ISTRA TUDjMANU NE VJERUJE

Rezime: Hrvatski predsjednik dr. Franjo Tudjman nedavno je odlucio da kao svoje savjetodavno tijelo osnuje Vijece za Istru, a vecina clanova prvi put je za to saznala iz novina. Uskoro su uslijedile burne reakcije, kako nekih imenovanih clanova, koji su odbili tu "cast" tako i najjace stranke u ovoj hrvatskoj regiji, Istarskog demokratskog sabora, koja je na izborima dobila oko 70 posto glasova. Tudjmana se indirektno optuzuje da time zapravo zeli uvesti u Istri svojevrsnu prinudnu upravu, za sto je najjaci argument da je istodobno Ministarstvo uprave stavilo van snage statut Istarske zupanije, jer navodno nije u skladu s Ustavom. Osnovni je problem u tome da se Talijanima daju veca prava nego sto predvidja Ustav na nacin kako ga citaju u Zagrebu i sto IDS Istru vidi kao jedinstvenu regiju bez granica prema Italiji i Sloveniji, Pritisnut problemima raskola u svojoj vladajucoj stranci, strajkovima i mogucim socijalnim buntom, Tudjman je ovaj puta kapitulirao i posredno priznao da je pogrijesio sto je dobar znak za razvoj hrvatske demokracije.

AIM, ZAGREB, 22.04.1994. U sjeni velikog sukoba unutar Hrvatske demokratske zajednice, koji je rezultirao stvaranjem nove stranke na celu sa saborskim tandemom Manolic-Mesic, u Hrvatskoj paralelno teku jos dva vrlo znacajna procesa koji mogu ugroziti dosadasnju samovolju i "carsko" vladanje dr. Franje Tudjmana, ali i dovesti u pitanje mnoga sadasnja ustavna rjesenja, a posebice nacin kako politicka elita cita Ustav. Naime, pored odnosa prema Bosni i Hercegovini, funkcioniranja pravne drzave i zahtjeva za dosljednom privatizacijom, sto su uporisne tocke Hrvatskih nezavisnih demokrata, konacno su se glasnije i ucinkovitije javili i Sindikati koji traze ostvarenje socijalne drzave, a Istrijani ponovo upozoravaju Zagreb da Hrvatska ne moze funkcionirati kao centralizirana drzava u kojoj ce se sve odlucivati na jednom mjestu.

U toku je, naime, strajk nastavnika srednjih skola, koji od Vlade traze da postuje potpisane kolektivne ugovore i poveca im place na sto je premijer Valentic ostro odgovorio da ne pristaje na ucjene. Naravno, da se ne radi ni o kakvim ucjenama vec legitimnom nacinu sindikalne borbe. Najavljeni su i neki drugi strajkovi, sto znaci da je socijalni duh izasao iz boce i da vise ne pali formula: strpite se u ratu smo! Jer, ako smo u ratu kako to da neki mogu dobijati na poklone milijune maraka, a drugi jedva da imaju za kruh i mlijeko.

I dok se za otvaranje ovog fronta mogu "optuziti" sindikati, za onaj treci indirektno je, bez obzira kakve mu bile namjere, krivac Tudjman sam. On je prije desetak dana, na ogromno iznenadjenje svekolikog pucanstva, obznanio kako je odlucio da na osnovu clanka 106. Ustava RH osnuje Vijece za Istru. U priopcenju je stajalo da je rijec o savjetodavnom tijelu Predjednika Republike. Mnogi su se pitali: Zasto? Koja je zadaca tog tijela? Zbog cega samo za Istru? Sto znaci formulacija " sa zadacom da razmatra kulturnu i gospodarsku problematiku i druga pitanja vazna za razvitak Istre?"

Ubrzo se saznalo da gotovo nitko od 17 clanova vijeca nije konzultiran i da su u principu prvi put za tu ideju saznali iz novina, ukljucujuci i predsjednika, nadbiskupa u mirovini monsinjora Josipa Pavlisica, koji je izjavio: "Meni je samo javljeno da sam predsjednik ali drugih informacija nemam." A na pitanje da li ce kad sazna o cemu je rijec ipak sudjelovati u njegovu radu samo kratko uzvratio: "Nadam se". Nakon ovog pocetnog cudjenja pocele su i prave reakcije. Prvi je otvoreno pismo Predsjedniku uputio dr. Furio Radin, zastupnik talijanske nacionalne manjine u Saboru koji kurtoazno uvazava zamisao o Vijecu, a potom izrazava svoje iznenadjenje i zaljenje zbog sastava. Smatra da bi "Vijece imalo svoj pravi smisao tek ako bi se u njegovu sastavu nasli i najreprezentativniji clanovi Poglavarstva i Skupstine Istarske zupanije. Takve su licnosti, naime, izraz volje i istarskih biraca. Iskljucivo zajedno sa njima prihvatit cu clanstvo u Vijecu za Istru".

Slijedeci su se zajednickim pismom Tudjmanu obratili saborski zastupnici Ivan Herak (nedavno iskljucen iz IDS-a) i Denis Jelenkovic (clan IDS-a) koji takodjer u opsirnom uvodu pozdravljaju ideju, posebno sto Tudjman time uvazava specificnosti Istre, ali potom kazu da sastav Vijeca ne odgovara izrazenoj politickoj volji Istrana i stoga predlazu da se u njega ukljuce i vodeci ljudi Istarskog demokratskog sabora, cime "cete u potpunosti dokazati svoj osjecaj za aktualni politicki trenutak i svoju drzavnicku odgovornost. U protivnom upravo iz tih razloga, vjerujemo da ce te razumjeti i prihvatiti nemogucnost naseg clanstva i rada u vijecu za Istru".

Reagiralo je i rukovodstvo Istarskog demokratskog sabora, za kojeg je na proslim izborima glasalo oko 70 posto gradjana ove zupanije. Priopcenje je vrlo ostro i mnogo preciznije nego ova dva: "IDS istice da se o imenovanju ovog tijela nije razgovaralo sa Skupstinom i Poglavarstvom Istarske zupanije, pa cak ni s nekim imenovanim clanovima. IDS ne prihvaca sastav Vijeca, u onom dijelu gdje ono ne predstavlja politicku volju istarskog puka. Sa zaljenjem konstatiramo da je sastav dijela Vijeca znak nepovjerenja prema ljudima koji uzivaju potporu Istrana te se time ponavljaju postupci koje su cinili i raniji sustavi na tlu Istre". IDS ocjenjuje da je predsjednik dr. Franjo Tudjman tim cinom nesvjesno potvrdio posebnost Istre u republici Hrvatskoj. Stoga IDS poziva predsjednika da imenuje vijece za Dalmaciju, Slavoniju i Baranju i druge regije, kojima je pozornost u ovom trenutku potrebnija nego Istri. Pozdravlja se principijelni stav dr. Radina, a poziva Denisa Jelenkovica kao jedinog clana IDS-a u Vijecu da se odmah zahvali na clanstvu."

Tako je zapravo doslo do jos jednog otvorenog sukoba IDS-a sa predsjednikom Tudjmanom, a kada se zna da je gotovo istodobno Ministarstvo uprave donijelo odluku da stavi van snage Statut Istarske zupanije, jer je navodno prekrsen Ustav i citav niz zakona, nije tesko zakljuciti da je ovo bio pokusaj stvaranja prinudne uprave nad Istrom. Tako ga je, naime, shvatio IDS, ali i ne samo on. Problem je Statuta, kako je objasnio ministar Davorin Mlakar, sto on sebi uzima za pravo da odredjuje i ona podrucja zivota koja su rezervirana za Ustav i sto bi Istra po tom Statutu, po slobodnoj interpretaciji, bila zapravo "drzava u drzavi".

Treba znati da je Hrvatska centralizirana drzava u kojoj organi lokalne uprave i samouprave to zapravo i nisu, jer primjerice zupan ili gradonacelnik nije odgovoran svojim biracima vec je samo drzavni sluzbenik, kojeg uostalom Vlada, bez obzira na volju glasaca, mora potvrditi. Nije nikakva slucajnost da je ovaj problem izbio bas u Istri. Ponajprije Istra je specificna hrvatska regija koja gaji i specificno hrvatstvo, sto proizlazi iz cinjenice da je tek 50 godina u sastavu Hrvatske. Istra je zatim regija triju autohtonih naroda (Hrvata, Slovenaca i Talijana) sto nova tvrda hrvatska linija sa stavom "Hrvati i Hrvatska uber alles" ne mogu ni shvatiti, ni prihvatiti. Svaki pokusaj da se upozori na te specificnosti odmah se etiketira autonomastvom ili cak iredentizmom. Tvrdim hrvatskim glavama tesko je shvatiti da je Statut Istarske zupanije, kako to kaze zastupnik Dino Debuljah, samo sankcionirao dosadasnja prava talijanske nacionalne manjine, s tim da je ta prava dodatno uskladio s onima koje Talijani imaju u Sloveniji, a sve u skladu sa memorandumom izmedju Hrvatske i Italije. Naravno, rijec je prije svega o pravu na upotrebu jezika, koje je u Istarskom statutu mnogo sire nego sto se to tumaci u Zagrebu. Istrani se pitaju: kome to moze skoditi? A ono sto ih posebno brine da se sve to dogadja u trenutku kada talijanska desnica dobija na znacaju u Italiji i sto se tako krutim stavovima iz Zagreba daje argument vise za njihove apetite i prema Istri i Dalmaciji. Debeljuh zbog toga javno porucuje:"Ovakvi postupci hrvatskog drzavnog vrha ne idu u korist Hrvatske!"

A da je u pravu govore sve zesci zahtjevi iz Italije da se preispita politika prema Hrvatskoj i Sloveniji. Ako ovdje zanemarimo ekstremiste koji sanjaju "talijansku" Istru i Dalmaciju zanimljive su izjave, na primjer, Antoniette Vascon, talijanske TV-novinarke, rodjene u Kopru, koja je nedavno izabrana u Donji dom talijanskog parlamenta na listi "Forza Italia". Ona je na skupstini svih zastupnika njene stranke zatrazila, sto je i usvojeno, da se Hrvatskoj i Sloveniji onemoguci ulazak u evropske institucije dok se ne rijese pitanja talijanskih izbjeglica iz Istre, Rijeke i Dalmacije. Njena brojka od 350.000 prognanih Talijana je sasvim sigurno napuhana, ali je u pravu kada zahtijeva da se izbjeglim i protjeranim Talijanima isplati 110 milijuna dolara odstete kako je to bilo dogovoreno Osimskim sporazumima. Gospodja Vascon smatra da se granice ne trebaju mjenjati, ali kaze: "Problem je granica u Istri, koje jednu prirodnu i drustvenu zajednicu dijele na cak tri dijela. Autohtoni narodi, Talijani, Hrvati i Slovenci koji tamo zive, nisu nikada bili razdvojeni, pa sadasnje granice trebaju izgubiti ulogu razdvajanja medju drzavama. Cjelokupno podrucje Istre trebalo bi dobiti administrativnu autonomiju. Ja se potpuno slazem s programom IDS-a, jer covjek ne moze zivjeti u Sloveniji, imati zemlju u Hrvatskoj, a prijatelje u Italiji".

Tudjman je ocito otvorio previse frontova odjednom, zato vrlo pomirljivo, gotovo kapitulantski djeluje njegova posljednja poruka Istranima: "Upucuje se poziv Skupstini Zupanije istarske i svim zainteresiranim organizacijama i udrugama da predloze kandidate za dopunu clanova Vijeca za Istru".

Ali steta je vec ucinjena. No, mozda ce od nje i biti neke koristi, ali ne za Tudjmana vec za hrvatsku demokraciju.

GOJKO MARINKOVIC