MEDIJI U EKONOMSKOJ TRANZICIJI: Nestaju i posljednji nezavisni

Crna Gora:

Draško Djuranović

Novo doba je namtnulo i nova pravila igre: za nezavisne medije u Crnoj Gori ima sve manje prostora i prijeti im izumiranje

Jedna državna novina, jedan državni radio, jedna državna televizija - tako je izgledala crnogorska medijska slika početkom devedesetih godina prošlog vijeka.

Vrijeme višepartizma doprinijelo je rađanju novih medija - prvo dvonedjeljnik "Krug", potom i nedjeljnik "Monitor", bili su prvi privatni printani mediji u Crnoj Gori. I, što je važno, prva glasila nezavisna od upliva države ili neke partije. U to doba nezavisni mediji su formirani kao vid kuturnog i političkog otpora vladajužoj, državnoj ideologiji crnogorske političke elite koja je - u savezništvu sa politikom Miloševićevog Beograda - propagirala rat sa susjedima i nacionalonu mržnju.

Led je bio probijen printanim, kasnije je uslijedilo osnivanje nezavisnih elektronskih medija. Nakon "Monitora", osnovanog oktobra 1990. godine, početkom 1994. godine startovao je sa radom i "Antena M", prvi privatni radio u Crnoj Gori, a 1997. godine i Blue Moon, prva privatna televizija.

Pravi procvat broja medija u Crnoj Gori zabilježen je tokom 1997. godine. Tada se dio crnogorske vladajuće partije (M.Đukanović) suprotstavio Miloševićevoj politici. Nastao je veliki pritisak Beograda na vlast u Crnoj Gori i ona je, u želji da obezbijedi demokratsku podršku svojoj politici, maksimalno podržala razvoj privatnih medija.

U tom periodu i međunarodna zajednica je intezivno pomagala crnogorske nezavisne medije. Ne samo radi pravljenja demokratskog društva u Crnoj Gori već i kao sredstvo borbe protiv diktature u Srbiji. Naime, zajedničko tržište je omogućavalo da se mediji registrovani u Crnoj Gori prodaju i u Srbiji bez ikakvih ograničenja.

Septembra 1997. godine iz nedjeljnika "Monitor" formirane su prve dnevne privatne novine u Crnoj Gori - dnevnik "Vijesti".

Bio je to definitivan početak jednog novog vremena. Dnevnik "Vijesti" je prvi uspio da spoji prefoesionalnost i tržišne principe, medij koji je, osim pomoći iz inostranstva, uspio obezbijediti i bitne domaće izvore prihoda.

U to doba su se i neki srpski mediji, bježeći od Miloševića, registrovali u Podgorici (Dnevni telegraf, Danas). U tom periodu (1997-2000) zabilježen je i najveći upliv stranih donacija u oblasti medija - otprilike oko petsto hiljada eura na godišnje.

Na drugoj strani, reagovao je i beogradski režim. Milošević je krenuo da logistički pomogne osnivanje i opstajanje nekih medija u Crnoj Gori. Tako je 1998. godine u Crnoj Gori osnovan dnevni list "Dan", nakon nezavisnog dnevnika Vijesti druga privatna novina u Crnoj Gori. Osim "Dana" zvanični Beograd je - kroz finansijsku podršku Savezne vlade - pomogao i osnivanje rado stanice "Radio D", Tv "YU Info" i nekih drugih glasila koja su uglavnom bili megafoni Miloševićeve politike u Crnoj Gori.

Ta politička borba - Miloševićevih protivnika i Miloševićevih pristalica u Crnoj Gori - značajno je doprinijela razvoju broja medija na crnogorskoj sceni.

To se, naravno, odrazilo i na današnje tržište medija u Crnoj Gori. Postoje četiri dnevna lista (Vijseti, Pobjeda, Dan, Publika), jedan nedjeljnik (Monitor) i više periodičnih magazina te 40-tak privatnih radio i TV stanica od kojih sedam pokrivaju cjelokupnu crnogorsku teritoriju (RTV Crne Gore, TV IN, TV Pink, TV Montena, TV MBC, TV Sky Sat i TV Elmag).

Brojnost je, istovremeno, oslikala i veliki problem sa kojim se suočavaju mediji na crnogorskom medijskom nebu. Za državu koja broji tek 670 hiljada stanovnika - postoji prevelika ponuda medija. Tim prije što, nakon pada Slobodana Miloševića, Crna Gora više nije baš tako, politički značajno mjesto.

Zato je, tokom 2002 i 2003. godine uočljiv je pad stranih donacija, odnosno ulaganja u crnogorske medije, a za 2004. godinu je najavljeno dodatno kresanje budžeta. Strani analitičari očigledno procjenjuju da je je najteži period prošao i da mediji moraju sami sebi obezbijediti opstanak. Procjenjuje se da strane donacije u Crnoj Gori neće tokom 2004. godine premašiti 100 hiljada eura.

Kako će i ko će od crnogorskih medija preživjeti vrijeme koje dolazi?

U najtežoj situaciji su mediji koji nijesu pod kontrolom države ili partija. Na malenom crnogorskom tržištu, u državi koja je pred bankrotom, teško da mogu računati na preživljavanje samo od prodaje i marketinga. Istraživanjamedijske scene ukazuju da su neophodne korjenite promjene da bi neki mediji zaiosta opstali u novonastaloj situaciji.

"Crnogorski nezavisni nedjeljnik Monitor je na raskrsnici. Bez stranih donacija gotovo je emoguće opstati. Iako naš nedjeljnik ima najveži tiraž od političkih magazina koji se prodaju u Crnoj Gori, on ne može preživjeti na tržištu", kaže u razgovoru za AIM dr Miodrag Perović, osnivač i aktuelni direkotor "Monitora".

Perović ističe da tržište od nepunih 700 hiljada ljudi je premali resurs za opstanak političkog magazina kakav je Monitor. Nedjeljnik koji je, devedesetih godina prošlog vijeka, nastao kao otpor ratnoj histeriji i nacionalizmu danas je u teškoj situaciji najavom povlačenja donatora. "Neophodne su radikalne ekonomske i uređivačke promjene da bi se održali u životu", zaključuje dr Perović, ali i napominje da su za radikalnne izmjene u grafičkom dizajnu i uređivačkoj politici potrebne - dodatne investicije. tako se stvara krug: u stalnoj borbi za preživljavanje nema se ni vremena ni novca za ulaganje u budućnost.

U sličnoj situaciji su i drugi, elektronski nezavisni mediji, poput nezavisnog Radio Antena M, ili nezavisnih televizija TV Montena, TV MBC i TV Sky Sat. Sve te medijske kuće teško se održavaju na tržištu, iako im je čujnost i gledanost značajna u Crnoj Gori.

Mada to niko javno ne želi reći, evidentno je da su nezavisni mediji u Crnoj Gori i sami donekle odgovorni za nezavidnu poziciju u kojoj se nalaze. Osim realnih ograničenja (malo tržište i slaba kupovna moć stanovništva) nesporno je da su i sami nezavisni mediji mogli - poslovati bolje. Ili: poslovati po principima tržišnog poslovanja za koje se načelno zalažu.

To se odnosi i na uređivačke koncepcije, ali i strategiju tih medija. Pokazalo se da je prošlo vrijeme kada je bilo dovoljno imati stav - biti protiv rata ili Miloševića - pa biti dovoljno čitan, slušan ili gledan. Broj medija i obilje informacija nametnuli su konkurenciju.

Osim političkih tema, sve izbirljiviji konzument zahtijevao je i druge sadržaje. Nedavno sprovedeno istražibvanje javnog mnjenja podgoričke agencije "Damar" pokazuje da korisnike informacija najviše interesuju oblasti afera, novčanih transakcija i - humora. Političke teme na četvrtom mjestu su interesovanja, za razliku od, recimo 1999. godine, kada je pitanje državnog statusa bilo dominantna tema o kojoj su čitaoci ili gledaoci voljeli da saznaju. malo koji odn ezavisnih medija se stvarno prilagodio tom novom trendu.

Osim toga, stalne godišnje donacije, insistiranje na elitizmu publike, poprilično su ukljuljkale medije koji su bili podržavani iz inostranstva. Nerijetko je takav odnos izazivao poteze koji i nijesu bili komercijalni.

Tako, danas u Crnoj Gori egzistiraju tri privatne televizije slične uređivačke koncepcije - TV Montena, TV MBC i TV Sky Sat - a da se menadžmenti tih medijskih kuća nijesu zapitali koliko bi im pomoglo ako bi ujedinili ekipe i umjseto tri slabašne stvorili jednu jaku televizijsku kuću. Ovako, sve tri nezavisne televizije u opasnosti su da budu "progutane" od moćnijih, od krupnog privatnog kapitala podržanih, televizija poput TV Pink koja je volšebno dobila dozvolu za emitovanje programa u Crnoj Gori.

"Teško je sačuvati svoju prepoznatljivost, svoju originalnu boju i svoju nezavisnu ueređivačku koncepciju a biti dnevno pritisnut brojnim fakurama, obavezema prema ekipi, još više, prema gladaocima", kaže za AIM Đuro Vučinić, vlasnik privatne televizije Montena.

Iako u zajedničkim problemima, tri pomenute televizije ipak nijesu našle zajednički jezik i svako će nastaviti da se samostalno bori za opstanak.

I printani mediji kubure sa problemima: kako opstati u samostalnoj uređivačkoj politici a ekonomski biti dovoljna jak da se zadrži tiraž i svakodnevni prihod.

Najčitanija dnevna novina u Crnoj Gori, nezavisni dnevnik "Vijesti" prva se okrenula novim ciljevima: traženju strateškog partnera.

"Kod nas nije bilo problema sa opstankom. Iako imamo više od 130 zaposlenih, zahvaljujući velikom tiražu od dvadesetak hiljada primjeraka dnevno i, shodno tome, pozamašnim prihodima od reklama, naš dnevnik je imao zagarantovano mjesto na crnogorskom tržištu", kaže Željko Ivanović, direktor "Vijesti".

Početkom prošle godine nezavisni dnevnik "Vijesti" su počele lagane pregovore sa njemačkim koncernom WAZ (Western Algemaine Zaitung). Njemački medijski magnat odavno je na Balkanu, prvo kroz ulaganja u Hrvatskoj i Makedoniji, kasnije i u Srbiji gdje su kupili 50 procenata dionica dnevnog lista "Politika".

U Crnu Goru su ušli kroz investiranje u dnevnik "Vijesti": kupili su pedeset procenata štamparije "Roto slog" (vlasništvo dnevnika "Vijesti" i nedjeljnika "Monitor"), istovremeno i - pedeset procenata dionica nezavisnog dnevnika "Vijesti".

"Uređivačka koncepcija - tako je regulisano i kupoprodajnim ugovorom - ostala je potpuno u ingerenciji redakcije Vijesti. WAC đe se potruditi da unaprijedi menadžment, distribuciju i naplatu potraživanja. Mi smo, dakle, zadržali svoju nezavisnost a istovremeno smo našli strateškog partnera voljnog i željnog da ulaže u našu kuću", kaže direktor "Vijesti" Ivanović.

Koliko je njemački koncern izdvojio za kupovinu polovine dionica najtiražnijeg crnogorskog dnevnog lista ostalo je tajna. Nije, međutim, tajna da je WAZ spreman da odriješi kesu i dobrano investira u Crnu Goru. Prema saznanjima AIM-a, već početkom ljeta ove godine njemački koncert će u Crnu Goru uvesti novu štampariju, vrijednu gotovo dva miliona eura.

Bez sumnje, ta će štamparija moći da štampa dnevnike i magazine u koloru i tehnićki biće znatno ispred konkurencije u Crnoj Gori. Inače, investicija WAZ-a biže i najveće ulaganje stranog kapitala u crnogorsku privredu u 2004. godini.

Zbog čega je jaki njemački igrač odlučio datoliko uloži u Crnu Goru?

Opremljen savremenom štamparijom, najmodernijom u Crnoj Gori, WAZ može da krene u završni korak na osvajanju medija: cijenama njegove štamparije niko neće biti konkurentan i za kratko vrijeme, procjenjuju stručnjaci, nova štamparija preuzeće štampanje bajvećeg vroja printanih izdanaj u Crnoj Gori. Pod pretpostavkom da uspije centralizovati štampu, odnosno preuzeti štampanje drugih dnevnih novina i magazina, WAZ-u bi trebalo sedam godina da povrati kapital uložen u kupovinu polovine dionica "Vijesti" i nabavku nove štamparije. nakon toga, sva zarada bila bi - ektstra profit.

Uz ekonomsku moć prirodno ide - politička. Kontrolom nad relevantnim medijima u Crnoj Gori njemački koncern bi mogao da - posredno, uz pomoć meija pod svojom kontrolom - utiče i na politička dešavanja u Crnoj Gori. Slučajno ili ne, dnevnik "Vijesti" u posljednje godinu dana značajno je - u odnosu na ranije vlastito pisanje - zaoštrio kritiku prema režimu u Crnoj Gori. Da li je to plod samostalne redakcijske procejene ili pak upliva njemačkog partnera, teškoje precizno utvrditi. Ipak, nesporno je da nova ekonomska pozicija, nakon ulaska njemačkog kapitala, pruža redakciji i novinarima "Vijesti" lagodniju poziciju.

"I Monitor mora da krene u potragu za strateškim partnerom", kaže dr Miodrag Perović. Prema njegovim riječima opstanak crnogorskog nezavisnog nedjeljnika doveden je u pitanje i ozbiljno se razmišlja o prodaji polovine dionica firmi koja bi bila spremna da uloži u razvoj nedjeljnika. "Tek uz priliv svježeg novca možeo računati da je transformacija nedjeljnika, u smislu dalje profesionalizacije i poboljšanja tehničkog kvaliteta, uopšte moguća", kaže Perović.

Da li to znači da je njemački WAZ bacio oko i na najstariji crnogorski nedjeljnik? U Monitoru ne žele da potvrde ili negiraju pregovore sa njemačkim koncernom, ali je logično predvidjeti da bi ista firma koja je već otkupila dionice "Monitor" u štampariji "Roto slog" pokušala da otkupi i polovinu dionica uglednog magazina.
Pitanje je, samo, koliko i kako "Monitor" nakon svega biti promijenjen i da li, uopšte ima mogućnost izbora, da opstane samostalno na malom crnmogorskom tržištu?

U međuvremenu, elektronski mediji izgleda nijesu previše atraktivni za inostrane kupce. U početku je bilo najava da je slovenačka televizija "POP TV" zainteresovana za kupovinu akcija podgoričke TV IN (najmodernija i najbolje opremljena privatna crnogorska televizija).

Sve je, ipak, ostalo samo najavama: nema informacija da bi neka strana medijska kuća mogla kupiti neku ovdašnju televiziju.
Donekle, razloge tome treba tražiti i u - geografiji. Da bi se kvalitetno i stopostotno pokrila crnogorska brdovita teritorija treba instalirati oko 100 predajnika. To znatno povećava troškove za tehniku i održavanje opreme i to je jedan od destimulativnih faktora za strane investitore.

"Jednako je skupo održavati tehniku na malenoj crnogorskoj teritoriji koliko i na nekoliko puta prostranijoj, vojvođanskoj gdje je potreban jedan ili dva predajnika", kaže inžinjer Marko Šofranac, čovjek kojis e vež duže bavi održavanjem prenosnih sistema u Crnoj Gori. Drugim riječima: potrebne su velike investicije za tržište od jedva sedamsto hiljada stanovnika - preveliki ulog za malu zaradu.

"Koliko je meni poznato, nema najava da bi u dogledno vrijeme neka ovdašnja televizija mogla investirati u crnogorske elektronske medije", napominje Đuro Vučinić. Vlasnik "Tv Montene" ističe da su i u njegovoj kući ozbiljno razmatrali mogućnosti da budu interesantni nekom stranom investitoru.

Međutim, Vučinić smatra da to može biti realno samo pod određenim uslovima. "Samo ako prethodno budu ispunjena dva uslova: da mi sami uređujemo informativni program i da strani partner ne traži 51 odsto akcija. samo u tom slučaju je moguža prodaja TV Montena", kaže za AIM Đuro Vučnić.

Pitanje je, samo, da li će pod tim uslovima iko biti zainteresovan za kupovinu nezavisnih elektronskih medija u Crnoj Gori. Za sada, jedino je izvjesno da više nije moguće po starom kalupu, a da još nijesu vidljivi obrisi nove medijske scene u Crnoj Gori.