POLITICKO STANJE U MAKEDONIJI

U Makedoniji je sve u znaku iscekivanja. Odnosi se to podjednako na i dalje cvrstu ekonomsku blokadu od strane juznog susjeda ali i na predstojece krupne unutrasnjo'politicke dogadjaje u zemlji - popis stanovnistva i predvidjene novembarske izbore. U medjuvremenu, ovdasnja privreda sve teze podnosi posledice, kako blokade sa juga tako i embargo protiv Jugoslavije. Podaci da je prosle godine ( kada je bio na snazi samo embargo prema sjeveru) prozvodnja u Makedoniji imala pad od 14 procenata i gubitke od gotovo 12 miljardi denara (1 marka - 28 denara), sami po sebi govore o slozenosti ovdasnjih prilika. Hiljade radnika vec poodavno osjecaju sta znaci bolni prelaz na trzisnu privredu a izgleda da ce njihov broj i ubuduce rasti. Medjunarodna zajednica u prakticnom smislu ne cini gotovo nista da bi ublazila posledice embarga i nadoknadila Makedoniji pretrpljene gubitke. Cak ni na politickom planu, iako se stice utisak da "briga" zapada i istoka za mir i stabilnost u ovom dijelu Balkana nije mala, nema znacajnih pomaka.

Najnovije prijetne Grckoj Evropskim sudom, ukoliko ne ukine blokadu prije bi se moglo tumaciti kao jos jedan, istina posredan pritisak na Skoplje da pristane na kompromise, nego sto je to stvarna pretnja Evropske Unije svom clanu. Grcka ce, u to nema sumnje u okviru Unije pa i Evropskog suda, sve uciniti da svoj postupak opravda "realnom opasnoscu" sa sjevera i "zastitom nacionlnih interesa". To opet moze, u krajnjem slucaju, protegnuti sudski proces do vremena koje Grckoj omogucava dugotrajan pritisak na Makedoniji. S obzirom na takvu mogucnost razvoja dogadjaja u Skopju se ubrzano priprema da eventualne buduce posljedice ublaze koliko je to moguce. Ovdasnja zeleznica zbog grckog embarga mjesecno "knizi" cak 4 miliona dolara gubitaka i zbog toga po svemu sudeci ubrzanim koracima ulazi u dva nova projekta. Jedan, povezivanje prugom Kumanova sa Bugarskom u vrijednosti od 120 miliona dolara treba uskoro da pocne da se realizuje a drugi, zeljeznicko povezivanje sa Albanijom takodje je u pripremi. Ti alternativni pravci bi unekoliko olaksali sadasnje stanje, ali ostaje i dalje otvoreno pitanje vremena u kojem ce projekti biti zavrseni. Dakle, sve je ovde povezano sa vremenom i novcem, kojeg i pored iskazanog interesovanja iz inostranstva, nema u dovoljnoj meri bas kao ni punog razumevanja zapada za prilike u kojima se zemlja nalazi.

Nakon tri godine pred poslanicima Sobranja Makedonije nalazi se paket izbornih zakona prema kojima bi trebalo da se u novembru odrze novi izbori. Pretpostavka da ce parlamentarna rasprava o tim zakonima biti prilika za ozbiljnu "rovovsku" borbu opozicije sa vlascu ne moze se iskljuciti. Sustinsko pitanje, koje je imanentno politicko, jeste kako ce se usoglaisti poslanici o predlozenom kombinovanom vecinsko'proporcionalnom sistemu. Vlada predlaze da se u novi Prlament 20 posto poslanika bira po proporcionalnom , a ostali po vecinskom sistemu. Istivremeno, po istom prijedlogu, broj poslanika bi se povecao od sadasnjih 120 na 140. kako ce se poslanici dogovoriti i kako ce na kraj izgledati Zakon za izbor poslanika i odbornika u ovom trenutku niko sa sigurnoscu ne moze predvidjeti. Znaju se medjutim vec neke primjedbe koje bi mogle utici na donosenje paketa izbornih zakona. Tako Partija Demokratskog Prosperiteta, koja okuplja vecinu Albanaca i koja je sadasnji koalicioni partner u vlasti, trazi da se zakonom predvidi da 40% ili cak polovina poslanika bude birana proprcionalno. Nije tesko prepoznati da se iza ovakvog trazenja krije zahtjev za snaznijim ucescem Albanaca u buducoj vlasti kao i njihov veci uticaj na ukupna zbivanja u Makedoniji. Ponegde se moze cuti da bi oglusivanje na ovakve zahtjeve moglo dovesti do otvorenog razilazenja PDP-a sa vladom. Potom do krize u pralamentu i u krajnom slucaju do albanskog bojkota izbora. Ako bi se ove pretpostavke obistinile, ne treba posebno naglasavati, to bi dodatno moglo da optereti medjunacionalne odnose u republici ali i da utice na njenu destabilizaciju.

I iz Demokratske partije Turaka upozoravaju da predlozeni izborni zakoni ne garantuju da ce Turci ( po popisu iz 1991 u Makedoniji zivi 3,8 posto Turaka) biti zastupljeni u parlamentu. Zato iz ove partije i traze da procenat od 3,8 bude i kvota za ulazak u buduce Sobranje. Iz najjace opozicione stranke VMRO- DPMNE protive se povecanju broja poslanika a nedavna izjava jednog od clanova te partije ozbiljno je ustalasala ovdasnju javnost. Kandidat VMRO'DPMNE koji u jednoj skopskoj mjesnoj zajednici nije dobio dovoljan broj glasova za jedno upraznjeno mjesto u republickim parlamentu izjavio je da Makedonija sve vise lici na policijsku i totalitarnu drzavu, te da se potvrdjuje da nijedna demokratska vlast na svijetu ne moze da se smijeni demokratskim putem. Aluzije na ovakvu izjavu su po reakcijama bile nedvosmislene a VMRO-DPMNE je ponovo bila na tapetu kao partija koja za cilj ima da na vlast dodje po svaku cijenu i ne birajuci nacin.

Sve je ovo dio okvira u kojem Sobranje Makedonije ovoh dana pokusava da dodje do konacnog izgleda izbornih zakona. Hoce li neophodni kompromis s tim u vezi rezultirati dogovorom koji bi obezbijedio da se sto prije pristupi pripremama za izbore - zavisice od dubine vec pomenutih "rovova" ali i raznoraznih stranackih i koalicionih interesa koji se nerijetko pravdaju nacionalnim interesima i ekskluzivnim pravima da o tim interesima odlucuje samo jedna partija i samo jedna politicka opcija. RAJKA STEFANOVSKA