POBUNA PAUPERIZIRANOG "SREDNJEG SLOJA"

Prosvjeta i kultura u ratu s Vladom AIM, ZAGREB, 26.04.1994. Pobuna onih koji "mozda i spavaju na slami, ali to ne znaci da imaju slamu u glavi", dakle osiromasenoga najobrazovanijega dijela hrvatskog drustva, siri se posljednji tjedan poput epidemije. Jos traje strajk profesora u vise od 330 srednjih skola i ucenickih domova koji je poceo u cetvrtak, 21. travnja u osam sati; slijedit ce ih 27. travnja i zaposleni na fakultetima i znanstvenim institutima Zagrebackog sveucilista, a za 28. i 29. travnja najavljuje se pocetak strajka i u osnovnim skolama pa cak i vrticima. Strajk upozorenja proveo je i sindikat socijalne zastite u 60 svojih ustanova, a pridruzuje se i Sindikat zaposlenih u upravi i pravosudju.

U ponedjeljak, 25. travnja, i kulturni su djelatnici odrzali protestni skup u Koncertnoj dvorani "Vatroslav Lisinski", kojem se odazvalo vise od 800 ljudi, pridruzujuci se tako spontanoj akciji filmskih i kazalisnih ljudi koja je pocela prije nekoliko dana da bi se, pod sloganom "Tisucu potpisa hrvatskih kulturnih djelatnika", prosirila i na ostala strukovna udruzenja. Zvizduci i smijeh kojim su prisutni na tom skupu popratili citanje pisma ministrice prosvjete i kulture Vesne Girardi-Jurkic, te pljesak kojim su pozdravljeni zahtjevi kulturnih djelatnika upuceni predsjedniku Vlade Republike Hrvatske Nikici Valenticu, jasan su pokazatelj raspolozenja za koje je zasad jos tesko reci kakve ce sve reperkusije izazvati.

Nedvojbeno je da se na udaru nasla ukupna politika Vlade u osjetljivom segmentu drustvenih djelatnosti, iako se na prvi pogled cini da se gnjev okrenuo prije svega prema osobi aktualne ministrice prosvjete i kulture (pa se trazi i njezina ostavka), prema kojoj javnost nije ni inace, od pocetka njezina mandata, pokazivala pretjerane simpatije. U posljednje je vrijeme na sebe navukla dodatnu srdzbu najprije izbjegavanjem sudjelovanja u televizijskoj emisiji "Latinica" posvecenoj krizi u koju su zapali hrvatski film i teatar, a zatim neuvjerljivim objasnjenjem da se to dogodilo zbog njezine navodne sprijecenosti.

Ministricinoj popularnosti nije nimalo pridonijela ni serija "naputaka" upucenih ravnateljima skola, u kojima se dovodi u pitanje ustavno pravo zaposlenih na strajk i najavljuje odrzavanje nastave po svaku cijenu, dakle privremenim zaposljavanjem nekvalificiranih osoba umjesto neposlusnih profesora i pozivanjem umirovljenika da se vrate u zbornice (sto su oni, barem zasad, odbili). U valu optuzaba na racun Vesne Girardi-Jurkic sada se mogu procitati (u tekstu uglednoga politicara Mike Tripala) i zamjerke ministrici da i ona pripada krugu politicara vladajuce stranke koji su svoju funkciju shvatili dobrim dijelom kao nacin da se ubace medju privilegirane i iskoristili je za dobivanje velikih stanova diljem zagrebackih atraktivnih lokacija.

Taj aspekt nezadovoljstva hrvatske inteligencije vrlo je jasno izrecen u pismu potpore kulturnim djelatnicima Ivana Supeka, predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, koje je u "Lisinskom" izazvalo prave ovacije, sto je vjerojatno bio dodatni razlog da ga drzavna televizija u svome izvjestaju o tom dogadjaju jednostavno presuti. Akademik Supek, naime, napisao je i sljedece: "Neprihvatljivo je da za kulturu nema financijskih sredstava dok ovaj strasni rat traje. Drzavna politika srnula je u sukob s Muslimanima - Bosnjacima, cime nismo samo gubili simpatije na Zapadu i pristupe europskim organizacijama, nego i opteretili proracun bar s pola milijarde dolara. Jednako stetno obavlja se 'privatizacija' kojom golema stecena imovina naroda prelazi u posjed zelenasa, mesetara, clanova vladajuceg vrha, ponajvise. A od te privatizacije na hrvatski nacin, kao sto se to vec u svijetu naziva, tek mali procent odlazi u drzavni proracun. Stoga odbijamo tvrdnju da nema novaca. Naprotiv, dosadasnja drzavna politika tesko je pogodila svu kulturu . Kako da prihvatimo odozgo apele za zrtvu, kad nam oni na vlasti tako malo daju uzora za samoodricanje i skromnost?"

Pa ipak, cak se ovih dana i sam predsjednik drzave, za boravka u Humu na Sutli, okomio na prosvjetarske zahtjeve, nalazeci uporiste svojoj kritici u prvom redu u placama sindikalaca, koje su "vece od njegove". No, identifikacijom nekolicine ljudi sa cijelim pauperiziranim mnostvom djelatnika u obrazovanju, znanosti i kulturi, samo je jos jednom dodatno isprovocirao ponavljanje "nemilih pojava" u svom najblizem okolisu, od obitelji do stranackih prvaka i pojedinih ministara, spominjanje stjecanja bogatstva preko noci i afera koje mjesecima pune novinske stupce.

Strajk profesora u srednjim skolama i prosvjed kulturnih radnika zbog neodrzivog stanja u kulturi naveo je, pak, Nikicu Valentica, predsjednika Vlade Republike Hrvatske, da takodjer (u ponedjeljak) reagira ne osobito tolerantnim saopsenjem u kojem se moze naci malo razumijevanja za polozaj i prosvjete i kulture, pa ne izostaju ni tonovi prikrivene prijetnje: "Drzavni proracun donosi Sabor RH i Vlada ga ni pod kakvim uvjetima ne moze mijenjati bez odluke Sabora. U proteklih sest mjeseci rijeseni su gotovo svi zaostaci prema svim korisnicima drzavnog proracuna, ukljucujuci i srednje skole. Vlada ima organizirane pregovaracke timove za sve djelatnosti u cilju postizanja socijalnog partnerstva, pa tako i za djelatnost koja pokriva skole, te je pregovarala i pregovara s predstavnicima odgovarajucih sindikata. Tako je i danas, na prijedlog Sindikata hrvatskih ucitelja, dala suglasnost Ministarstvu prosvjete i kulture da nastavi pregovore o svim otvorenim pritanjima. Medjutim, po tko zna koji put, predsjednica Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim skolama Hrvatske gospodja Vesna Kanizaj na svoj uobicajen, netolerantan nacin minira nastavak pregovora, u nazocnosti svjedoka iz Ministarstva prosvjete i kulture i novinara. Ocito proizlazi da iz takvog danasnjeg ponasanja pojedini predstavnici sindikata ne zele postici rjesenje vec poticu kaos i anarhiju. Vlada je i dalje spremna nastaviti pregovore s pojedinim sindikatima, ali na nacin koji je i do sada zahtijevala: korektno, uljudno i djelotvorno pregovaranje obiju strana, u skladu s Ustavom, zakonima i kolektivnim ugovorima. Vlada ce, ukoliko u tijeku sutrasnjeg dana ne postigne suglasnost sa srednjoskolskim profesorima koji su u strajku, naloziti Ministarstvu prosvjete i kulture da, u skladu sa zakonskim ovlastenjima, poduzme sve mjere kojima ce osigurati nesmetano odvijanje nastave.

Sto se tice prosvjeda kulturnjaka i sportasa zbog uskracivanja sponzorstva tim djelatnostima od strane poduzeca, Valentic se brani da je rijec o "manipulaciji i nerazumijevanju Vladine politike. Hrvatska drzava zeli uvesti red u financiranju javnih djelatnosti, pa stoga ne moze biti vise drzavnih proracuna. Te djelatnosti ne mogu ovisiti o spretnosti i dobroj volji direktora javnih poduzeca, koji pojedinim subjektima kulture i sporta dodjeljuju sredstva. Svjedoci smo da su najveci gubitnici i banke s najvise dugova, koje od drzave zahtijevaju financijsku pomoc, najcesce velikodusni, neodgovorni darovatelji takve financijske pomoci. Cilj Vladine odluke je prekinuti takvo nekontrolirano financiranje, te financiranje osigurati iz drzavnog proracuna, sto je u svijetu uobicajeno". Na kraju Valentic koristi priliku da upozorim "cjelokupnu hrvatsku javnost da, zbog objektivnih problema, nase teskoce neki koriste za dnevne politicke potrebe, te davanjem jeftinih demagoskih obecanja o lakom povecanju placa svima, stvaraju zabunu i nepotrebne sukobe u drustvu. Hrvatska je drzava medju rijetkima u svijetu ciji udio javne potrosnje u drustvenom proizvodu prelazi 50 posto, sto se, s obzirom na ratne i poratne okolnosti, moze opravdati, ali ne moze na duzi rok izdrzati, ukoliko ne ostvarimo stabilizacijski program a budemo izlozeni pretjeranim zahtjevima potrosnje, doci ce do stampanja novca, pa ce se nasa ukupna gospodarska situacija spustiti na razinu prije stabilizacijskog programa, a i nize. Ova je Vlada odlucna, zbog svoje povijesne odgovornosti, provesti stabilizacijski program, svjesna svih potresa koje on izaziva i koje ce jos izazivati. Vlada ne moze i nece popustiti pritiscima koji se mogu ponekad opravdati, ali koji se objektivno ne mogu ostvariti, pa bi udovoljavanje takvim zahtjevima vodilo u financijsku anarhiju. Vlada je spremna na sve posljedice takvog odlucnog stava. Upozoravamo stoga sve sudionike u politickom, sindikalnom i inom zivotu Hrvatske da svatko snosi svoju osobnu i javnu odgovornost za stabilnost ove drzave u trenutku u kojem se nalazimo."

Vlada je, dakle, otvorila jos jednu opasnu frontu, ne sprijecivsi izlazak snaznog socijalnog bunta iz Pandorine skrinje, ciji je poklopac drzao dosad zatvorenim jedino rat i nada da ce njegova golema cijena biti pravicnije naplacena. Vjerojatno je osjecaj te nepravde i naveo sindikat profesora da se za pomoc obrati cak i kardinalu Kuharicu, sto moze signalizirati i dodatnu napetost - ovog puta izmedju Crkve i drzave.

MERI STAJDUHAR