SVE KRHKIJA OPTUZNICA
AIM, SPLIT, 29.04.1994. Uz poljupce, stisak ruke i pozdrave oprastali su se ispred splitske Palace pravde u petak popodne branitelji devetorice optuzenih u procesu sto se vodi pred Vijecem Vojnog suda radi krivicnog djela terorizma. Ne, nisu slavili zavrsetak sudjenja, niti oslobadjajucu presudu za svoje branjenike od kojih su sestorica clanovi politicke stranke Dalmatinska akcija, ali nisu krili zadovoljstvo upravo zavrsenim trecim nastavkom glavne rasprave koji je potrajao pet dana. Kroz to vrijeme prvooptuzeni Jurica Gilic i drugooptuzeni Adverso Sladkov Nimandan Ben-Dzarak negirali su svoje iskaze date tijekom istrage, a na kojima se zasnivala i optuzba Vojnog drzavnog odvjetnistva protiv njih dvojice i protiv Ivice Ancica, Ede Dekovica, Zorana Ercega, Bozidara Marusica, Srecka Rafanellija, Miroslava Bogdanovica i Srecka Lorgera.
"Evidentno je - izjavio je za AIM zagrebacki odvjetnik Cedo Prodanovic - da sve vise nezakonitosti iz istraznog postupka izlazi na vidjelo. Mi branitelji tvrdimo da su optuzbe koje se odnose na clanove Dalmatinske akcije plod konstrukcije, da se optuzba bazira na laznim iskazima prvooptuzenog i drugooptuzenog sto su njih dvojica potvrdila tijekom glavne rasprave. Zaista je vrijeme da Vojno drzavno odvjetnistvo preispita svoju odluku i da vise ne insistira na ovom procesu koji je okrivljenike iz Dalmatinske akcije izvrgao progonu. Mi, dakle, ocekujemo oslobadjajucu presudu ili da odvjetnistvo povuce svoju optuzbu".
Slijedeca rasprava zakazana je za razdoblje od 27. lipnja do 1. srpnja. Sudsko vijece uvazilo je zamolbu petooptuzenog Zorana Ercega vezano uz njegovo lijecenje u Njemackoj. Naime, uz suglasnost Vijeca, Erceg se od sredine travnja nalazi u Njemackoj, na poziv Katolicke crkve, kako bi tamosnji lijecnici utvrdili mogucnost operacije zivca u lijevoj natkoljenici. Rijec je o povredi koju je Erceg zadobio prilikom njegovog treceg ranjavanja dok je kao ratni snimatelj izvjestavao s vise ratista. Prvi put je operiran u Mostaru, tri puta u Splitu, dva puta u Dallasu, ali je ostao 80-postotni invalid. Kako ce operacijski zahvat i oporavak u Uhlmu potrajati nekoliko tjedana, obrana je zatrazila da se glavna rsprava ponovo zakaze poslije 20. lipnja.
Nakon sto je dogovoren novi termin rasprave, odvjetnik Slobodan Budak predlozio je da se iz pritvora pusti i drugooptuzeni, sto je inace na prijasnjim raspravama u veljaci i ozujku trazio i odvjetnik Zeljko Lubina branitelj Adversa Sladkova Nimandana Ben- Dzaraka. Sudac Dukic zatrazio je od branitelja da napise podnesak, ali je Budak inzistirao da prema zakonu to moze usmeno predloziti. Medjutim, sudac Dukic ostao je pri tome da se Vijecu dostavi pismeni prijedlog. Ne moze se pouzdano tvrditi sto ce Vijece Vojnog suda odluciti, ali prema razgovoru sto smo ga culi nakon izlaska iz dvorane izmedju vojnih sudaca i branitelja, ono ce se sastati iduceg tjedna. Prema tonu izgovorenih rijeci za vrijeme tog razgovora, dade se naslutiti da ce drugooptuzeni nakon sedam mjeseci izici iz zatvora na Bilicama. Razlog sto je on jedini ostao u pritvoru, kako je dosad obrazlagano, je taj sto nema hrvatsko drzavljanstvo.
"Rodjen sam 1950. godine u Splitu - kazao je Adverso Sladkov Nimandan Ben-Dzarak dajuci svoju obranu - U proslom sistemu imao sam licnu kartu, pasos, radnu i zdravstvenu knjizicu, a sada nemam nijednog dokumenta. Policija moze utvrditi moj identitet uzimanjem otiska prsta, kako se to radi kod izdavanja licne karte. I na optuznici koju sam primio ne nalazi se moje ime. Ono je krivo napisano. Ja se zovem Sladkov Nimandan Ben-Dzarak Adverso".
Kao i Jurica Gilic, i drugooptuzeni je u dvodnevnom izlaganju svoje obrane kao i treceg dana kad su ga ispitivali sudac Dukic i branitelji optuzenih, negirajuci svoje iskaze dane istraznom sucu isticao da je tako morao govoriti zbog fizicke i psihicke prisile od strane civilne policije. Zbog suradnje istraznog suca i policijaca u civilu, morao je cekati sedam mjeseci da moze pred Vijecem Vojnog suda iznijeti pravu istinu.
"Tukli su me sakama po bubrezima - rekao je Sladkov Nimandan Ben- Dzarak - samarali me, povlacili za kosulju i onda udarali po zidu, ucjenjivali me da necu dobiti domovnicu svoje zemlje za koju sam se borio i kao pripadnik Hrvatske vojske, ubjedjivali me da sam nitko i nista, a sve to cinili su u momentu moje dugotrajne iscrpljenosti. Otkako sam lisen slobode, sto su u zapisniku prikazali da je bilo 30. rujna u 20 sati, a zapravo sam priveden 29. rujna u 13 sati, do privodjenja istraznom sucu nisam spavao niti sam ista jeo. Vodu su mi donosili u plasticnoj casi, ali kad bih rukom posegnuo za njom gurnuli bi me i voda bi se prolila".
Drugooptuzeni je pricao i o nekim drugim oblicima policijskog mucenja, koji su aludirali na njegov "osobni odnos" sa prvooptuzenim. Za vrijeme tog iskaza javnost je shodno propisima bila udaljena iz sudnice. Publika je, medjutim, mogla cuti kako mu je policija sugerirala koje ce ljude prepoznati iako ih nikada prije nije vidio, a oni su danas zajedno s njim na optuzenickoj klupi. Pricao je i o tome kako dobro poznaje Krivicni zakon jer je 15 godina zbog drugih djela proveo u zatvoru, a iskustvo iz Stare Gradiske gdje je upoznao tada politicke zatvorenike a danas ljude u vrhu hrvatske vlasti, poucilo ga je da je kod politickih procesa velika kuhinja i on makar je kuhar to ne moze razumjeti. Detaljno je obrazlozio i svoj alibi za dan 28. rujna kad je eksplozija raznijela prostorije Dalmatinske akcije, za koju u to vrijeme nije ni znao sto je. Policija mu je rekla da taj alibi moze objesiti macku o rep.
LJUBICA VUKO