IMAMO AMBASADORA U AMERICI

Intervju: Muhamed Sacirbegovic, ambasador Bosne i Hercegovine pri UN-u.

AIM, AMSTERDAM, 22.04.1994. Mozda i jedan jedini bosanski politicar (diplomat) za koga nitko do sada u javnosti nije nasao osnova ni povoda za kritiku je ambasador pri Organizaciji UN - Muhamed Sacirbegovic. Cak i ako se ne moze staviti ruka u vatru da Sacirbegovic na visoku funkciju nije dosao kao i toliki drugi prijatelji, tetke i amidzici nekoga u bosanskom vrhu, ugled koji povrh znanja i talenta uziva medju Bosancima, kao i zazor koji izaziva svojim britkim, sugestivnim istupima medju Milosevicevim diplomatskim jazavcima, gotovo da ga nepremostivo razdvaja od vecine diplomatskog kora (otpravnik poslova u bosanskoj diplomatskoj filijali u Londonu je Palestinac, koji se bori "za Bosnu", jer nitko drugi nece da se "bori za Bosnu"), te na liniji izreke o coravoj koki i zrnu, ubiljezava jedan plus u moru minusa sefu bosanske diplomatske kadrovske sluzbe.

U dusama novopecenih, profesionalnih busaca u patriotska prsa, cinjenica da Sacirbegovic bas i ne vlada autenticno maternjim bosanskim jezikom, vjerojatno izaziva neugodu, no materijal za zlurada podbadanja u njegovu se slucaju s tim i iscrpljuje. Ono sto je mnogo vaznije - diplomatska vjestina, maniri, savrsen engleski jezik, osjecaj za vrijeme i mjesto - Sacirbegovic nedvojbeno posjeduje. Osim toga, zavidnu je umjesnost pokazao i u "vadjenju fleka" nakon kojekakvih "zastranjivanja" pojedinih bosanskih politicara, vjesto stvari stavljajuci u potreban "siri" ili specificni" kontekst.

"Da mi je sto ljudi...", pisao je Miroslav Krleza 1918. usred planetarnog krvavog klokota. "Da je Bosni 10 a ne 100 Sacirbegovica", rece nedavno jedan stari bosanski politicar, "uvjeren sam - druga bi se pjesma danas oko Bosne i u Bosni pjevala".

Za nedavnog kratkog boravka g. Sacirbegovica u Den Haagu, radi ucesca na sastanku Atlantske komisije, a nakon njegova dojmljivog, sazetog slova o medijima uopce, posebice bosanskohercegovackim - na tribini o medijima u bivsoj Jugoslaviji (on je bio jedini drzavni predstavnik kojem je omoguceno da govori, mimo uobicajenih principa holandskog organizatora) - razgovarali smo s njim o nekoliko vaznijih, novih i starih, momenata bosanskohercegovacke zbilje.

Sacirbegovic: Mi ne znamo tacno da li su posljednja ruska politicka ocitovanja i potezi rezultat zelje za mirom ili zelje za umirenjem ruskih nacionalista. Ukoliko je rijec o ovom prvom mi s odobravanjem gledamo na rusku inicijativu, pogotovo ukoliko bi ona doista rezultirala time da dovede srpske nacionaliste, ili bolje receno srpske fasiste, do toga da obustave ratna dejstva. U isto vrijeme pribojavamo se da bi cijeli taj angazman mogao biti iniciran zeljom za umirivanjem ruskih nacionalista i da bi ga, zapravo, Srbi mogli shvatiti kao cin podrske, odobravanja za nastavak dosadasnje politike i zlodjela. Tu je vrlo tesko izbalansirati stvari. Mi na jednoj strani zelimo minimalizirati borbena dejstva, a na drugoj strani mi ne zelimo vidjeti prihvacanje rezultata agresije i genocida.

AIM: Pod kojim uvjetima bi obustavljanje ratnih konfrontacija bilo prihvatljivo za bosansku stranu?

Sacirbegovic: O tome mozemo govoriti kad Srbi prestanu pucati na Gorazde. Sve dok oni nastavljaju s bombardovanjem grada, nema svrhe govoriti o nekakvom globalnom primirju. Naravno, i dok god Srbi drze osvojene pozicije u granicama takozvane sigurnosne zone. Tamo svakodnevno stradavaju na desetine ljudi, dijelom i zbog toga sto se Srbi sad nalaze na pozicijama na kojima ih - po medjunarodnim garancijama - ne bi smjelo biti.

AIM: Znaci udari na Srbe ne samo da nisu urodili plodom, nego su ovi cak uzeli UN personal kao taoce. Ocekujete li dalju konfrontaciju na inicijativu Amerike?

Sacirbegovic: NATO prvo mora preuzeti odgovornost za ovo sto se sad dogadja, mora pronaci nacina da u praksi pokaze neslaganje s onim sto Srbi cine. Cini mi se da vise nitko ne drzi puno do verbalnog osudjivanja agresora. Pokusajte zamisliti kakvo cemo to drustvo imati, svi mi, ako se ne bude vrlo ostro regairalo na kriminal, na genocid. Da ne govorimo o tome da ovakvom pasivnoscu Amerika gubi kredibilitet i ozbiljnost, do koje joj je vrlo stalo. Ukoliko se ide logikom, koju neki u svijetu zagovaraju, logikom i linijom manjeg otpora, linijom nekonfrontacije sa Srbima, ne samo da odgovornost za ono sto se dogadja pada na kreatore takve politike, nego se time, na neki nacin, daje Srbima do znanja da idu dalje.

AIM: Mislite li da bi moglo uskoro doci do promjena uloge i mandata UNPROFOR-a u BiH?

Sacirbegovic: Ne znam u zvanicnom pogledu, ali u svakom slucaju, da bi se povratio ugled - bar donekle - misiji UNPROFOR-a i medjunarodne zajednice u Bosni potrebno je prisiliti Srbe da postuju dosadasnje odluke UN-a. Ukoliko bi se, kao do sada, svako srpsko krsenje tih odluka tretiralo "zdravo za gotovo", donosile nove odluke koje ce oni krsiti, i da ne uslijedi nikakva kazna - onda ne mozemo govoriti ni o kakvoj konstruktivnoj ulozi UNPROFOR-a. Pokusajte zamisliti situaciju, ako bi nakon ovakve prakse, doslo do nekakvog razoruzanja i ako bi UNPROFOR trebao uzeti na sebe ulogu policajca. Tko bi im se povjerio u ruke? Tko moze reci da Srbi sutra opet ne bi poceli ponovo. Mislim da je odavno isteklo vrijeme kad je trebalo djelom potvrditi neke principe. Tesko je predvidjeti sto sad mozemo ocekivati.

AIM: Cesta dilema na zapadu je - sto ako zracni udari ne budu dovoljni? Trupe na tlu ili ne?

Sacirbegovic: Ne, mislim da nema potrebe za vecim kopnenim snagama ukoliko se svijet doista odluci suprotstaviti Srbima. Zracni udari i skidanje embarga na oruzje za BiH bili bi sasvim dovoljni. Ukoliko Srbi odbiju da se povuku, konkretno iz Gorazda, onda Ujedinjene nacije moraju, ili bi morale uvaziti cinjenicu da ti ljudi tamo imaju pravo da se brane, i to im treba omoguciti. Doista je vrlo osjetljiva cinjenica da Holandjani i drugi imaju u Bosni svoje ljude, ali i mi tamo imamo nekoliko miliona ljudi koji imaju pravo na samoobranu. Ne omoguci li im se makar to, ja ne mogu vidjeti nikoga odgovornijeg od Organizacije Ujedinjenih nacija.

AIM: Postoji li neko racionalno objasnjenje za ignoriranje potrebe imenovanja ambasadora BiH u Sjedinjenim Drzavama?

Sacirbegovic: Pa, o tome bi se dalo razgovarati, ali evo sad postoji ambasador. Gospodin Sven Alkalaj imenovan je za bosanskog ambasadora u SAD.

AIM: Rekoste da bi ruska uloga u Bosni mogla biti cak i pozitivna. Na osnovu cega tako sudite?

Sacirbegovic: Pa, ne. Ja ne mislim da je ruska uloga pozitivna. Tek oni su sad usli u Bosnu, na vrata na koja su usli, i pred tim ne mozemo zatvoriti oci. Trebamo gledati da, ako je ikako moguce, ne nanesu bar previse stete. To sto su Rusi sad u Bosni nije bilo mnogo do Bosanaca, nije ih se puno pitalo. To je greska Zapada, kao, uostalom, i u nekim drugim stvarima. Ja ne smatram Ruse kao takve nekakvim velikim neprijateljima, ali je problem u tome da su na ova otvorena vrata u Bosnu usli nacionalisticki a ne neki pozitivni elementi. Pogubno je u svemu bilo i zapadno prihvatanje argumenata o nekakvoj jakoj srpsko-ruskoj vezi. Oni su smatrali da ce Rusi izvrsiti nekakav pozitivan utjecaj na Srbe, a zapravo su samo doprinijeli jacanju veza izmedju ruskih i srpskih nacionalista, a samim su ruskim nacionalistima pomogli da ojacaju pozicije u Rusiji, sto sigurno nitko nije zelio.

AIM: Karadzicu i Milosevicu su sa svim tim nesto kao narasla krila?

Sacirbegovic: Pa, da. Oni se sad osjecaju prilicno osnazeni. Stvar se dodatno komplicira zato sto sad ruski i srpski nacionalizam postaju jedno te isto - nekakav pravoslavni nacionalizam, a iza jednog od ta dva nacionalizma stoje ratni zlocini.

AIM: Kako, zapravo, stvari stoje s Medjunarodnim sudom za ratne zlocine. Od prvotne velike pompe, koliko je poznato, sve je splasnulo na pitanje da li ce Sud, zbog financijskih problema, uopce nastaviti s radom, odnosno, hoce li uopce dalje postojati?

Sacirbegovic: Hoce. Mi smo 15. ovog mjeseca predali nasu zvanicnu tuzbu protiv drzava Srbije i Crne Gore za genocid. Taj je proces jako dug, tako da oni, primjerice, imaju cak godinu dana da se s tim u vezi oglase. Mi ne samo da trazimo moralnu i kaznenu odgovornost krivaca za genocid, nego trazimo da se putem suda utvrdi i visina iznosa financijske reparacije za razaranja Bosne i Hercegovine. Ne treba se nadati nekakvom ekspresnom uspjehu. Bit ce to spora pravna borba, ali mi cemo je dobiti.

AIM: U nekim americkim krugovima ponovo je krenula kampanja za ukidanje embarga na oruzje za BiH. Ima li izgleda na uspjeh vise nego prije?

Sacirbegovic: Vidite, u svemu tome, u svim tim bitnim pitanjima za nas Bosance, stvari se odvijaju prilicno sporo. To ne znaci da se treba predati i pokleknuti, ali ne treba ni ocekivati preokrete preko noci. Sve do cega dodjemo bit ce rezultat velikog rada i borbe, ako smo spremni u to uci. Ja cinim sve sto je do mene.

AIM: Vi ste jedan od rijetkih kojima Bosanci ne spore da cini sve sto moze, a i dobro Vam ide. Medjutim, neke su vase kolege u javnosti itekako kritizirane zbog insuficijencije odredjenim, najblaze receno, cudnim poimanjem preuzetih obaveza.

Sacirbegovic: Pa, ja to ne bih osobito komentarisao. Svako radi onako kako misli da treba. Nesumnjivo je da neki svoj polozaj koriste za licnu promociju, ali toga je uvijek i svugdje bilo, pa tako i u Bosni. Nazalost, i u ovom ratu, danas.

RAMIZ MEHULIC