nije tada bio vazan toliko sport koliko propaganda nase borbe" - kaze Matosic. "Ali ipak gol je gol i svaki je drag" - dodaje slavni igrac koji ih je u "Hajdukovom" dresu postigao vise od 700.

Miljenko Smoje u tekstu koji je procitan pred "Hajdukovim" ratnim veteranima nije mogao a da se ne prisjeti i momcadi Radnickog nogometnog kluba "Splita" koja je izginula u sastavu Prvog splitskog partizanskog odreda. I Smoje cini "korekciju povijesti" i kaze da "Hajduk" nije razvio svoj sportski front 1944. godine kad je postao momcad NOVJ, nego jos 1941. kad je klub prestao s djelovanjem i kad nije pristao igrati u ligi fasisticke Italije. "A ustase su 1944. igrali turnir u Zagrebu ciji prihod je triba bit za obnovu 'Ajduka'. Pineze su jedino mogli poslat na Vis. 'Ajduk' je bija tamo" - kaze Smoje i dodaje da klub nisu vodili komunisti nego rodoljubi ciji moral nije dozvoljavao da drugacije postupe. I postali su evropski primjer - saveznicki avioni bacali su letke po Evropi pozivajuci sportase da se ugledaju na hajdukovce.

"O 'Ajduku' triba posteno sudit" - kaze Miljenko Smoje - "A posten je sud da bi danas na veliki 'Ajdukov' jubilej u gradu morala biti dolicna festa: Picaferaji bi morali uzgat sve rokete i balune, sve muzike bi tribale svirat, a u teatru bi morala bit svecana akademija. Na nasem stadionu bi morala bit jedna gala- utakmica s kojon saveznickom reprezentacijom. To bi tribalo. A misto svega toga skupila se ovde, eto vidite koja, druzina 'Ajdukovih' starih sidih glav' i Splicani da se gotovo ilegalno, sapjuc se i pomalo placuc sitidu velikoga jubileja. Ali, isto nismo tuzni nego smo ponosni - jemamo i zasto. Do deset godin gotovo nikoga od nas koji smo ovde nece bit, ali znat ce se za ovi datum i opet ce ga se slavit jerbo istoriju niko ne moze izbrisat. Svrsit cemo s onom starom poslovicom: Cega se pametan dici - tega se lud covik sramuje...".

Ratni "Hajduk" je odigrao 65 utakmica i postigao 317 golova, gotovo peticu po utakmici. A imao je "Hajduk" i peticu iz rodoljublja. Miljenko Smoje kaze da su "Hajduk" i Splicani prvi rekli Staljinu i SSSR-u povijesno NE. "Bilo je to kad je dosla igrat ruska armijska momcad CSKA. Nisu tili da sudi nas Leo nego ruski sudija. I on je kreja. Puno igraliste je zvizdalo. Komesari su se ustrcali i vikali: 'Suti reakcijo!'. A nasi invalidi su im mavali s praznim rukavima i nogavicama i vikali im: 'Je l' ti ovo reakcija!".

A poslije... "Rat je svrsija" - kaze Smoje - "dolazidu mu najvisi partizanski oficijali nudidu da 'Ajduk' bude klub JNA. A u staroj baraci su rekli: 'Zafaljujemo, ali 'Ajduk' je klub grada Splita i Dalmacije - ostajemo ovde. I osta je, ni tada se nije proda".

Isto onako kako je poslije oslobodjenja Splita Marin Baric, cuvar doma "Hajduka", iznio na vidjelo sve ono vrijedno sto je 1941. godine sakrio iz "Hajdukovih" prostorija, isto kao sto je Marin Kesic, pasticar, iznio pokale koji su rat proveli u velikoj peci pekarne, tako su i igraci ratnog "Hajduka" na svjetlo dana, na svojoj svecanosti, izlozili i neke slike - kao onu iz Barija - koje su uklonjene iz "Hajdukovih" prostorija. Bio je tu i bijeli, ratni, dres sa crvenom zvijezdom. "Nema smisla preskakati 46 godina 'Ajduka' kad je nastupao s njom na svom dresu" - kazu nogometasi-ratnici. Bio je na svecanosti i novi-stari "Hajdukov" amblem koji za osnovicu ima hrvatski grb. Sve je to "Hajduk" - povijest tece, a klub ostaje. Zato se njegovi stari igraci i ne ljute previse sto su se sastali - kako kazu - gotovo ilegalno. Neko novo vrijeme otjeralo ih je u korner. No, majstori baluna znaju da se gol moze postici i iz kornera. Treba znati, a ta generacija hajdukovaca je znala.

Rastali su se sa: "Hajduk" zivi vjecno! I usprkos svemu i oni s njim.

GORAN VEZIC