PROLIVENO MLIJEKO

AIM, ZAGREB, 11.04.1994. Da nije bilo nekolicine junosa, sto su kao ljudi-sendvici prosetali sredistem Zagreba, noseci parole i slike koje su velicale Nezavisnu Drzavu Hrvatsku, Antu Pavelica i druge "hrvatske vitezove", u Hrvatskoj gotovo da i ne bi bilo javnog skupa koji bi podsjetio da je ta kisna i prohladna nedjelja 53- godisnjica "velikog datuma hrvatske povjesti". Vjerojatno da ima onih koji i dalje, ili ponovo, 10. travnja slave kao svoj dan. Ne treba sumnjati da je njihov broj sve veci, da su rat i sluzbena politika, koja je stalno igrala i na tu kartu, bez obzira sto u hrvatskom Ustavu jasno pise da se ta drzava ne priznaje, proizveli i nove mlade ustase, ali je istina i to da vecina hrvatskog naroda ne zeli povezivanje sa tom najsramnijom epizodom svoje povjesti. Ali da se ipak ne zaboravi dan kada je Dido Kvaternik preko zagrebackog "krugovala" proglasio NDH i kada su dva kamiona ustasa preuzela vlast, koja je ubrzo pokazala koliko je nezavisna, koliko drzava, a koliko hrvatska, potrudili su se nitko drugi doli "hrvatska katedrala duha", kako svoju televiziju voli nazivati "kardinal" Antun Vrdoljak, "najutjecajniji hrvatski dnavnik", kako "Vjesnik" zove njegov glavni i odgovorni urednik Kresimir Fijacko i sam predsjednik dr. Franjo Tudjman.

Naime, mimo svih pravila, a jedno od njih glasi da stranackim, a poglavito opozicionim skupovima nije mjesto u informativnim dnevnim emisijama, vec jedino u tjednoj emisiji "Iz stranackog zivota", Atila Bic Bozji (tako sebe naziva Antun Vrdoljak) i njegova desna ruka Tomislav Marcinko (koji ipak uspijeva savladavati ijekavicu) u TV-dnevniku su izvjestili o jednom skupu Hrvatske stranke prava odrzanom u zagrebackom hotelu "Esplanade". Stotinjak prisutnih, uz prigodnu govoranciju Ante Djapica, koji je izgleda definitivno postao prvi covjek pravasa nakon obracuna s Paragom, proslavilo je Dan NDH. Izvjestaj sa te proslave pusten je korektno i bez komentara, ali sa vrlo zanimljivom najavom: "Na danasnji dan prije 53 godine osnovana je Nezavisna Drzava Hrvatska, koja nije bila samo fasisticka, kvislinska tvorevina, vec i izraz teznja hrvatskog naroda za svojom drzavom".

Dobri poznavaoci hrvatskih politickih prilika odmah su se prisjetili Prvog opceg Sabora HDZ-a na kojem je prvi puta javno izrecena takva ocjena i to iz usta dr. Franje Tudjmana. Ali i citaoci novina, to jest "Vjesnika" koji je bas toga dana eksluzivno donio govor dr. Tudjmana na zatvorenoj sjednici Kluba zastupnika HDZ-a, sto je bio sazvan iznenada u toku zasjedanja Zastupnickog doma, pronasli su neke direktne veze. U tom govoru, sto je objavljen na gotovo dvije stranice, dr. Tudjman je objasnjavao kako su u krivu oni koji njega i drzavni vrh optuzuju za nedosljednost, te hrvatski politicki trenutak proglasio trijumfom. Iznio je on tu niz novih detalja u vlastitom prepjevu, ali ipak onaj najzanimljiviji dio, kao sto se i ocekivalo odnosio se na sukob sa Josipom Manolicem. "Bez dvojbe da je Joza Manolic bio jedan od prvih koji mi se prikljucio u trazenju ljudi i u stvaranju programa HDZ-a, sa ljevice. Jer, kao sto znamo, htjeli smo udruziti u HDZ-u, i jesmo, od ljevice do desnice ili obrnuto, a zato smo i pobjedili i imamo najstabilniji poredak. Ali problem je u tome sto je Joza ostao ukotvljen na svojim, tim ljevicarskim, komunistickim pozicijama i idejno-teorijskim i kadrovskim. Nije se priblizavao i stapao sa tom HDZ-ovskom sredisnjom politikom. On je u jednom od sada posljednjih intervjua rekao da jedino antifasizam priznaje u hrvatskoj povjesti. Ja sam o tome govorio od prvog Sabora HDZ-a a to neprestano govorim da hrvatsku gradimo na antifasizmu jer je antifasizam osnova na kojoj se gradi danasnji medjunarodni poredak. Ali mi ne mozemo zaboraviti da je hrvatski narod u borbi za svoju opstojnost, u borbi za svoju drzavu imao i druga opredjeljenja i da je dijelom bio na strani NDH, ne zato sto je ona bila profasisticka, kvislinska tvorevina, nego zato sto je htio svoju drzavu".

Dakle, to je ta recenica zbog koje je Hrvatska televizija odstupila od svojih pravila, ali onda dolazi slijedece iznenadjenje iz usta povjesnicara i antifasistickog borca, generala Tudjmana: "Joza Manolic nije dovoljno svjestan tih povjesnih sastavnica i nije se od svog komunistickog priblizio HDZ-ovskom da se iz socijalne hrvatske ljevice i drzavotvorne, ali demokratske desnice stvori jedna stranka centra, koja ce ujediniti pozitivno drzavotvorno u jedan demokratski i socijalni program".

Ali tu apsurdima nije kraj. Tudjman je zastupnicima HDZ-a otkrio da su mu jos 1992. godine "u vrijeme kada smo bili formalno priznati i nismo imali jos pravih prijatelja", dosli predstavnici jedne od glavnih svjetskih sila i kazali: "Predsjednice, vi ste vjerovatno svjesni da morate stvarati novi obrambeni i sigurnosni sustav. Mi smo voljni da vam pomognemo u tome. Ali molimo bez Joze Manolica".

E, zbog toga je, po Tudjmanu, Manolic morao napustiti mjesto predstojnika Ureda za zastitu ustavnog poretka (sada je to Hrvoje Sarinic, poznati pripadnik nuklearnog lobbya, kojem je Hrvatska duzna dvije elektrane, i dugo godina francuski drzavljanin) i otici na mnogo nizu funkciju predsjednika Zupanijskog doma Sabora. Otkrivanje ove tajne, koja zapravo samo sluzi da bi se Manolica sto vise diskreditiralo i pokazalo kao komunjaru, izaziva mnoga pitanja, a ponajprije ono kakvu je to nezavisnu vanjsku politiku vodila Hrvatska, kad sada njen predsjednik otvoreno priznaje da nije smio voditi ni unutrasnju, pa ni stranacku bez uplitanja svjetskih sila?

Ali ima toga jos sto izaziva dileme i sto ljudima, kojima je Bog dao moc rasudjivanja i logicnog misljenja ne stima u Tudjmanovim objasnjenjima. Naime, Manolic je sada optuzen da hoce srusiti hrvatsku vlast (i naravno predsjednika), a pritom se otkrivaju po drzavnoj stampi neke tajne vecere na kojima se nalaze nitko drugi nego Manolic i Paraga. Pa kakav je to nepopravljivi komunista koji sjedi s nepopravljivim "ustasom", ciju je stranku spretnim politickim spletkarenjem unistio upravo Manolic?

No, da ne bi bili nepravedni prema "Vjesniku", koji se na sve nacine pokusava otrgnuti iz zagrljaja HDZ-a, ali to ide sporo i step by step, jer njegovo izlazenje zbog duga od preko 6,5 milijuna maraka ovisi ipak o dobroj volji Vlade, recimo da se ova novina, za razliku od drugih pod drzavnom kontrolom, ili televizije, ipak ogradila od "bala vampira" u "Esplanadi". U kratkom komentarcicu ispod izvjestaja sa skupa koji je velicao NDH i poglavnika stoji da se HSP-ovci nisu ogradili od onog ruznog iz vremena NDH, iako je to dokazano i potkrijepljeno mnogim dokumentima, te da vecina Hrvata NIJE odobravala metode NDH i ustaskog pokreta.

Ali zasto je zapravo cijela ova igra oko NDH bila potrebna. Odgovor je moguce naci u cinjenici da se HDZ, bez obzira sto Tudjman tvrdi drugacije, konacno raspala i zato je potrebno naci nove saveznike i clanove. Po svemu sudeci oni su pronadjeni u Hrvatskoj stranci prava, koja se, sto je vrlo indikativno, jedina od svih opozicionih stranaka izjasnila protiv smjene Gojka Suska koja je zatrazena zbog "velikog buma" sto se u cetvrtak dogodio u skladistu oruzja kod Sesveta. Dok opozicija smatra da u svakoj demokratskoj drzavi resorni ministar mora otici, jer kako ce to reci i hadezeovac Milivoj Kujundzic nije za to valjda odgovoran ministar turizma, a clan HSLS-a Ivo Skrabalo da je japanski ministar napravio harakiri kad se srusio zrakoplov, Djapicevi pravasi su za istragu. Tako su se de facto ostvarila predvidjanja da ce Tudjman zaokrenuti jos vise udesno, a sve ono sto je ucinio u posljednjih nekoliko mjeseci prikazujuci se kao uvjereni antifasist prolio je u jednom danu.

Najprije se, da podsjetimo, u pismu zidovskoj organizaciji Bnai Brith posuo pepelom zbog nekih stavova iznijetih u knjizi "Bespuca povijesne zbiljnosti", jer kako je napisao "sada shvaca stetnost nekih djelova knjige i krivo tumacenje koji su oni izazvali". Potom se javno ispricao za zlodjela ustasa, koji su u "vrijeme NDH sudjelovali u holokaustu i primjeni nacisticko- fasistickih rasistickih zakona". Ucinio je to povodom dodjele visokog hrvatskog odlikovanja Branku Lustigu jednom od producenata filma "Shindlerova lista". Ubrzo je djelomicno ispunio i obecanje da ce skole i ulice koje nose ime doglavnika Mile Budaka biti ponovo preimenovane, Uputio je i svoju delegaciju u Jasenovac koja je zajedno sa predstavnicima zagrebacke Zidovske opcine trebala poloziti vjenac na kojem je pisalo: "Svim zrtvama Jasenovca", ali ona tamo nije uspjela stici jer lokalni Srbi nisu dopustili prolaz ljudima u hrvatskoj uniformi. Hrvatska je televizija objavila i razgovor sa Lustigom koji je ispricao svoju zivotnu pricu, pa i onaj dio da je kao dijete bio logoras u Ausvicu, a da su mu kao producentu koji je radio godinama u Zagrebu najdrazi filmovi "Ne okreci se sine" i "Kozara". Sve je to bio povod uglednom zagrebackom Zidovu Jakovu Bienenfeldu da izjavi kako je u normalizaciji odnosa izmedju Hrvatske i Izraela (i Zidova uopce) ucinjeno vise u mjesec dana nego prijasnjih godina.

Ali u trenutku kada je izgledalo da ce Tudjman biti prisiljen da opozove odluku da se hrvatska novcana jedinica zove kuna (to mu je navodno sugerirao i Branko Lustig), jer je shvatio da mu svjetski zidovski lobby moze nanijeti veliku stetu, ali i biti od koristi, zbog unutrasnjo-politickih sukoba sve je to, sto bi Dalmatinci rekli, otislo u papar. Tudjman to ne zeli priznati i uporno ponavlja ono sto samo on vidi, da Hrvatska ima vazne prijatelje i cvrst demokratski poredak, ali ocito je da njegov pokusaj pomirenja ustasa i partizana, na njegov nacin nije uspio i da se zapravo morao opredjeliti za krajnju desnicu. Jer, nije valjda da Mesic i Manolic smetaju velikim silama, ali zato ne Seks, Milas, Vukojevic, Mercep, Glavas, Vrdoljak...

GOJKO MARINKOVIC